Prijava
Auto za 2000 eura neće biti lijep, moderan ni bez ulaganja, ali ako je mehanički zdrav može sasvim dobro odraditi osnovni posao. Zbog vrlo malog daljnjeg pada vrijednosti može biti i financijski racionalan
Na prvi pogled kupnja automobila za 2000 eura zvuči kao recept za probleme. Za taj novac danas se uglavnom nude vozila stara 15, 20 ili više godina, često s mnogo kilometara, izblijedjelim lakom i debelim popisom sitnih nedostataka. No postoji i druga strana priče. Ako vam treba jednostavan prijevoz od točke A do točke B, a automobil prije kupnje dobro pregledate, takav rabljeni automobil može biti iznenađujuće racionalno rješenje.
Na hrvatskim oglasnicima takvih automobila još uvijek ima u izobilju. Vrlo kratkom prtrakom oglasnika pronašli smo Fiat Grande Punto za 2000 eura, Mazdu 2 iz 2009. za 1700 eura, Renault Clio 1.2 za 1500 eura, dok se jedna Škoda Fabia 1.4 iz 2000. nudila za samo 950 eura. Za oko 2000 eura može se pronaći čak i veći automobil poput Forda Focusa 1.6 TDCi iz 2007. godine.
Najveća prednost: gotovo da više nema što izgubiti na vrijednosti
Kod ovako jeftinog automobila jedna od najvećih prednosti je amortizacija. Automobil koji danas vrijedi 2000 eura za godinu dana, ako je i dalje ispravan i registriran, možda će se moći prodati za 1500 ili 1700 eura. Njegov mogući gubitak vrijednosti mjeri se stotinama, a ne tisućama eura.
Uzmimo potpuno hipotetski primjer. Kupite rabljeni automobil za 15.000 eura i nakon godinu dana vrijedi 13.500 eura. Izgubljeno je 1500 eura samo na vrijednosti vozila. Ako automobil od 2000 eura u istom razdoblju padne na 1700 eura, izgubljeno je 300 eura. Ako njega tijekom godine uložite još 700 ili 800 eura, ukupna računica još uvijek može biti vrlo povoljna. Čak i ako ga nakon toga bacite na otpad nećete izgubiti mnogo više nego da ste kupili rabljeni auto za 15 do 20 tisuća eura. No nećete biti ni u dobitku, a tih godinu dana ćete se voziti u mnogo lošijem autu, pa se ovdje računica nikako ne isplati. Zato kod ovakve kupnje stanje konkretnog primjerka vrijedi mnogo više od marke, modela ili kilometraže na satu.
Jednostavan benzinac često je najbolji prijatelj
U ovom cjenovnom razredu poželjno je tražiti što jednostavniju mehaniku. Mali atmosferski benzinci poput onih u starijim Clijima, Puntima, Fabijama i Corsama možda nisu uzbudljivi, ali imaju jednu veliku prednost - relativno malo skupih komponenti koje mogu otkazati.
Stari turbodizel za isti novac može izgledati mnogo privlačnije. Dobije se više automobila, bolja međuubrzanja i manja potrošnja. No turbopunjač, dizne, EGR, zamašnjak ili drugi skupi dijelovi mogu jednim kvarom poništiti svu uštedu. Upravo zato Focus 1.6 TDCi za 2000 eura može biti odlična kupnja ako je uredan, ali i mnogo veća financijska kocka od jednostavnog benzinca.
Zaboravite savršen lak i lim, najvažniji su podvozje i mehanika
Kupac automobila za 2000 eura mora promijeniti kriterije. Ogrebotina na braniku, udubljenje na vratima, izlizani upravljač ili neispravan podizač jednog prozora, pa čak i početak korozije na karoseriji nije neka tragedija. Mnogo su važniji korozija nosivih dijelova i podvozja, stanje motora i mjenjača, spojke, kočnica, ovjesa i guma.
Poželjno je imati i financijsku rezervu. Ako je ukupni budžet 2000 eura i nakon kupnje ne ostane ništa za servis, registraciju ili nepredviđeni kvar, takva kupnja postaje mnogo riskantnija. Razumnije je, primjerice, kupiti automobil za 1500 do 1800 eura i dio novca ostaviti za početni servis i sitne popravke.
I ne treba očekivati čuda od opreme. Primjerice, jedan oglašeni Clio 1.2 iz 2000. za 1500 eura ima 210.000 kilometara, dok se Fabia 1.4 za 950 eura nudila s tek osnovnom opremom, bez klime. U tom svijetu klima-uređaj koji zaista radi već je ozbiljan bonus.
Najveći kompromis nije udobnost nego sigurnost
Ovdje dolazimo do ozbiljnog nedostatka koji se ne može uljepšati. Automobil star dvadesetak godina nije sigurnosno usporediv s modernim automobilom, čak ni ako je svojedobno imao odličan rezultat na crash-testu.
Euro NCAP naglašava da se kriteriji neprestano pooštravaju i da se ocjene automobila iz različitih razdoblja ne mogu jednostavno uspoređivati. Današnji testovi uz samu zaštitu putnika mnogo više ocjenjuju izbjegavanje sudara, aktivne sigurnosne sustave i zaštitu nakon nesreće.
Stariji automobil može imati ABS i nekoliko zračnih jastuka, ali vrlo često nema druge moderne sigurnosne sustave niti niti konstrukciju razvijenu prema današnjim standardima. Euro NCAP upravo zbog razvoja sigurnosnih kriterija preporučuje gledati i godinu u kojoj je automobil testiran, a ne samo broj zvjezdica.
Za nekoga tko samo treba nešto što vozi od A do B itekako ima smisla
Dakle, automobil za 2000 eura nije nužno očajničko rješenje. Za nekoga tko godišnje prelazi malo kilometara, treba drugi automobil u kućanstvu, vozilo za odlazak na posao ili jednostavno nema mogućnost izdvojiti desetak tisuća eura, dobro održavan stari automobil može biti sasvim solidno i vrlo jeftino prijevozno sredstvo.
Ključ je ne pokušavati za 2000 eura kupiti automobil koji je nekada bio luksuzan i skup, nego pronaći što jednostavniji, zdraviji i urednije održavan primjerak. Ako pritom izdrži dvije ili tri godine uz umjerena ulaganja, njegova cijena po godini korištenja može ispasti vrlo niska. I tu je najveća čar ovakve kupnje: stari Clio, Punto ili Fabia možda neće impresionirati susjede, ali vas mogu jednako uspješno dovesti na posao kao automobil koji košta deset puta više, uz gotovo zanemariv gubitak vrijednosti.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.