Prijava
Od izgradnje do danas staza je zadovoljavala stroge kriterije svjetske i automobilističke i motociklističke federacije, FIA-e i FIM-e, čije je licence dobivala tek uz pomoć "veza i vezica". Pravoga financijskog ulaganja nije nikada ni bilo
U samo nekoliko mjeseci na Grobničkom polju sagrađena je prva i jedina trkaća staza u vrijeme bivše Jugoslavije, a službeno je otvorena 17. rujna 1978. godine. U sklopu otvorenja Automotodroma Grobnik na njemu je održana i posljednja motoutrka Svjetskoga prvenstva te godine.
Tome je povijesnom trenutku svjedočilo 80 do 100 tisuća posjetitelja. Do danas je Automotodrom Grobnik ostao jedina "prava" trkaća staza u regiji. Duga je 4168,75 metara, na najužem dijelu široka je 10, a na startnome pravcu 17 metara. Ima ukupno 15 zavoja, razlika u visini je 22 metra, a debljina asfalta je 10 cm.
Do 1990. godine odvoženo je 13 motoutrka za Prvenstvo svijeta, a posljednji put vozači Moto GP-a njome su jurili 17. lipnja 1990. godine. Na njoj su testirani brojni bolidi, motocikli, automobili i kamioni, jurila je tu svita svjetskih asova i šampiona. Najstarije i najbrojnije regionalno motociklističko natjecanje Alpe Adria Cup počelo je u listopadu 1992. godine kao "Utrka prijateljstva", da bi kasnije preraslo u Prvenstvo Alpe Jadran. Dosad je tih utrka koje su postale gotovo rang prvenstva Europe održano preko šezdeset, a svih 39 godina vozilo se na istom asfaltu. Svih tih godina pričalo se o renovaciji, obećavan je povratak svjetskih utrka, Formule 1.
Sve je uvijek stalo na obećanjima, lažnim nadama, a pojedinci su se kroz grobničku ljepoticu bogatili na pozivnim utrkama i rentanju staze stranim organizatorima tih utrka. Pista rasprodana 280 dana u godini bila je puna k'o čep, vozača na dva i četiri kotača, ali u nju se nije uložilo značajnih količina novca, barem ne u ono što bi ljubiteljima motosporta donijelo koristi. Sve te godine održavana je samo toliko da bi mogla poslovati i da bi zadovoljila potrebne licence. Od "svjetskih utrka" tu su rulali jedino najbolji svjetski prikoličari i samo jedne godine piloti svjetskog prvenstva Supermoto.
S legendarnim američkim vozačem Kevinom Schwantzom (Moto GP šampion 1993.) iz najjače klase i razdoblja devedesetih, upoznao sam se 2007. godine na australskoj stazi Philip Island, za testiranja Suzukijeva cestovnog supersportskog motocikla. Dvije godine kasnije sreli smo se i na mome domaćem terenu, na Grobniku. Stajali smo na čuvenom zidiću i, gledajući u daljinu, Kevin je izjavio: "Dragi prijatelju, ovdje kao da je vrijeme stalo. Tu se ništa nije promijenilo otkad sam zadnji put bio ovdje" (bilo je to 1990., na posljednjoj VN Jugoslavije, na kojoj je nastupio).
I bio je u pravu. Otada do danas prošlo je punih 27 godina i sve je još uvijek isto kao i devedesete. Sve do današnjega dana kada je počelo ono što čekamo već trideset ljeta - kompletna renovacija asfalta, izletnih zona, rubnih pasica. Počelo je rušenje svega što nas podsjeća kako na neka davna, lijepa vremena kad su tom stazom jurili najbrži vozači na svijetu, tako i na lažna obećanja i nadu koja nas je pratila svih tih godina.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.