Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Bora, eksperiment od kojeg je VW očekivao mnogo više nego što je mogao dobiti
Četvrta generacija Golfa bila je jedna od najuspješnijih u povijesti ovog modela. Prodano je gotovo pet milijuna automobila, i po tome su jedino "jedinica" i "dvojka" bile uspješnije. Na bazi ovog uspješnog automobila Volkswagen je htio napraviti i mnogo više, no taj pokušaj, koji se zvao Bora, polako pada u zaborav. I postaje idealan kandidat za našu rubriku "SJEĆATE LI GA SE?".
Golf je do tada uvijek imao svojeg tihog i neupadljivog limuzinskog pratitelja. U prve dvije generacije on se zvao Jetta, u trećoj Vento, a u četvrtoj je Volkswagen opet odlučio promijeniti ime. Limuzina na bazi Golfa je nazvana je Bora, a ime je zapravo talijanski naziv za naš najpoznatiji vjetar - buru. "Bura" je trebala uzburkati automobilsko tržište jer VW je s njom imao velike planove, podići automobil u višu kategoriju, u smjeru premium konkurencije i odvojiti ga potpuno od Golfa kao potpuno samostalan model koji će imati čitavu paletu vlastitih izvedenica. Planirani su sportski lifestyle karavan, coupé kao zamjena za VW Corrado te kabriolet verzija.
Prva je stigla limuzina koja je predstavljena u jesen 1998. godine, otprilike godinu dana nakon premijere Volkswagen Golfa 4. generacije. Iako ej s Golfom dijelio većinu mehanike, VW ga je odlučio dizajnom odmaknuti maksimalno od Golfa 4, još više nego što je, prethodnik Vento bio odmaknut od Golfa 3.
Također, zbog težnje prema premium klasi Bora je bila mnogo bolje opremljena od Golfa. Standardna oprema uključivala je ABS, u početku četiri, a kasnije osam zračnih jastuka i središnje zaključavanje. Bora je imala i potpuno pocinčanu karoseriju, a uz nadoplatu se moglo ugraditi gotovo sve što je VW u to doba imao u svojem tehnološkom portfelju. Nudile su se četiri razine opreme, a i motorizacijom je auto ciljao iznad Golfa. No osim vanjskog dizajna ništa drugo praktično nije promijenjeno. Unutrašnjosti su bile gotovo identično dizajnirane, a i mehanika je bila praktično ista kao na Golfu.
Otprilike pola godine kasnije predstavljena je i druga karoserijska varijanta, karavan nazvan Bora Variant. U principu se radilo o automobilu koji je bio sastavljen od prednjeg dijela Bore i stražnjeg dijela Golfa Varianta. Iza A stupa sve je bilo praktično identično kao na Golfu, čak su i stražnja svjetla imala istu grafiku. Kupci su se čudili zašto Volkswagen u ponudi ima dva praktično ista modela.
Bora je trebala biti pozicionirana više od Golfa i bila je usmjerena, između ostalog, protiv BMW-a serije 3. Ali to je bila unaprijed izgubljena bitka jer VW nije imao dovoljno prestiža da bi se natjecao s premium klasom. U očima kupaca i ljubitelja automobila on je uvijek ostao samo - "ušminkani Golf" s limuzinskim stražnjim dijelom. S obzirom na to da je VW za Boru tražio osjetno više novca nego za usporedivi Golf, auto je od počeka bio osuđen na propast. Ljubitelji VW limuzina mnogo su radije birali dosta veći i malo skuplji Passat, a kupci karavana nisu bili spremi platiti osjetno više za bolje opremljeni Golf Variant s "drugačijim licem". Zbog tog razloga Bora Variant se skoro nije nudila na siromašnijim tržištima, a tako je bilo i kod nas gdje je bila samo ograničeno dostupna.
Paleta motora za Boru je bila izuzetno bogata. Volkswagen je u nju ugrađivao gotovo sve motore koje je imao na raspolaganju. S dizelske strane bili su tu svi mogući 1.9 TDI i SDI motor. od 68 do 150 KS. Što se tiče benzinaca ponuda je počinjala s 1,4-litrenim motorom sa 75 KS i sezala sve do V5 i V6 motora sa 170, odnosno 204 KS. Ovaj posljednji nudio se isključivo u kombinaciji s pogonom an sve kotače.
Iako Bora na kraju nije postala ni coupe, ni kabriolet te se u Europi prodavala slabije od očekivanja, automobil na kraju i nije bio neki promašaj zbog velike popularnosti i SAD-u, Južnoj Americi i posebice Kini. Automobil se u Europi prestao proizvoditi i i prodavati 2005. godine, a zamijenila ga je mnogo manje ambiciozna Jetta bazirana na Golfu 5. U Južnoj Americi auto se proizvodio sve do 2015. godine, a u Kini je proizvodnja obustavljena 2008. godine, ali tamo ime Bora živi i danas i u međuvremenu je skupila četiri generacije.
Bora je u Hrvatskoj bila prilično popularan model jer su u to doba naši kupci jako voljeli limuzine i prihvatili ovaj auto kao jeftiniju alternativu Passatu. Godine 2003. najjeftinija Bora je u Hrvatskoj koštala 18.599 eura, dok se za Passat trebalo izdvojiti oko 22.000 eura. Najpopularniji su bili osnovni TDI s 90 KS, te benzinski 1,6 motor sa 102 KS. Najveći problem za Boru u Hrvatskoj, kao i u ostatku Europe bila je konkurencija iz vlastite kuće: Škoda Octavia. Za nju je u to doba u Hrvatskoj trebalo platiti od samo oko 14.000 eura. A i Volkswagen je uskoro odlučio da ne treba previše gužve u svojoj ponudi te u ovoj klasi stavio Octaviju u prvi plan svoje ponude.
Nešto "punoljetnih" Bora se i danas vozi našim cestama. Cijene im se u principu kreću od oko 1500 do 4000 eura, ovisno o stanju. Rijetki preživjeli modeli s V6 i V5 motorima mogu postići i cijenu oko 10.000 eura, no njih uglavnom ima samo u inozemstvu.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.