Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je legendarna 'Peglica'
Nasljednicima slavnih automobila uvijek je teško. Pogotovo kada je prethodnik prava legenda. Fiat 126 pokušao je hodati u golemim cipelama legendarnog Fiata 500, trebao je biti novi narodni automobil, no narod je u međuvremenu postao bogatiji i htio je više, a 500 je imao ipak mnogo, mnogo više šarma. Ipak, Fiat 126, koji se kod nas gotovo isključivo nazivao Peglica, nije bio neuspjeh, barem kada je u pitanju bila siromašna komunistička istočna Europa u koju smo i mi spadali. Prodavao se solidno i bio svakodnevica na našim cestama otprilike do trenutka kada se tadašnji Daewoo sjetio genijalnog marketinškog slogana: 'Baci peglu, kupi Tico'. Mnogi su zaista bacili peglu i ali su brzo požalili zbog toga i počeli 'bacati i Tico'. No to je već neka druga priča.
Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća Fiat je trebao nasljednika za svoju ikonu 500 koji je na tržištu bio još od 1957. godine. Odlučilo se da će se zadržati sličan koncept, stražnji motor koji je bio poznat i na dobrom glasu kod vozača i servisera. Fiat je pritom i uštedio jer nije morao razvijati ni potpuno novi motor, ali ni platformu. Štedjelo se i na mjenjaču. Samo 3 prva stupnja prijenosa na četverostupanjskom mjenjaču trebala su biti sinkronizirana kako bi se kupcima ponudilo više udobnosti u gradskoj vožnji.
Javna je tajna da je Fiat htio zadržati dizajn modela 500, no i od toga se odustalo zbog smanjenja troškova. Kockasti oblik 126p bio je mnogo jednostavniji da se iz njega izvuče što više prostora što je bio jedan od uvjeta pri razvoju novog modela. Dante Giacosa, glavni mozak iza 500 i Topolina, kasnije je posvjedočio: "Fiat je želio samo minimalno povećati troškove proizvodnje. Bilo je nemoguće novom autu dati izgled koji ne bi natjerao čovjeka da sa žaljenjem pomisli na 500."
I tako je Fiatov dizajner Sergio Sartorelli dizajnirao nešto veću, ali potpuno novu karoseriju. kockast u stilu ranih 1970-ih, no u njemu je ipak bilo malo više mjesta za četiri osobe. Zapravo, onima na stražnjoj klupi bilo je malo manje neugodno nego u modelu 500. Sam dizajn nije bio nimalo emotivan. Za razliku od starog Fiata 500, 126 nije izgledom osvojio srca kupaca na jesen 1972. godine kada je debitirao na automobilskom salonu u Torinu.
Međuosovinski razmak auta bio je 1,87 metara, isti kao kod 500, samo je duljina malo porasla na još uvijek patuljastih 3,05 metara. Za razliku od 500, oprema je bila bolja, a stražnja klupa se mogla preklopiti. Budući da se spremnik za benzin preselio ispod stražnjeg sjedala u prtljažnik ispod prednjeg poklopca sada je stalo 100 umjesto dotadašnjih 30 litara prtljage u modelu 500. Nova pozicija spremnika bila je i veliki plus za sigurnost.
Straga je i dalje tutnjio dvocilindraš, sada s obujmom od 594 kubična centimetra i snagom od 23 KS. To je bilo dovoljno za brzinu do 105 km/h, a izmjereno je i ubrzanje do 100 km/h. Ono je trajalo 48 sekundi! U siječnju 1974. proširena je ponuda. Sklopivi krovni otvor, koji je uvijek bio standard na 500, također je postao dostupan na 126.
Fiat 126 u početku prodaje je koštao 795.000 lira u Italiji, odnosno preračunato oko 1360 dolara ili 4300 tadašnjih njemačkih maraka. Dodamo li inflaciju to bi bilo oko 8000 današnjih eura. Zbog niske cijene prodavao se solidno, no ne mnogo bolje od toga. Do 1980. godine iz talijanskih tvornica je izašlo točno 1.352.912 vozila. I to je bio kraj njegove karijere u Italiji, no ne i kraj Peglice koja će u proizvodnji ostati još čitavih 20 godina!
Fiat 126 nije bio hit u Italiji, no zato je bio obožavan na drugom kraju Europe, preciznije u njenom istočnom dijelu. Peglica se u Poljskoj počela proizvoditi već 1972. godine i u proizvodnji ostala sve do 2000. godine. Proizvođač iz kojeg je u Jugoslaviju, tako i u Hrvatsku došao uvjerljivo najveći dio Peglica zvao se "Fabryka Samochodów Małolitrażowych" (FSM). U prijevodu je to značilo doslovno: tvornica vozila male zapremine. Automobil službenog naziva Polski-Fiat 126p bio je pravi poklon za poljsku tvornicu. Poljaci nisu morali plaćati naknade za razvoj ni licence. Ideja je bila da proizvode komponente auta i izvoze ih u Italiju, no ubrzo je od toga nastao čitav automobil.
Zbog svoje relativno niske cijene, 126 je brzo postao narodni auto u Poljskoj, a vrlo se dobro prodavao i u drugim državama istočnog bloka. Potražnja je bila toliko velika da je 1975. godine izgrađena druga tvornica u poljskom Tychyju, ista ona iz koje danas izlazi moderni Fiat 500.
U početku je poljska Peglica bila gotovo identična talijanskom osnovnom modelu: razlike su bile podignuta karoserija zbog lošijih cesta, modificirana stražnja rešetka poklopca motora i prednji pokazivači smjera. Slovo "p" dodano je imenu kako bi se razlikovao od originalnog talijanskog automobila i tako je nastao Fiat 126p.
A otkud onda naziv Peglica. Jednostavno, Fiat 126 se proizvodio i u Jugoslaviji, naravno u tvornici Zastava. Nije se prodavao pod imenom Fiat već kao Zastava 126 PGL. Otud i Pegla. Ipak, proizvodnja u Zastavi je bila prilično improvizirana, auto se zapravo sastavljao dijelova uvezenih iz Poljske, a od te se prakse ubrzo odustalo te je tako većina Peglica na naše prostore stiglo iz Poljske,a ne iz Kragujevca.
Tijekom 1980-ih, poljski 126p je kontinuirano modificiran. Prvo je dobio bolje kočnice i nove kotače, a zatim su dodavane i druge sitnice. S modelom 650E u lipnju 1983. stigao je poboljšani motor veće kompresije s novom glavom cilindra što je smanjilo potrošnju za pet posto.
Godine 1984. 126p je prošao kroz veliki redizajn. Dobio je plastične odbojnike i novu kontrolnu ploču. Ovaj model dobio je ime Fiat 126p FL. Godine 1985. jedno stražnje svjetlo za maglu i svjetlo za vožnju unatrag dodani su na plastičnim branicima.
Oko 1987. godine uvedeni su i elektronički sustav paljenja te novi veći alternator koji je bio velika boljka ovog auta prije toga.
No najvažnije promjena te godine je nova varijanta 126 BIS koja je dobila treća vrata iznad poklopca motora i novi motor od 700 kubika s vodenim hlađenjem razvijen u Poljskoj. Treća vrata značila su i dodatni prtljažnik od još 100 litara zapremine. Maksimalna brzina je porasla na 'čak' 116 km/h, a ubrzanje drastično poboljšano. Do 100 km/h trebalo je 'samo' 33 sekunde. No ovaj model ubrzo je došao na loš glas zbog problema s pregrijavanjem motora. Uz BIS je u ponudi ostao i klasični model s dvoja vrata i starim motorom, iako se prodavao uglavnom samo u Poljskoj.
Peglica je preživjela i pad 'željezne zavjese'. . Godine 1994. 126p je dobio još jedan redizajn i neke dijelove od Fiat Cinquecenta. Ova verzija je nazvana 126 EL. Uz 126 ELX uveden je i katalizator! Tada se Peglica prodavala još na vrlo rijetkim tržištima i u malim brojkama. BIS je iz ponude nestao još 1991. godine kako bi se oslobodilo prostora u tvornici za proizvodnju Cinquecenta.
Osim u države istočnog bloka Peglica se iz Poljske izvozila i u velik broj zapadnoeuropskih država, a priličnu popularnost je stekla u Zapadnoj Njemačkoj. Prodavala se čak i u Australiji između 1989. i 1992. pod imenom FSM Niki. Tijekom tog razdoblja to je bio uvjerljivo najjeftiniji automobil u Australiji. Fiat 126p također je bio uspješan na Kubi, gdje je bio jedan od najprodavanijih automobila svog vremena, a procjenjuje se da ih i danas postoji oko 10.000. Njegov tamošnji nadimak: "Polqi" ili "Polaquito" (mali Poljak).
Proizvodnja Fiata 126 završila je tek u rujnu 2000. Posljednjih 100 primjeraka obojeno je u žuto i nosilo je naziv "Happy End". Posljednji model nalazi se u torinskom Fiatovom muzeju. Poljske su brojke uvelike nadmašile one talijanske tako da je iz poljskih pogona izašlo čak 3.318.674 Peglica od ukupno oko 4,7 milijuna proizvedenih.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.