Prijava
Razlika među ova tri rješenja danas je više stvar filozofije nego pukih brojki. Atmosferski motor nudi autentičnost i linearnost, turbo nudi učinkovitost i univerzalnost, a kompresor sirovu, neposrednu snagu
Ako se ikada slušao razgovor automobilskih entuzijasta, ove tri riječi gotovo sigurno su se pojavile vrlo brzo: atmosferski motor, turbo i kompresor. Većina zna da turbo i kompresor nekako "dodaju snagu", dok se za atmosferske motore često kaže da su "jednostavni" i "prirodni". No razlike među njima nisu samo tehničke, one se itekako osjećaju u vožnji, u zvuku, pa čak i u karakteru automobila.
Atmosferski motor, ili preciznije motor bez prisilnog punjenja, najjednostavniji je koncept. Zrak u cilindre ulazi isključivo zahvaljujući podtlaku koji nastaje kretanjem klipova, bez ikakvih pomagala. Nema turbine, nema kompresora, nema trikova. Upravo zato se takvi motori često opisuju kao linearni. Koliko se pritisne papučica gasa, toliko se motor odazove. Snaga dolazi postupno, ravnomjerno i predvidljivo. To stvara osjećaj potpune povezanosti između vozača i mehanike, što je razlog zašto atmosferski motori i danas imaju gotovo kultni status među puristima. Mana je jasna, bez prisilnog punjenja teško je iz malog obujma izvući puno snage, pa takvi motori traže visoke okretaje, više goriva i ne briljiraju u današnjim normama potrošnje i emisija. Zbog svega toga su sve rijeđi, no ima ih, posebno u ponudi Mazde koja ne odustaje od atmosferskih benzinaca.
Turbo motor ide potpuno drugim putem. Umjesto da se ispušni plinovi samo izbace u zrak, turbo ih koristi za pogon turbine, koja potom tjera kompresor da u motor upuhuje više zraka. Više zraka znači jaču eksploziju u cilindrima i više snage. U teoriji zvuči savršeno, a u praksi je i razlog zašto su turbo motori danas gotovo posvuda, od malih gradskih automobila do superautomobila. Moderni turbomotori nude visok okretni moment već pri niskim okretajima, dobru elastičnost i bolju učinkovitost u standardiziranim testovima. Nekadašnja "turbo rupa", kašnjenje dok se turbina ne zavrti, danas je svedean na minimum, ali je karakter ostao drukčiji nego kod atmosferaca. Snaga dolazi punije, ponekad gotovo umjetno ravno, što nekima djeluje impresivno, a drugima pomalo sterilno. Uz to, složenija tehnika znači više topline, veći tlak i potencijalno veće troškove održavanja.
Kompresor, odnosno mehaničko punjenje, tehnički je bliži atmosfercu po osjećaju, ali po snazi turbu. Umjesto ispušnih plinova, kompresor pokreće sam motor, najčešće remenom spojenim na radilicu. To znači da dodatni zrak dolazi odmah, bez čekanja. Snaga raste trenutno, gotovo proporcionalno okretajima, pa takvi motori imaju vrlo pun i snažan odziv u svakom trenutku. Nedostatak je takozvani parazitski gubitak, dio snage motora troši se na pogon samog kompresora, što negativno utječe na potrošnju, a time i na emisije. Zato se kompresori rijetko koriste radi učinkovitosti, ali su omiljeni u svijetu performansi, osobito u američkim muscle automobilima. Karakterističan visokofrekventni "zvižduk" kompresora često je jednako važan kao i sama snaga. Nekda je bio popularan, sjetimo se recimo VW-ovih G60 modela, no danas je u Europi ovaj koncept skoro izumro i postoji uglavnom samo u vrlo rijetkim superautomobilima. Posljednji masovnije proizvedeni auti su modeli Jaguara i Land Rovera s V8 motorom koji je na odlasku jer ga JLR mijenja s twin-turbo V8 verzijom.
Razlika među ova tri rješenja danas je više stvar filozofije nego pukih brojki. Atmosferski motor nudi autentičnost i linearnost, turbo nudi učinkovitost i univerzalnost, a kompresor sirovu, neposrednu snagu i emociju. Upravo zato rasprava o tome koji je "najbolji" nikada nema konačan odgovor. Sve ovisi o tome traži li se savršen osjećaj pod nogom, maksimalna iskoristivost ili čisti adrenalinski udar.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.