Prijava
Iako su prave zvijezde bili auti, Porsche je okupio novinare i influencere te poznate glazbenike, glumce i znanstvenike. No svi su nekako ostali zasjenjeni sjajnim automobilima koje su vozili i na stazi
Više od 20 Porschea izloženo je na starom trgu u Wroclawu, dok se jutarnje sunce što se probija kroz oblake reflektira od njihova ulaštena lima, a znatiželjnici i novinari trčkaraju oko njih diveći se sad jednom, sad drugom modelu. Gledajući to veselje sasvim mi je jasno “da je jedina razlika između dječaka i muškaraca u skupoći igračaka”. Jer i sam ne mogu odoljeti adrenalinu i veselju što ću uskoro sjesti u jedan od tih modela i upaliti motor koji će mi svojim brundanjem potjerati krv kroz žile i razbuditi me više nego najjači espreso.
Nepravedan sam, zapravo prema muškarcima, ili prema ženama, kako hoćete, jer gledajući lica i ushit djevojaka koje će uskoro sjesti za volane Porschea, shvaćam da se ova izreka podjednako odnosi i na njih. Pojma nemam je li sve to bilo na umu Ferdinandu “Ferryju” Porscheu kada je prije 70 godina s trake izašao prvi od ovih predivnih automobila, koji su postali pojam sportskog automobila, ali i cijeloga lifestylea. Čuveni Porsche 356, kojega ćemo kasnije vidjeti izložena pokraj trkaće staze, sišao je s tvorničke trake prije 70 godina i odmah osvojio svijet. A upravo to, 70. godina dinastije sportskih automobila, slavila se diljem svijeta ove godine.
Slavlje je bilo vrlo jednostavno, unatoč nastupima zvijezda poput Jamaraquia, unatoč sjaju i luksuzu, stvarni i pravi užitak bila je vožnja tim automobilima. Dok u Porscheu Boxsteru jurimo uskim šumskim puteljkom pitoreskne poljske pokrajine Silesije, a motor na svakome zavoju puca poput petarde – život mi prolazi pred očima. Jedva se suzdržavam da a) ne otpjevam ariju rigoleta u boji po vjetrobranu; b) kažem: Elmire, uspori malo! Elmiru, iskusnom automobilskom novinaru, ova vrtoglava vožnja je sigurna poput vožnje na toboganu smrti u lunaparku. Ideš gore-dolje, malo izgleda opasno, ali je deset puta sigurnije nego na tramvajskoj liniji Črnomerec-Žitnjak.
Iako kršimo sve postojeće poljske prometne zakone, a ja bih rekao i neke zakone fizike, on ga nabija do daske na serpentinama, tako uskim da se jedva dva auta mogu mimoići, a ja u sebi molim krunicu, za koju nisam ni znao da ju znam. Zapravo je ne znam, ali je molim. A onda u trenutku to sve postane neopisivo zabavno, neopisivo lijepo i neopisivo uzbudljivo. I to urlikanje motora, i ta škripa guma koje jedva hvataju usku traku asfalta, i vjetar koji huči kroz moju kosu jer vjetrobransko staklo kabrija nije dovoljno visoko za mene.
Kažem, postane užitak, za koji razum nema puno objašnjenja. Ipak, glas razuma dovoljno je jak da na Elmirovo pitanje “Hoćemo još jednom?” odgovorim odlučnim “Ne!”. Doduše, možda je tu veću ulogu odigrao želudac koji se definitivno pobunio protiv strmoglave vožnje po zavojima za koje je, kako Elmir kaže, Porsche Boxster kao stvoren, i zaželio ravnijega puta. Stvoren ili ne, odlučio sam ovu šumsku stazu preskočiti i uhvatiti se volana na ravnijemu dijelu puta i kroz mjesta. Iz dva razloga, da se baš ne osramotim pred iskusnijim vozačima i, mnogo važnije, nije loše primijetiti kako se djevojačke glave okreću za tobom dok sjediš za volanom sportskoga kabrija. Ono, James Bond, makni se s puta i napravi mjesta za pravog frajera!
Sedamdeset godina od prodaje prvoga sportskog Porschea, legendarnoga modela 356, bila je to prava poslastica za sve automobilske novinare, zastupnike Porschea, vlasnike i ljubitelje ovoga neponovljivog sportskoga branda. Tu čast imao sam zahvaljujući tvrtki Porsche Croatia i Hrvoju Lapiću, direktoru marketinga. A svatko tko je jednom sjeo u taj auto za volan, automatski je postao zaljubljenik.
To je jednostavno ljubav na prvu vožnju, čak i meni, dečku kojem auti služe tek zato da bi se odvezao od točke A do točke B malo komfornije i brže nego javnim prijevozom i jedino mu je bitno da ima mjesta za noge. A Porsche se stvarno potrudio davši na raspolaganje za vožnju sve modele koji su u prodaji – (Macan, Cayenne, 911, Panamera, Boxster, Cayman). I to u normalnoj vožnji, kroz predivna mjesta u kojima je srednja Europa sačuvana onako kako ju je opisivao Stefan Zweig (tko nije ljubitelj književnosti neka odgleda film Grad Budapest), ali i na trkaćoj i relijaškoj stazi.
Za “običnu” vožnju Elmir i ja izvukli smo Cayenne, Boxster i Panameru E-Hybrid. Elmir je nešto njurgao, on je htio 911, jer Cayenne mu je direktorski, a ne sportski auto. To da je direktorski, to stoji, ali da nije sportski, e to ne stoji. Jer provezli smo ga bez milosti, doduše više on nego ja, i auto se pokazao kao pravi pogodak.
Kažem, Porsche je ljubav na prvu vožnju i ja sam se odmah zaljubio. Čak me ni tobogan smrti u Boxsteru nije od te ljubavi izliječio. Rekao bih da ju je još više rasplamsao. Svi ti detalji, zvuk motora, paljenje na lijevoj strani, lagani stisak gasa koji te izbacuje kao raketu i chronometar koji krasi svaki model. A tek to da si svjestan kako to glatko ide tek kada pogledaš na brzinomjer i shvatiš da voziš, a ne smijem reći koliko, jer duga je ruka poljske policije.
Velim, Elmir je nešto njurgao, a ja sam pametno kimao glavom, ipak je on iskusni automobilski novinar, a ja amater po tim pitanjima. Frntao je nosom i na Panameru. Kao preveliko je to za sportski auto. Tako nešto. A stvarno je bio velik, preko pet metara, ali s grdosijom s dva elegantna motora – benzinskim i elektromotorom – i 680 “konja” sirove snage. I nečim zabavnim, na što su nas upozorili slovenski novinari, što se zove Launch Control.– To morate probati. Nemrem vam to prepričat. Moraš probat, veselili su se kao mala djeca sladoledu.
Tu je Elmirova sumnjičavost donekle splasnula, a moja porasla. Jer kada te 680 “konja” izbaci poput katapulta od 0 do 100 kilometara na sat u 3,5 sekunde imaš osjećaj kao da si Tom Cruise u Top Gunu. Još samo fali neka ljepotica koja te čeka pokraj piste. Ljepotice nije bilo pa smo taj Launch Control isprobavali dokle smo mogli, smijući se kao mala djeca svaki put kada nas je potisna sila zalijepila za sjedala kao da smo lagani kao perca.
E tu sam se definitivno zaljubio, izgubio svu samokontrolu i dok smo došli na trkaću stazu već sam bio čovjek spreman i željan isprobati sve. I slalom vožnju, i kočenje, i launch control i vožnju po stazi i reli po blatu. Čak je i instruktor relija bio dovoljno dobar da mi je pustio dva kruga, shvativši da će mi tako možda u budućnosti spasiti život, ako se ikada odlučim za takvu ili sličnu off road vožnju. Jer pojma nisam imao kako se to radi, a nemam ni sada. Svejedno sam mu zahvalan jer su dva kruga ipak dva kruga. Žao mi je jedino iskusnijih i boljih vozača koji su morali čekati red zbog mog neznanja.
Vožnja je vožnja, no izložba svih ikada proizvedenih Porschea još je posebnija. Svaki taj auto je gotovo pa umjetničko djelo, a posebno James Deanova 356-ica. Teško čovjek može zamisliti nešto ljepše i elegantnije. Kažem, voziti Porsche znači zaljubiti se u njega, što znači posjedovati ne znam, ali svakako ću pokušati saznati. Vjerojatno je to nešto što pjesnici opisuju kao vječnu ljubav, barem mi se tako činilo dok sam gledao vlasnike raznih modela Porschea, koji su nam se pridružili na stazi. Oni su znali nešto što ja ne znam, barem mi se tako činilo. Ali saznat ću, nadam se da ću saznati.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.