Dizelu se polako bliži kraj kada se gleda samo tržište osobnih automobila i u budućnosti će sve manje vozača brinuti o njegovim cijenama. No stvarnost je mnogo neugodnija
Dizel se ponovno pretvorio u jednu od najosjetljivijih točaka svjetskog gospodarstva. Europske nabavne cijene više su nego dvostruko iznad razine s početka 2026., a poremećaji isporuka iz Rusije i s Bliskog istoka pokazali su koliko je sustav ranjiv. Dizel nije samo gorivo za automobile. Na njemu rade kamioni, poljoprivredni i građevinski strojevi, rudarska mehanizacija, dio brodova, generatori i golema količina druge opreme. Zato svaki veliki skok njegove cijene vrlo brzo ulazi u cijenu hrane, robe, gradnje i prijevoza.
Automobili odlaze, kamioni još ne mogu
Kod osobnih automobila odgovor je sve jasniji, elektrifikacija. Zbog prodora hibrida i raznih regulacija o ispušnim plinovima dizelski automobili su na tržištu došli na marginu, a ponuda i prodaja im iz mjeseca u mjesec pada. Dizel danas čini tek oko 7 do 8 posto tržišta novih osobnih automobila u EU, dok je još prije desetak godina držao približno polovicu tržišta.
Kod teškog transporta slika je sasvim drukčija. Dizel je još “dominanta snaga”. U prvom polugodištu 2026. dizel je još držao 92,1 posto tržišta novih kamiona u EU, dok su električni bili na samo 4,8 posto. Baterijski kamioni ipak napreduju. IEA procjenjuje da bi u Europi njihov ukupni trošak vlasništva do 2030. mogao dosegnuti razinu dizela, osobito na predvidivim rutama i uz punjenje u bazi ili tijekom obveznog odmora vozača.
HVO: najlakša zamjena koja već postoji
Najjednostavnija alternativa postojećem dizelskom voznom parku nije nova vrsta pogona, nego drugo gorivo. HVO, odnosno hidrotretirano biljno ulje, proizvodi se od biljnih ulja, otpadnog jestivog ulja i životinjskih masti. Njega valja razlikovati od od klasičnog biodizela (FAME) koji se koristi kao dodatak u klasičnom dizelu (u većini EU država dizelsko gorivo na postajama sadrži 7 posto ovog biodizela. HVO je parafinsko gorivi prema normi EN 15940 koje u motorima za koje ga je proizvođač odobrio može zamijeniti fosilni dizel bez preinaka. Prednost je očita, nije potrebno odmah zamijeniti milijune kamiona i strojeva. Nedostatak su cijena, dostupnost i ograničene količine održivih sirovina. Jednostavno nema dovoljno otpadnih ulja i masti da HVO sam zamijeni sav svjetski dizel.
Biodizel, plin i biometan
Klasični biodizel također ostaje važan, prije svega kao dodatak fosilnom dizelu. Može se proizvoditi iz biljaka (biljnih ulja), životinjskih masti i otpada, ali veći udjeli traže kompatibilan motor i mogu donijeti više problema pri niskim temperaturama i dugom skladištenju. Druga opcija su CNG i LNG. Fosilni prirodni plin nije konačno rješenje za smanjenje emisija, ali može smanjiti ovisnost o dizelu, a mnogo zanimljiviji postaje kada se koristi biometan proizveden iz otpada. I ovdje se pojavljuje poznati problem, količina raspoloživog goriva i infrastruktura.
Vodik i sintetički dizel za najteže zadatke
Vodik se godinama spominje kao jedno od mogućih rješenja za kamione na dugim relacijama. Gorive ćelije omogućuju brzo točenje goriva i mogu smanjiti potrebu za golemim baterijama, ali vodik je još vrlo skup, mreža punionica slaba, a proizvodnja zelenog vodika zahtijeva mnogo električne energije. Sličnu nišu mogao bi imati e-dizel, sintetičko gorivo proizvedeno uz pomoć vodika i CO2. Njegova golema prednost je mogućnost korištenja postojeće infrastrukture i motora, no proizvodnja troši mnogo energije. Zato će takva goriva vjerojatno imati najviše smisla ondje gdje je izravna elektrifikacija posebno teška.
Brodovi su još veći problem
U brodarstvu nema jednog jasnog pobjednika. Biogoriva mogu relativno brzo ući u postojeću flotu, dok se za nove brodove razvijaju pogoni na metanol, amonijak, vodik i LNG. Sva ta rješenja donose vlastite probleme, od dostupnosti i cijene do skladištenja i sigurnosti. Amonijak, primjerice, ne sadrži ugljik, ali je vrlo otrovan i zahtijeva posebne sustave za skladištenje i dovod goriva.
Dizel neće nestati preko noći
Stvarna alternativa dizelu vjerojatno nije samo jedno gorivo ili pogon. Električna energija preuzet će osobne automobile, dostavu i dio kamionskog prijevoza. HVO i biodizel mogu brzo smanjiti potrošnju fosilnog dizela u postojećim motorima, biometan može imati smisla za dio flota, vodik za specifične teške primjene, a e-goriva, metanol i amonijak za sektore koje je najteže elektrificirati.
Dizelu se polako bliži kraj kada se gleda samo tržište osobnih automobila i u budućnosti će sve manje vozača brinuti o njegovim cijenama. No stvarnost je mnogo neugodnija. Dizel se ne može zamijeniti preko noći, a u mnogim sektorima još nema alternative koja bi istodobno bila dovoljno jeftina, dostupna i praktična. Kamioni, građevinski i poljoprivredni strojevi, brodarstvo, industrija i brojni drugi sustavi još će godinama, a vjerojatno i desetljećima, ostati snažno vezani uz njega. To znači da ćemo o cijeni dizela ovisiti još dugo nakon što posljednji novi dizelski automobil nestane iz prodajnih salona. Svaki novi poremećaj opskrbe i svaki novi skok cijene zato neće biti samo problem vozača, nego cijelog gospodarstva.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.