Prijava
Bočni auspusi tako nisu nastali samo zato da automobil izgleda ili zvuči opasnije. Ponekad su bili najjednostavnije rješenje problema
Bočni završeci ispuha danas uglavnom djeluju kao detalj koji automobilu daje agresivniji izgled i snažniji zvuk, no kroz povijest često su imali sasvim praktičan razlog. Nedostatak prostora ispod automobila, jednostavnija konstrukcija, manja masa ili potreba za što slobodnijim protokom ispušnih plinova često su bili važniji od estetike. Kod nekih slavnih modela ispušne cijevi zato uopće nisu stizale do stražnjeg odbojnika.
Jedan od najpoznatijih primjera je Renault 4 iz 1961. godine. Njegova ispušna cijev završavala je ispred lijevog stražnjeg kotača, ispod praga. Posljedica je bila vrlo lako vidljiva, lijevi stražnji kotač često je bio znatno prljaviji od ostalih zbog čađe i ispušnih plinova.
#!,
Mnogo dramatičnije iako u osnovi slično rješenje koristio je Mercedes-Benz G55 AMG. Velike ispušne cijevi njegova V8 motora jednostavno nisu imale dovoljno prostora iznad krute stražnje osovine, pa su izvedene bočno i završavale prije stražnjih kotača. Usput je dobiven i puno izravniji zvuk motora, što je dobro odgovaralo karakteru snažne AMG izvedbe.
Dodge Viper jedna je od najvećih ikona bočnih auspuha. Prva generacija iz 1992. godine koristila je dva velika bočna završetka kroz koja je disao golemi 8,0-litreni V10. Tek od 1996. cijevi su provedene prema stražnjem dijelu, uz veći prigušivač s manjim otporom koji je pomagao i u dobivanju dodatne snage.
Još radikalniji primjer je Jaguar XKSS iz 1957. godine, cestovna izvedba trkaćeg D-Typea koji je pobjeđivao na Le Mansu. Ispušna cijev izlazila je neposredno ispod lijevog praga, bez pretjeranog pokušaja utišavanja. Jedan od najpoznatijih vlasnika bio je Steve McQueen, a XKSS je zbog brutalnog zvuka bio sve samo ne diskretan automobil.
Kod Lotusa 7 bočni ispuh bio je gotovo nužnost. Automobil je bio toliko nizak i konstrukcijski jednostavan da ni mala cijev 1,2-litrenog Fordova motora sa samo 36 KS praktički nije imala gdje proći ispod karoserije. Zanimljivo je da se isti princip zadržao i desetljećima poslije kod modernih Donkervoorta, koji su filozofiju Lotusa 7 nastavili u mnogo snažnijem obliku.
Shelby Cobra 289 pokazuje još jedan razlog za bočni ispuh. Kod trkaćih verzija otvorene bočne cijevi smanjivale su masu i otpor ispušnog sustava te tako pomagale performansama. Rješenje je ubrzo preneseno i na cestovne automobile, gdje je postalo jedan od najprepoznatljivijih detalja Cobre.
Bočni auspusi tako nisu nastali samo zato da automobil izgleda ili zvuči opasnije. Ponekad su bili najjednostavnije rješenje problema s prostorom, masom ili protokom ispušnih plinova. Tek kasnije postali su ono po čemu ih danas najčešće pamtimo, vizualni i zvučni potpis automobila koji se nimalo nisu trudilo biti diskretni.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.