Sama potrošnja AdBluea gotovo je zanemariva u usporedbi s troškovima goriva i redovitog održavanja. No, problem može nastati kada otkaže sustav koji koristi tu tekućinu
Moderni dizelski automobili još uvijek imaju mnogo prednosti, posebno za vozače koji prelaze velike kilometraže. Mala potrošnja, velik doseg i snažan okretni moment čine ih odličnim izborom za duža putovanja. Međutim, neki potencijalni kupci zaziru od njih zbog AdBluea, dodatne tekućine koju je potrebno redovito nadolijevati. Koliko to zapravo košta i predstavlja li ozbiljan razlog za izbjegavanje dizelaša?
AdBlue je otopina uree i demineralizirane vode koja se koristi u sustavima za obradu ispušnih plinova. Ubrizgava se u ispušni sustav, gdje uz pomoć SCR katalizatora omogućuje pretvaranje štetnih dušikovih oksida u dušik i vodu. Važno je naglasiti da se AdBlue ne ulijeva u spremnik goriva, nego u zaseban spremnik, čiji se otvor najčešće nalazi pokraj otvora za dizel.
Opel Automobile GmbH
Koliko ga automobil troši? Ovisno o motoru, načinu vožnje i opterećenju, potrošnja se često kreće između jedne i tri litre na 1000 kilometara. Volkswagen, primjerice, za svoje dizelske modele navodi prosjek od 1,5 do 2,8 litara. Spremnici najčešće imaju kapacitet od desetak do dvadesetak litara, pa je AdBlue potrebno nadolijevati nakon nekoliko tisuća kilometara, a kod štedljivijih izvedbi i znatno rjeđe.
Dobra vijest je da sama tekućina nije skupa. U Hrvatskoj se pakiranje od deset litara može pronaći već za oko devet eura, dok kvalitetni proizvodi u trgovinama autodijelova za deset litara često stoje između 13 i 20 eura. Postoje i znatno skuplja pakiranja, osobito u ovlaštenim servisima. AdBlue se može kupiti i na benzinskim postajama, a neke nude i točenje izravno iz posebnog uređaja.
Vozač koji godišnje prelazi 15.000 kilometara mogao bi potrošiti približno 20 do 40 litara AdBluea. Uz povoljniju kupnju to znači trošak od samo dvadesetak do pedesetak eura godišnje. Dakle, sama potrošnja AdBluea gotovo je zanemariva u usporedbi s troškovima goriva i redovitog održavanja.
No, problem može nastati kada otkaže sustav koji koristi tu tekućinu. Neispravni senzori dušikovih oksida, pumpe, grijači spremnika ili začepljeni injektori AdBluea mogu izazvati skupe kvarove. Popravci ponekad stoje nekoliko stotina eura, a zamjena kompletnog sklopa spremnika i više od 1000 eura. Ako sustav ostane bez tekućine ili prijavi ozbiljnu pogrešku, automobil nakon gašenja motora može odbiti ponovno pokretanje.
No AdBlue nije jedina potencijalna slabost modernih dizelaša. Tu su i DPF filtar čestica, EGR ventil, turbopunjač, visokotlačna pumpa goriva i skupi injektori. Posebno su problematične česte kratke gradske vožnje tijekom kojih motor ne postiže optimalnu temperaturu, a DPF ne uspijeva redovito završiti regeneraciju. Zamjena tog filtra može stajati od oko 1000 do čak 3000 eura.
Zato pri kupnji rabljenog dizelaša treba mnogo više pozornosti posvetiti servisnoj povijesti, stvarnoj kilometraži i stanju sustava za obradu ispušnih plinova nego samom AdBlueu.
Ako godišnje prelazite 20.000 ili 30.000 kilometara, uglavnom na otvorenoj cesti i autocesti, dobar dizelaš i dalje može biti vrlo racionalna kupnja. No ako vozite pretežno kratke gradske relacije, potencijalno skupi kvarovi njegovih složenih sustava mogli bi brzo pojesti svu uštedu na gorivu. A AdBlue je u cijeloj toj priči zapravo najmanji trošak.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.