Prijava
Istina je da su današnji pogonski sklopovi znatno robusniji i tolerantniji nego prije. No, riječ je i dalje o mehaničkim dijelovima koji se tijekom prvih nekoliko tisuća kilometara međusobno prilagođavaju
Pitanje treba li novi automobil razrađivati danas se često dočekuje s dozom skepticizma. Moderni motori, precizna proizvodnja i napredni materijali navode mnoge na zaključak da je razrada relikt prošlih vremena. Ipak, većina stručnjaka i dalje se slaže u jednom - iako nije nužna u klasičnom smislu, pravilna razrada novog automobila može dugoročno donijeti konkretnu korist. Ne samo motoru, nego i mjenjaču, kočnicama, gumama i ovjesu.
Istina je da su današnji pogonski sklopovi znatno robusniji i tolerantniji nego prije. Tolerancije su manje, površine preciznije obrađene, a elektronika nadzire gotovo svaki aspekt rada. No, riječ je i dalje o mehaničkim dijelovima koji se tijekom prvih tisuću ili dvije tisuće kilometara međusobno prilagođavaju. Upravo u tom razdoblju postavljaju se temelji za kasniju pouzdanost i ravnomjerno trošenje.
Jedan od često spominjanih primjera su klipni prstenovi, odnosno karike. Njihova zadaća je savršeno brtvljenje cilindara, a pravilno "sjedanje" na stijenke cilindra smanjuje trenje, stabilizira kompresiju i može dugoročno smanjiti potrošnju ulja. To se ne događa u jednom trenutku, već postupno, kroz različita opterećenja i režime rada.
Prvi korak uvijek bi trebao biti pogled u priručnik vozila. Proizvođačke preporuke nisu univerzalne i razlikuju se od marke do marke. BMW, primjerice, savjetuje da se prvih 2000 km ne prelazi 3500 okretaja u minuti kod dizelskih, odnosno 4500 kod benzinskih modela, uz ograničenje najveće brzine, dok neke druge marke imaju vlastite, jasno definirane faze razrade. S druge strane, neki sportski modeli prolaze simuliranu razradu već u tvornici, što pokazuje koliko su pristupi različiti.
Unatoč tim razlikama, mogu se izvući opća pravila. Tijekom prvih 1500 do 2000 kilometara treba izbjegavati nagla ubrzanja i duga razdoblja vožnje pod punim opterećenjem. Ubrzavanje bi trebalo biti glatko, a promjene stupnjeva prijenosa pravodobne, bez forsiranja visokih okretaja. Povremeni izlet iznad preporučenih granica nije razlog za paniku, problematična je samo kontinuirana vožnja u ekstremnim režimima.
Važno je i stalno mijenjati tempo vožnje. Duga vožnja autocestom uz tempomat ne smatra se idealnom razradom, jer ne opterećuje sustave na raznolik način. Kombinacija gradske vožnje, otvorene ceste i kraćih dionica autoceste omogućuje ravnomjernije prilagođavanje motora, mjenjača i ovjesa.
Kočnice i gume također imaju svoje razdoblje prilagodbe. Prvih nekoliko stotina kilometara kočite umjereno i izbjegavajte nagla zaustavljanja. Time se sprječava neravnomjerno trošenje diskova i pločica, ali i gubitak optimalnih svojstava novih guma. Neki proizvođači preporučuju i kontrolirane serije laganih kočenja kako bi se kočioni sustav pravilno "složio".
Kratke vožnje, osobito u hladnim uvjetima, nisu poželjne u prvim tjednima. Hladan motor radi pod većim opterećenjem, pa je bolje planirati dulje rute koje omogućuju postizanje radne temperature. To ne znači dugo zagrijavanje u mjestu, već umjerenu vožnju uz ograničenje broja okretaja dok se svi sustavi ne zagriju.
Na kraju, tijekom razrade treba izbjegavati vuču prikolice i pretjerano opterećivanje vozila. Dodatna masa nepotrebno opterećuje motor, mjenjač i ovjes u fazi kada se još prilagođavaju.
Razrada novog automobila danas nije stroga obveza, ali je razumna praksa. Mirniji stil vožnje u prvim tisućama kilometara ne oduzima mnogo, a može pomoći da automobil i nakon nekoliko godina zadrži onu mehaničku uglađenost kakvu je imao prvog dana.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.