Pao je najveći od najvećih automobilskih magova

Pao je najveći od najvećih. Jeremy Clarkson, vodeći autoritet neovisnog i slobodnog novinarstva dobio je otkaz zbog navodnog verbalnog delikta i nasilničkog ponašanja prema jednom od producenta Top Geara. Oisin Tymon vodio je godinama brigu o zvjezdama najgledanijeg showa najnezavisnije TV kuće na kugli zemaljskoj, a onda je zbog hladnog gableca umjesto dobro zagrijanog zalogaja govedine, dobio poštenu jezikovu juhu i “nježno” šamaranje obraza od 55. godišnjeg voditelja specijalizirane automobilističke emisije.

Koliko li je samo prašine uskovitlao Clarkson verbalnom eskapadom spram jednog od suradnika najbolje svjedoči i aktivno uključenje u istragu i Tony Halla, generalnog direktora BBC-a! On je donio odluku kako je prije 17 dana jedna od njegovih najvećih novinarskih zvijezda i višestruko nagrađivani Clarkson prešao preko crte koju može tolerirati jedna tako ugledna kuća kao što je to BBC. Pri tome nije naveo kako Clarksonu,  Richard Hammondu i Jamesu Mayu krajem trećeg mjeseca ističe ugovor s BBC-om, kako su vodili intenzivne pregovore o budućnosti Top Geara, ali i oko broja znamenki na novom ugovoru.

Ovo je prava kamilica u odnosu na sve ono što je tijekom svoje gotovo tridesetogodišnje uspješne karijere izgovorio, osmislio, snimio, prenio…, čuveni voditelj. Stoga prave razloga otkazu Jeremy Clarksonu valja tražiti negdje drugdje, a ne u povrijeđenoj dušici niže potčinjenog producenta Tymona. Na svoj osobujan način, bio je poput najvećeg satiričara koji se nije libio ni najtežih riječi da prokazuje sve one licemjere koji su htjeli prodati bofl robu po cijeni najskupljih proizvoda. Jeremy Clarkson zadnji je i najčvrći bastion spram agresivnog dijela kvazi automobilističke industrije kojoj je cilj dovesti u zabludu potencijelne kupce i uvaliti im svoje ne baš superiorne proizvode. Prvo ime BBC-a godinama je imao podršku kompanije za koju je radio, a jednako je tako svojom lojalnošću i on njima uzvraćao.

foto: Reuters

Pred gotovo dva desetljeća “prodao” im je licencu za Top Gear, vjerujuć’ kako jedino u tako velikoj, moćnoj i profesionalno neovisnoj kući može  posve neometano, savjesno, bez pritisaka i podilažanja sponzorima razvijati TV emisiju, novine, putujući cirkus i niz drugih potentnih i unosnih projekata…, a da bude autentičan, točan, zanimljiv, zabavan.. Tako je to i bilo, sve do jezikove juhe Oisin Tymonu te do približavanja razgovora o nastavku ugovora sa BBC-om.  Stoga su u pravu svi oni koji tvrde da su šuškave funte i pregovori oko produženja ugovora bili pravi razlozi tako drastične odluke Tony Halla.

Ako je Tymonova povrijeđena dušica zavrijedila takvu istragu i reakciju šefova BBC-a, za koje se drži kako novinarima omogućuje najviše profesionalne standard i slobode, što bi tek trebali reći svi oni kojima je Clarkson godinama zagorčavao život, a običnim gledateljima otvarao oči i upozoravao ih da pripaze kako će trošiti novac za možda i drugu u životu najveću investiciju – za kupovinu auta. Clarksonove recenzije toliko su nesmiljeno točne, ubojite i prosvjetiteljske da su se mnogim šefovima automobilskih kompanija i drugih markantelističkih lobija od njih tresle gaće.  Najveći od najvećih u svijetu britanskog novinarstva nije pratio društveno politički život, nije se bavio politikom i prodavanjem ekonomske demagogije, bavio se običnim životnim temama, onima koje su normalnom puku najzanimljivije i najživotnije.

U Hrvatskoj, a i u brojnim drugim stereotipnim, navodno uglađenim, državama najcjenjeniji su upravo novinari koji se bave politikom. U nas jedino takvi mogu dobiti priznanja. Tako nije bilo u Velikoj Britaniji, jer Jeremy Clarkson tri je put dobio svojevrsnog britanskog Pulitzera! Sve to dovoljno govori koliki je značaj, utjecaj i autoritet imao.

foto: Reuters

BBC je uključio i čuveni Scotland Yard i njenog policijskog šefa Ken MacQuarria koji je nakon višednevne istrage ustanovio kako je “Oisin trpio 30 sekundi kontinuiranu verbalnu tiradu od Jeremy Clarksona”. Jučer objavljeno izvješće Ken MacQuarriea stajalo je glave novinara koji je sinonim za istinoljubivost, egzaktnost, nepotkupljivost, moralnost, zanimljivost, zabavu, razbibrigu… Poput Miss Marple, čuvene junakinje Agathe Christie ili Sherlocka Holmesa, škotskog liječnika i književnika Arthur Conana,  Ken MacQuarri je dijagosticirao kako je Jeremy Clarkson potegao i ruku na Oisina. Opalio mu je laganu šamarčinu “što je utjecalo na oticanje i krvarenje usne”. Kraj svega toga je u izvješću naveo kako je Clarksona u daljnjem naletu gnjeva zaustavila skupina svjedoka.

I dok su moralne vertikale BBC-a provodile detaljnu istragu o tome je li Clarkson pretjerao, na stotine tisuća fanova pružalo je svesrdnu podršku čovjeku, novinaru prosvjetitelju, osebujnoj ličnosti koja je iz malih običnih životnih situacija izvlačio nemoguće. Posramio je sve obično dosadne, hladnjikave i plehnate TV emisije, ali i magazine sličnog sadržaja na globalnoj sceni i postavio ljestvicu novinarskih standarda tako visoko da je u odnosu na konkurenciju izgladao poput Himalaje u odnosu na Debelo brdo! Svi su željeli biti kao on, kao junak koji je rođen 11. travnja1960. u Doncasteru, West Riding of  Yorkshire. Upravo nedaleko od njegova rodna mjesta dogodio se incident koji ga je stajao glave.

Nedostižan, intrigrantan, zabavan, a istovremeo poučan prosvjetitelj svake je subote na BBC-u i to u prime timeu, imao emisiju koju je uživo gledalo najmanje 5 milijuna gledatelja na Otoku, a koju su potom u odmacima objavljivale i najmanje 50 TV postoja širom svijeta, izuzevši onih francuskih i njemačkih. Pogađate već zašto!? Zato jer se nije libio istinom okititi i najveće moćnike svjetske industrijske scene. Imao je tu donekle i saveznike u britanskoj auto industriji, jer naprosto njegov su fokus bili produkti koji nisu bili Made in UK! I to mu je omogućilo da bude svoje, da bude iskren i na usluzi gledateljima. Tko se još ne sjeća njegove anegdote vezane uz posljednji autohtoni britanski veliki automobilistički brend koji je izumro poput ostalih pred desetljeće i pol.

foto: Reuters

U jednoj od svojih tadašnjih emisija posprdno se zapitao da koje se dvije stvari golim okom mogu vidjeti s Mjeseca na Zemlji. Bez imalo respekta prema proizvodu iz Coventrya kazao je kako je riječ o Kineskom zidu te o nepreglednim skladištima neprodanih Roverovih automobila. Bila je to činjenica koja je boljela britanske industrijalce, ali koja ih je i natjerala da se ne bave poslom koji ne znaju raditi najbolje. Danas Britanci nemaju značajne brendove u svojem vlasništvu, prodali su ih umješnijim strancima, ali imaju snažnu auto industriju i investitore koji su im pokazali da se i na Otoku mogu raditi odlični auti i to u milijunskoj nakladi.

Jeremy Clarkson skupo je platio cijenu svog ponekad i pomalo ekstravagantnog pristupa temama i životu. Njegova neobična lakoća konverzacije, a posebica gruba istina koje se nije libio iskazivati stajala ga je glave. Konzervativni i puritanski nastrojeni čuvari moralnog inegriteta britanske Katedrale duha zaključili su kako se na BBC-u moraju “štovati standardi pristojnosti i poštovanja”.

Clarkson je postavio ljestvicu novinarskih standarda tako visoko da je u odnosu na konkurenciju izgladao poput Himalaje u odnosu na Debelo brdo! Svi su željeli biti kao on.

- Ja ne mogu oprostiti Clarksonu! Član njegova osoblja bio je nevina žrtva voditeljeva zlostavljanja ekstremne prirode. Za mene je linija tolerancije prijeđena i za Clarksona moraju vrijediti jednaka pravila kao i za druge, kazao je Tony Hall, generalni direktor BBC-a! Jednako tako kazao je kako je povrijeđeni i poniženi Tymon Oisin bio pošten u postupku i kako se časno ponio te kako je pred njime velika budućnost na BBC-u. Kojeg li samo licemjerja, kojeg li puritanstva i lažnog morala.

Vjerojatno sad likuju svi oni koje je Clarkson prozivao od 1988.  u Top Gearu kojeg je započeo tada kao privatnjak. Sasvim sigurno da se dobro nije osjećao pred 13 godina ni Bernd Pischetsrieder koji je dobio zadatak od čelnika VW Ferdinand Piecha da Narodnom autu da štih koji imaju BMW i Mercedes. Njih dvojica smislili su VW Phaeton kao odgovor na Sedmicu, na S Klasu.  Bernd Pischetsrieder nije bio slučajan odabir. Piech ga je nagovorio da odstupi s čelnog mjesta najpopularnije bavarske tvornice aute, ne bili BMW-ov imidž prenio i na Volkswagen. Bila je to 2002. i već tada je Jeremy Clarkson zbog neobičnog prebjega novu akviziciju u Volkswagenu ismijavao. Nikada nije namjerno izgovorio točno njegovo prezime Pischetsrieder, već ga je lakonski prozvao Pichestrauses, pravdajući da je nemoguće izgovoriti njegovo prezime. Dakako da je sve to bilo u službi podcijenjivanja poslovnog poteza Volkswagena. Usprkos tome vodeći ga je dvojac iz Wolfsburga jedinog pozvao na prezentaciju svoje mega limuzine u Dubai. Rezervirali su mu avio karte first klase, smjestili ga u čudesni i najskuplji hotel Burj Al Arab i za uzvrat dobili sljedeće.

U Top Gearu Clarkson je započeo s reportažom o novom Pheatonu usred obližnje pustinje hotela u kojem je odsjeo i čije su se siluete prepoznavale.

 – Ako gospoda Piech i Pichestrauses misle da su me kupili činjenicom što su na svjetsku promociju Pheatona u Dubai pozvali jedino mene, što su me počastili najvećim mogućim luksuzom i častima grdo se varaju. Pheatona koji se dičio pogonom 4x4, V10 agregatom i čudesima od tehnologije skrenuo je s glavne prometnice u pijesak i na sveopće čuđenje duboko ga ukopao. Jedino su ga dizalice mogle izvući iz problema. Clarkson je to slikovito i izgovorio i pokazao nagovještavajući ne baš sjajnu budućnost super limuzine iz Wolfsburga. Koliko god su to teško prihvaćali moćnici VW-a, a i iznađena javnost, pokazala se Clarksonova vidovitost. I tako je to bilo iz emisije u emisiju, sve do 24. ožujka kada je Tony Hall donio odluku da Clarkson više neće provocirati Argentince falklandskim registarskim oznakama, konstruktore Opel Sintre prozivati za kreaciju najgoreg monovolumena svih vremena kojem su jedino brisači na vjetrobranu dobri, konstruktore Rang Roverog osmaka 4.8 koji je trošio kao samohodka, proizvođače hibrida koji ne da čuvaju okoliš već ga zagađuju i više od konvencionalnih agrgata, jer litij za baterije kupuju u Kanadi, a onda ga brodom prevoze u Japan gdje ga ugrađuju u Prius. Zatim čuveno japansko tehnološko čudo opet brodovima prevoze do Europe i SAD-a, troše na prijevoz nemalo fosilnih goriva, a sve je još začinio i usporednim testom sa BMW M3 vozeći ih kontinuranom brzinom od 150 km/h… Pokazalo se kako je Prius na 100 km trošio 17,6, a BMW M3 16,5 litara! Eto, to je Jeremy Clarkson, novinar, voditelj, showman i istoljubac. Ovo je grozno što se događa njemu, jer bio je svjetionik poštenog, profesionalnog, točnog, poučnog, a kraj toga i neizmjerno zabavog serijala. Nije stoga čudno što su sinovi Davida Camerona, britanskog premijera oštro protestirali protiv hajke na Clarksona. Tinejdžeri čelnika Velike Britanije digli su glas protiv puritanaca baš kao i stotine tisuća štovatelja najveće europske televizijske zvijezde širom svijeta, jer naprosto ne mogu zamisliti subotu navečer bez omiljenog im Clarksona.

Jeremy, ako ti ne smeta skromni honorar u Auto startu – dobro nam došao!