Prijava
Njemački autoklub je u svom Tehničkom centru u Landsbergu am Lechu testirao sedam jednakih Dacia Dustera s različitim rješenjima zaštite od sunca
Svatko tko je ljeti ulazi u automobil ostavljen na suncu mora se pripremiti za neugodno iskustvo. Čim se vrata otvore, iz kabine udari val vrućeg zraka, plastika je užarena, u sjedala nevoljko sjedate, a upravljač držite vrhovima prstiju jer je vruć kao da je upravo izvađen iz pećnice. Klima-uređaj tada ne spašava stvar odmah, nego tek nakon nekoliko minuta borbe s toplinom koja se nakupila u plastici, staklu, sjedalima i zraku. Zbog toga je ljeti za komfor najvažnije pokušati održati auto što je moguće hladnijim. Njemački ADAC je sada odlučio provjeriti što od klasične zaštite od sunca doista pomaže, a što samo stvara privid pomoći dok se automobil i dalje kuha.
Njemački autoklub je u svom Tehničkom centru u Landsbergu am Lechu testirao sedam jednakih Dacia Dustera. Jedan je služio kao referentni automobil bez ikakve zaštite, a ostali su dobili različita rješenja - poluceradu, vanjsku reflektirajuću zaštitu vjetrobranskog stakla, unutarnje zaštitno sjenilo, bijelu tkaninu preko armaturne ploče i zatamnjena stakla (naknadno zalijepljene folije). Brojke su pokazale da sva rješenja nisu ni približno jednako učinkovita.
Automobil bez zaštite zagrijao se na 53 stupnja. Najbolja je bila polucerada, odnosno vanjska zaštitna navlaka za staklene površine vozila. S njom je temperatura u kabini ostala na 43 stupnja. Deset stupnjeva razlike zvuči kao relativno mala razlika, ali u stvarnosti znači mnogo lakši ulazak u automobil, manji toplinski šok za putnike i brži početak efikasnog rada klima uređaja.
Vrlo dobro prošla je i vanjska reflektirajuća zaštita na vjetrobranskom staklu. Ona je kabinu zadržala na 45 stupnjeva, osam manje nego u nezaštićenom automobilu. To je logično jer se sunčeva energija odbija prije nego što prođe kroz staklo i zagrije armaturnu ploču. Unutarnje zaštitno sjenilo je bilo manje efikasno. ADAC je s njim izmjerio 49 stupnjeva, dok je bijela tkanina preko armaturne ploče spustila temperaturu na 50 stupnjeva. Drugim riječima, bolje je i to nego ništa, ali prava je razlika u tome nalazi li se zaštita izvana ili iznutra.
Zatamnjena stakla pokazala su se zanimljivim slučajem. Ona su temperaturu zraka u kabini smanjila za samo dva stupnja, na 51 ali su bitno smanjila zagrijavanje stražnje klupe. Bez zatamnjenja je površina straga dosezala 57 stupnjeva, a sa zatamnjenim staklima 48 stupnjeva. Za odrasle je to neugodno, za djecu u autosjedalicama još važnije, jer se dječje sjedalice i kopče sigurnosnih pojaseva mogu jako zagrijati.
ADAC upozorava i na brzinu kojom automobil postaje opasan prostor. Već nakon 30 minuta na jakom suncu unutrašnjost može dosegnuti 50 stupnjeva, a nakon 90 minuta temperatura se može približiti 60 stupnjeva. Površine su još veći problem. Upravljač i armaturna ploča mogu doseći temperaturu od 70 stupnjeva, što znači da dodir više nije samo neugodan, nego potencijalno opasan za kožu. Zato ima smisla pokriti barem upravljač, armaturnu ploču i dječje sjedalice svijetlom tkaninom kada nema bolje zaštite pri ruci.
Boja automobila također ima ulogu, premda manju nego staklene površine i tamni elementi u kabini. ADAC je izmjerio da se crni automobil izvana zagrijao na 65 stupnjeva, a bijeli na 44 stupnja. U kabini je razlika bila pet stupnjeva, 53 prema 48. Svijetli automobili, dakle, nisu čarobno hladni, ali se ipak manje zagrijavaju.
Zaključak je prilično jasan. Najbolje pomaže ono što sprječava sunce da uopće uđe u automobil. Polcerada je najefikasnija, vanjska zaštita vjetrobranskog stakla najbolji svakodnevni kompromis, a unutarnje sjenilo samo djelomična pomoć. Prije vožnje treba dobro prozračiti kabinu, ne ostavljati mobitele i elektroniku na suncu, a djecu i životinje nikada, baš nikada, ne ostavljati u zatvorenom automobilu. Ljeti se auto ne zagrijava polako i bezazleno, nego brzo i brutalno.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.