Prijava
Previše je važno da bi ga se zaboravilo, ali svaki put kada ga marka pokuša pretvoriti u oznaku modela, povijest, politika ili industrijska stvarnost stanu na put
Malo koji automobilski brend ima tako snažnu vezu s jednim gradom kao Alfa Romeo s Milanom. Ondje je 1910. godine osnovana tvrtka A.L.F.A., Anonima Lombarda Fabbrica Automobili, ondje su nastali simboli koji i danas žive u znaku marke, crveni križ na bijelom polju i zmija obitelji Visconti, a ime "Milano" desetljećima je bilo dio identiteta marke. I baš zato je pomalo nevjerojatno koliko se puta kroz povijest pokazalo da taj naziv, kada ga Alfa pokuša staviti na automobil, nekako donese probleme.
Prvi veliki prekid s Milanom dogodio se u vrijeme širenja proizvodnje prema jugu Italije. Kada su krajem šezdesetih počele pripreme za tvornicu u Pomiglianu d'Arco, blizu Napulja, iz Alfina logotipa nestao je natpis "Milano". U toj tvornici kasnije se proizvodio Alfasud, tehnički vrlo napredan kompakt koji je mogao postati jedan od velikih Alfinih uspjeha, ali su ga problemi s kvalitetom, hrđom i pouzdanošću pretvorili u simbol dugog pada marke. Za ljubitelje teorije o "prokletstvu" to je bio prvi znak da se s Milanom kod Alfe ne treba olako igrati.
Ime se ipak vratilo 1985. godine, ali ne u Europi. Alfa Romeo 75, jedna od posljednjih klasičnih Alfinih limuzina sa stražnjim pogonom i transaxle rasporedom, u Sjevernoj Americi prodavala se kao Alfa Romeo Milano. Bio je to možda najčišći i najuspješniji susret tog imena s automobilom, pogotovo u izvedbama s legendarnim Busso V6 motorima. No američka epizoda trajala je kratko, do kraja uvoza 1989. godine, dok je europska 75 živjela do 1992. godine.
Zatim je stigao MiTo, mali Alfa Romeo iz 2008. godine, čije je ime bilo pola Milano, pola Torino. "Mi" je označavao Milano, povijesno srce marke, a "To" Torino, Fiatovo sjedište i mjesto iz kojeg je tada dolazila industrijska logika grupe. Ime je nastalo kroz internetski natječaj, a pobjednički prijedlog poslala je stanovita Marion Trump iz Njemačke, za što je dobila Alfu Spider.
Najdramatičniji slučaj dogodio se 2009. godine. Nasljednik modela 147 trebao se zvati Milano, a fotografije s tim oznakama već su bile pripremljene za medije. Onda je Alfa u posljednji trenutak zaustavila objavu. Problem je bio politički i simbolički: tvrtka je tada zatvarala ostatke svojih milanskih pogona i selila aktivnosti prema Torinu, pa bi lansiranje automobila imena Milano u tom trenutku djelovalo gotovo kao provokacija. Model je na kraju predstavljen kao Giulietta, što je zvučalo sigurnije i povijesno elegantnije.
Povijest se ponovila 2024. godine. Novi mali SUV najprije je predstavljen kao Alfa Romeo Milano, ime je trebalo odati počast gradu u kojem je marka rođena, ali samo pet dana kasnije automobil je preimenovan u Junior. Razlog je opet bio politički osjetljiv: talijanska vlada prigovorila je da se ime Milano ne može koristiti za auto koji se proizvodi izvan Italije, u Poljskoj. Alfa je tvrdila da je naziv zakonit, ali je ipak odlučila izbjeći sukob i vratiti ime Junior.
Tako je Milano ostao najpoželjnije, ali i najnezgodnije Alfino ime. Previše je važno da bi ga se zaboravilo, ali svaki put kada ga marka pokuša pretvoriti u oznaku modela, povijest, politika ili industrijska stvarnost stanu na put. Ironično, Junior je ipak nakratko vratio taj naziv kroz posebnu izvedbu Milano Cortina 2026, povodom ovogoidišnjih zimskih olimpijskih igara. No kao trajno ime modela, Milano za Alfu ostaje ono što je oduvijek bio: srce marke, ali i njezino malo prokletstvo.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.