Prijava
Vožnju na rezervi prati niz upozorenja i savjeta koji se među vozačima prenose desetljećima, no nisu svi jednako utemeljeni. Otkrivamo što se zapravo događa u spremniku i sustavu goriva
Gotovo svaki vozač barem je jednom čuo upozorenje da ne treba voziti s gotovo praznim spremnikom jer će automobil tada "povući svu prljavštinu s dna". Objašnjenje na prvi pogled zvuči logično. Dok ima dovoljno goriva motor navodno dobiva čisto gorivo, a kada se razina spusti do rezerve pumpa počinje usisavati talog. Problem je što sustav dovoda goriva zapravo ne funkcionira tako.
Usis pumpe za gorivo i pri punom i pri gotovo praznom spremniku nalazi se vrlo nisko, u pravilu blizu njegova dna. Mora biti tako jer bi u suprotnom velik dio goriva u spremniku ostao neiskoristiv. Drugim riječima, pumpa se pri paljenju lampice rezerve ne "spušta" prema dnu i ne počinje odjednom usisavati s nekog drugog mjesta. Ako se na dnu nalazi nečistoća dovoljno sitna da dođe do usisa, ona je ondje i kada je spremnik pun.
Između spremnika i osjetljivih dijelova sustava goriva pritom postoje zaštitne barijere. Na ulazu u sklop pumpe obično se nalazi mrežasti predfiltar koji zadržava veće čestice, a sustav ima i filtraciju namijenjenu zaštiti pumpe i ubrizgavanja.
To, naravno, ne znači da prljavština u spremniku nikada nije problem. Kod vrlo starih automobila s korodiranim metalnim spremnicima, vozila koja su dugo stajala ili automobila u koje je uliveno kontaminirano gorivo u spremniku doista mogu završiti hrđa, voda i druge nečistoće. No ni tada nije sasvim točno tvrditi da ih je automobil povukao samo zato što se upalila rezerva. Problem je prije svega kontaminirani sustav, a ne sama količina goriva.
Postoji, međutim, mnogo bolji razlog zbog kojeg nije pametno stalno voziti gotovo do posljednje kapi. Električne pumpe za gorivo kod mnogih su automobila smještene unutar spremnika, a gorivo sudjeluje u njihovu hlađenju i podmazivanju. Konstrukcije se razlikuju, a moderni sklopovi pumpe često imaju vlastitu malu komoru u kojoj se zadržava gorivo, pa povremena vožnja na rezervi neće automatski uništiti pumpu. Stalno pražnjenje spremnika gotovo do kraja ipak smanjuje sigurnosnu marginu, osobito ako pumpa počne ostajati bez stabilnog dotoka goriva.
Tu se pojavljuje još jedan problem. Kada u spremniku ostane vrlo malo goriva, ono se pri snažnom kočenju, ubrzanju, prolasku kroz zavoj ili na velikom nagibu može preliti na jednu stranu spremnika. Pumpa tada nakratko može ostati bez goriva i povući zrak. Ako se spremnik potpuno isprazni, motor će se ugasiti, a kod nekih dizelskih sustava ponovno pokretanje nakon ulaska zraka u sustav može biti neugodnije nego kod benzinca.
Zato poznato pravilo da je dobro natočiti gorivo kada se razina spusti na približno četvrtinu spremnika ima smisla kao praktična navika, ali četvrtina nije nikakva čarobna mehanička granica koja će spiječiti prljavštinu da uđe u sustav. Paljenje lampice rezerve neće odjednom natjerati automobil da "posiše mulj s dna", jer usis je tamo cijelo vrijeme. Mnogo je važnije toči li se kvalitetno gorivo, jesu li spremnik i filtri u dobrom stanju te izbjegava li se često voziti toliko dugo na rezervi da pumpa na kraju ostane bez goriva.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.