Zašto downsizing nije nikada zaživio kod dizelaša: Bi li to bio spas za njih?

Dizel je desetljećima imao reputaciju racionalnog izbora. Viši okretni moment, niža potrošnja, dugotrajnost, sve su to argumenti koji su kupce uvjeravali da dizel ima smisla. No postoji jedan segment u kojem dizel nikada nije do kraja ozbiljno zaživio: mali motori obujma ispod 1,5 litara. I dok su veći dizelaši godinama dominirali flotama i obiteljskim automobilima, downsizing verzije ostale su rijetkost i danas su praktički nestale. Zašto je tako i je li industrija propustila priliku za spas dizelaša?

Pioniri koji nisu pokrenuli revoluciju

U posljednjih dvadesetak godina tek nekoliko proizvođača ozbiljno je pokušalo s malim dizelima. PSA i Ford imali su relativno uspješan 1.4 HDi, Fiat je s 1.3 JTD (Multijet) postigao zavidnu rasprostranjenost, Toyota je razvila 1.4 D-4D, a Smart je čak koristio 0,8-litreni trocilindrični dizel. Snage su se kretale od 50 do 95 KS što je bilo dovoljno za gradske automobile. Ipak, unatoč solidnoj potrošnji i pristojnoj elastičnosti, ti motori nikada nisu postali dominantni u malim klasama. Razlog nije bio nedostatak tehničke sposobnosti, nego čista matematika.

foto: Fiat Fiatov 1.3 Multijet motor

Dizel je po definiciji teži

Dizelski motor mora podnijeti znatno veći tlak kompresije od benzinskog. To znači jači blok, robusnije klipove, masivniju radilicu i snažnije komponente. Rezultat je motor koji je desetke kilograma teži od benzinskog ekvivalenta iste zapremnine. U kompaktnom automobilu svaki kilogram je važan. Veća masa na prednjoj osovini utječe na upravljivost, potrošnju i udobnost. Kod većih vozila ta razlika se "izgubi" u ukupnoj masi, ali kod gradskog modela od 1200 kilograma dodatnih 40 ili 50 kilograma nije zanemarivo.

Prednosti koje kupci malih auta ne trebaju

Visok okretni moment pri niskim okretajima idealan je za teške automobile, terence ili vozila koja vuku prikolicu. No gradski automobil rijetko vuče išta. Njegova su zadaće kratka vožnja, gradske relacije i povremeni izlazak na otvorenu cestu. U takvom scenariju dizel nema priliku iskoristiti svoje ključne prednosti. Umjesto toga, pokazuje slabosti: sporije zagrijavanje, veću buku i vibracije, skuplji servis...

foto: VW

Buka, vibracije, grubost, izolacija i cijena

Dizel prirodno proizvodi više vibracija i buke. Da bi mali automobil zadržao razinu udobnosti, proizvođač mora uložiti dodatno u izolaciju, nosače motora i ojačanja karoserije. Sve to povećava trošak proizvodnje i masu auta. Kupci malih automobila izrazito su osjetljivi na cijenu. Ako dizelska verzija stoji dvije ili tri tisuće eura više od benzinske, većina će bez razmišljanja odabrati jeftiniju opciju. Ušteda na gorivu često se ne stigne amortizirati, osobito ako se automobil vozi uglavnom po gradu.

Ekologija kao konačni udarac

S dolaskom strožih normi emisija, mali dizelaši postali su još manje isplativi. DPF filter, EGR sustav, selektivna katalitička redukcija i AdBlue poskupjeli su proizvodnju i dodatno povećali masu. U prostoru gradskog automobila ionako nedostaje mjesta, a kompleksna oprema otežava konstrukciju. Uz to, kratke gradske vožnje nisu idealne za regeneraciju DPF-a. To je značilo češće probleme i nezadovoljne vlasnike. Dizel koji je trebao biti ekonomičan postajao je skup za održavanje.

foto: Canva

Tržište je samo presudilo

Na kraju su proizvođači shvatili da ulaganje u razvoj malog dizelskog motora nema smisla. Hibridni sustavi, blagi hibridi i moderni turbobenzinci pokazali su se fleksibilnijima i jeftinijima rješenjima za male automobile. Dizel nije nestao, i dalje je logičan izbor za velike aute, kombije i kamione. No u segmentu malih gradskih automobila jednostavno nikada nije pronašao pravo mjesto. Ponekad tehnologija može biti impresivna, ali tržište odlučuje drukčije. Mali dizelski motori bili su tehnički zanimljivi, ali ekonomski i praktično nikada nikada bili dovoljno uvjerljivi.