Europa nema šanse: Evo tko u industriji zarađuje najviše po zaposlenom

Automobilska industrija voli velike brojke, milijune prodanih vozila, milijarde eura prihoda, gigantske tvornice i globalne lance dobave koji se protežu preko više kontinenata. No jedna brojka često ostaje u drugom planu, iako vrlo dobro pokazuje koliko su proizvođači zapravo učinkoviti. Koliko automobila neka kompanija proda po jednom zaposleniku i koliko novca, odnosno operativne zarade, ostvaruje po svakom čovjeku na platnom popisu? Nova analiza portala Motor1, pokazuje da se iza globalnog poretka najvećih proizvođača kriju vrlo različiti poslovni modeli.  

Na prvi pogled sve izgleda jednostavno. Toyota je najveći proizvođač automobila na svijetu po prodaji, Volkswagen je odmah iza nje, BYD nezaustavljivo raste, a Stellantis i Hyundai Motor Group ostaju među najvećim globalnim igračima. No kada se pogleda broj zaposlenih, poredak se mijenja. BYD je uvjerljivo najveći poslodavac među automobilskim grupacijama, s 869.600 zaposlenih na kraju 2025. godine. To je golema brojka, čak i nakon što je kineski div u odnosu na prethodnu godinu smanjio broj zaposlenih za gotovo 100.000 ljudi.

foto: Dubravko Kolarić

BYD je pritom prodao 4,6 milijuna vozila, što ga stavlja među najveće proizvođače svijeta, ali omjer prodanih automobila i zaposlenih otkriva drukčiju sliku. Na jednog zaposlenika dolazi 5,3 prodana automobila. Razlog je dijelom u tome što BYD nije samo proizvođač automobila. Tvrtka sama proizvodi baterije, mnoge elektroničke komponente i velik dio tehnologije koju drugi proizvođači kupuju od dobavljača. To povećava broj zaposlenih, ali i razinu kontrole nad proizvodnjom te smanjuje troškove. 

Volkswagen grupa druga je po broju zaposlenih, s gotovo 663.000 ljudi. I ona je u 2025. godini smanjila broj zaposlenih, za 16.000, što jasno pokazuje smjer u kojem se kreće europska autoindustrija. Prodaja raste ili se barem pokušava održati, ali troškovi moraju padati. Toyota, iako najveća po prodaji, zapošljava nešto više od 390.000 ljudi, dakle osjetno manje od Volkswagena i BYD-a. To je jedan od razloga zašto se japanski div često navodi kao primjer industrijske discipline i učinkovitosti.

No kada se omjer okrene prema broju prodanih vozila po zaposlenom, pobjednik nije ni Toyota, ni Volkswagen, ni BYD. Najbolji rezultat ostvarila je Kia. Korejski proizvođač je s 52.000 zaposlenih prodao 3,14 milijuna vozila, što znači da je po zaposlenom prodano 60,3 automobila. To je impresivan podatak, osobito kada se usporedi s Nissanom, koji je prodao sličan broj vozila, ali uz znatno veću radnu snagu od 132.800 zaposlenih.

Među najproduktivnijima po tom kriteriju nalaze se i kineski BAIC, Changan i Geely, što dobro pokazuje koliko se kineska autoindustrija promijenila. Nekada se kineske proizvođače promatralo uglavnom kroz prizmu velikog domaćeg tržišta, nižih cijena i agresivnog širenja. Danas se sve češće vidi da dio njih postiže i vrlo ozbiljnu organizacijsku učinkovitost. Suzuki je peti, s 44,5 prodanih automobila po zaposlenom, što potvrđuje snagu jednostavnijeg, fokusiranog poslovnog modela i dugogodišnju prisutnost na tržištima gdje se traže kompaktni, relativno pristupačni i pouzdani automobili. Europskih proizvođača nema ni blizu top 5 poretku što je još jedan alarm za posrnulu europsku autoindustriju. Zaposlenih je jednostavno previše u odnosu na proizvidnju, a to djelomično objašnjava i zašto Europa ne može proizvoditi tako jeftino kao Kina, Japan ili Južna Koreja.  

Druga tablica još je zanimljivija jer pokazuje koliko se u autoindustriji razlikuju masovni i luksuzni proizvođači. Po operativnom rezultatu po zaposlenom uvjerljivo vodi Ferrari. Talijanska marka ostvarila je 533.578 eura operativne zarade po zaposlenom. To nije samo visoka brojka, nego gotovo zaseban svijet u odnosu na ostatak industrije. Ferrari prodaje malo automobila, ali ih prodaje izuzetno skupo, s golemom maržom, jakim brendom i kupcima koji čekaju red na proizvod koji se ne kupuje racionalno, nego emotivno i statusno.

Iza Ferrarija, iznenađujuće, slijedi JLR sa 157.007 eura po zaposlenom, zatim Toyota sa 106.196 eura, Kia sa 103.096 eura i General Motors s 94.490 eura. Taj poredak pokazuje da masovna proizvodnja može biti vrlo profitabilna, ali samo kada su volumen, troškovi, cijene i organizacija vrlo precizno posloženi. Toyota i Kia tu su najbolji primjeri. One ne žive od ekskluzivnosti kao Ferrari, nego od industrijske učinkovitosti, široke ponude i sposobnosti da u velikom volumenu zadrže dobru zaradu.

Najvažniji zaključak ipak nije samo tko je prvi. Ovi podaci pokazuju da se automobilska industrija sve brže dijeli na nekoliko potpuno različitih modela. Jedni su vertikalno integrirani divovi poput BYD-a, s golemim brojem zaposlenih i velikom kontrolom nad lancem vrijednosti. Drugi su tradicionalni industrijski konglomerati poput Volkswagena, koji se moraju istodobno nositi s elektrifikacijom, visokim troškovima rada i kompleksnom organizacijom. Treći su učinkoviti proizvođači poput Kije i Toyote, koji iz radne snage izvlače izuzetno velik volumen i solidnu zaradu. A iznad svih, u svojoj posebnoj orbiti, stoji Ferrari, dokaz da se u autoindustriji ne zarađuje najviše uvijek na količini, nego na poželjnosti.