Prijava
Bio je to prvi Fiatov model s turbopunjačem pa sama 'turbo' tehnologija potječe iz stečenih iskustava iz Ferrarijevih bolida Formule 1
Sredinom 80-ih godina sportskiu coupei su pomalo izlazili iz mode, a njihovu je popularnost naslijedila relativno nova klasa automobila, nazvana 'hot-hatch'. Među njih su se ubrajali automobili poput Peugeota 205 GTi, Renaulta 5 Turba i Volkswagena Golfa GTi, a svi su imali tri zajedničke karakteristike – veliku snagu, malu masu i pristupačnu cijenu.
U klasi velikoserijskih kompakata tada je bila vrlo jaka konkurencija, a jedan od 'vladara' bio je Fiat Uno. Čisti pokazatelj toga je i to što se Uno 1984. godine okitio titulom Europskog automobila godine pa je Fiat odlučio napraviti posebnu inačicu pod imenom Turbo i.e.
Talijanski proizvođač je pratio jednaku formulu kakvu su imali legendarni 'hot-hatchevi'. U već laganu karoseriju ugrađen je snažniji motor i napravljeno je spušteno podvozje, a izvana je Uno dobio veći prednji branik s maglenkama, stražnji spojler iznad stakla i 13-inčne aluminijske naplatke.
Prva generacija Fiata Una Turba i.e. predstavljena je 1985. godine, a pod haubom je skrivala 1,3-litreni turbobenzinac koji stvara 105 konjskih snaga pri 6500 okretaja u minuti i 150 Nm pri 3200 okretaja.
Iako te karakteristike za današnje pojmove ne zvuče senzacionalno, Uno Turbo je imao težio 845 kilograma pa je do 'stotke' stizao već za osam sekundi i mogao je postići maksimalnu brzinu 200 km/h.
Također je zanimljivo što je bio prvi Fiatov model s turbopunjačem pa sama tehnologija potječe iz stečenih iskustava iz Ferrarijevih bolida Formule 1.
Uno Turbo i.e. imao je vodom hlađeni turbopunjač s hladnjakom stlačena zraka i maksimalnim tlakom 0,7 bara, a osim toga su dodani elektroničko paljenje Magneti Marelli i Boschovo elektroničko ubrizgavanje u više točaka, otkud je i dobio nastavak 'i.e.', odnosno Iniezione Elettronica.
Nije trebalo puno vremena da sportski Uno stekne veliku popularnost, ali i ostavi trag među neiskusnim vozačima. Zbog mnogih nesreća sa smrtnim posljedicama, ovaj automobil je javnost počela nazivati mrtvačkim kovčegom pa je i prodaja počela opadati.
Fiat je morao brzo reagirati i to je učinio 1988. godine Lockheedovim sustavom protiv proklizavanja, odnosno vrstom jednostavnijeg ABS-a.
Potkraj 80-ih godina Fiat je predstavio redizajniranu izvedbu koja je bila još snažnija. Malen motor zamijenjen je većim 1,4-litrenim turbobenzincem iz modela Tipo pa je tako Uno Turbo sada razvijao 118 konjskih snaga i 169 Nm okretnoga momenta.
No veći motor nosi i veću masu pa je Uno sa 925 kilograma jednako ubrzavao do 100 km/h, ali je mogao postići maksimalnu brzinu 205 km/h. Tako je 'nabrijani' Uno postao još brži i mnogim autima neuhvatljiv na semaforima i otvorenim cestama.
Uvijek se 'dičio' prostranom kabinom u koju su se mogle smjestiti četiri odrasle osobe, a straga je bio i vrlo upotrebljiv prtljažnik. Iako je Uno Turbo sportska verzija, prostranost se nije razlikovala pa je bio vrlo praktičan.
No u unutrašnjosti su bili kožni volan Momo i sportska sjedala s posebnim uzorkom. Također, kontrolna ploča je obogaćena pokazivačem tlaka ulja, a doplatom se dobivala i izvedba s digitalnim pokazivačima.
Redizajnirana verzija Fiata Una se proizvodila sve do 1994. godine dok ga nije zamijenio dobro poznati Punto, koji nažalost nije nastavio tradiciju takvih inačica koje bi ostavile značajan trag.
Sve u svemu, Fiat Uno Turbo svojim atraktivnim izgledom, vozačkim užitkom i 'sci-fi' kontrolnom pločom i danas zaslužuje pažnju i privlači entuzijaste diljem svijeta. No takva mu je i cijena jer se za mnoge uščuvane primjerke mora izdvojiti desetak i više tisuća eura.
Bacite oko i na naš YouTube kanal:
(KLIKNI OVDJE)
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.