Prijava
Univerzalna granica ne postoji. Ipak, ispod 15.000 km godišnje benzinac je gotovo uvijek racionalniji izbor, dok se dizel skoro uvijek isplati tek iznad 30.000 godišnjih kilometara
Godinama se ponavljalo jednostavno pravilo, tko godišnje prelazi više od 15.000 ili 20.000 kilometara treba kupiti dizelaša. Danas ta računica više nije tako jednostavna. Dizelski automobili skuplji su pri kupnji, moderni benzinci troše manje nego nekada, a u Hrvatskoj je trenutačno dizelsko gorivo čak skuplje od benzina. Zato se prava granica danas uglavnom nalazi bliže 25.000 do 30.000 kilometara godišnje, a kod nekih modela i više.
Početkom rujna Eurosuper 95 na većini hrvatskih postaja stoji 1,67 eura po litri, dok je cijena Eurodizela 1,79 eura, a najavljuje se njeno daljnje veliko poskupljenje ovoga tjedna. Dakle, dizel više nije u prednosti zato što je gorivo jeftinije, nego isključivo zbog manje potrošnje, što odmah eliminira dio uštede iz vremena kada je dizel bio jeftiniji od benzina.
Uzmimo tipičan kompaktni automobil. Moderan benzinac s oko 120 do 150 KS u stvarnoj štedljivoj vožnji može trošiti oko 6,0 do 6,5 l/100 km, dok usporediv dizel često ostaje na 4,5 do 5,0 litara. Pri današnjim cijenama razlika u trošku goriva je na strani dizelaša s uštedom od otprilike dva do tri eura na svakih 100 kilometara. Na 10.000 km to je samo 200 do 300 eura, na 20.000 km 400 do 600 eura, a tek na 30.000 km ušteda postaje ozbiljnijih 600 do 900 eura godišnje. Iako to nije malo novca, problem je početna cijena. Aktualni VW Golf 1.5 TSI sa 116 KS u Hrvatskoj stoji 23.487,98 eura, a 2.0 TDI iste snage 26.649,31 eura. Dizelaš je, dakle, skuplji za više od 3100 eura. Slična razlika postoji i kod Škode Octavije, gdje je 2.0 TDI 115 KS oko 3200 eura skuplji od 1.5 TSI-ja jednake snage.
Samo kroz gorivo tu razliku u cijeni novog auta nije lako vratiti. Ako se automobil zadržava pet godina, kupac koji godišnje radi samo 15.000 km gotovo sigurno financijski bolje prolazi s benzincem. Oko 20.000 km računica postaje zanimljivija, ali dizel još nema sigurnu prednost. Tek između približno 25.000 i 30.000 km godišnje počinje imati ozbiljnog ekonomskog smisla, osobito ako se većina kilometara radi na otvorenoj cesti i autocesti.
Treba uračunati i druge troškove. Godišnja naknada za ceste za motor od 1,5 litre iznosi 79,60 eura, a za tipični 2,0-litreni dizel 95,60 eura, dakle dizelaš je 16 eura godišnje skuplji. Osiguranje i tehnički pregled kod automobila slične snage uglavnom ne stvaraju veliku razliku. Veći faktor su održavanje i mogući kvarovi. Dizel ima DPF, EGR i SCR/AdBlue sustav, a kod automobila koji stalno vozi kratke gradske relacije upravo ti sklopovi mogu poništiti višegodišnju uštedu na gorivu. S druge strane, dizelaši često bolje drže vrijednost kao rabljeni automobili, osobito veći modeli, karavani i SUV-ovi, pa dio početne razlike vlasnik može vratiti pri prodaji.
Zato univerzalna granica ne postoji. Ipak, ispod 15.000 km godišnje benzinac je gotovo uvijek racionalniji izbor. Od 15.000 do 25.000 km sve ovisi o modelu i načinu vožnje. Iznad 25.000 do 30.000 km dizel uglavnom počinje opravdavati višu cijenu, a iznad 30.000 km, posebno na autocesti, njegova prednost postaje vrlo jasna.
Još važnije od same kilometraže je gdje se ti kilometri rade. Trideset tisuća kilometara autoceste idealan je scenarij za dizel. Petnaest tisuća kilometara sastavljenih od hladnih startova i nekoliko kilometara gradske vožnje nije. Danas se dizel više ne bi trebao kupovati zato što "manje troši", nego zato što se automobil koristi upravo na način na koji ta manja potrošnja najbolje može vratiti njegovu višu cijenu.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.