Prijava
Kada set za krpanje zakaže, počinje prava drama. Čekanje šlep službe, veliki trošak, problemi kod vuklanizera...
Zamislite scenu, vozite se autocestom na zasluženi odmor, kad odjednom začujete poznati, neugodni zvuk i osjetite kako vam automobil vuče u stranu. Probušena guma. Stajete u zaustavnu traku, uključujete sva četiri pokazivača smjera i mirno otvarate prtljažnik. No, umjesto rezervnog kotača, pronalazite samo mali kompresor i bočicu s nekom tekućinom. Dobrodošli u stvarnost velike većine novih automobila na tržištu, gdje je rezervni kotač postao luksuz, a ne standard.
Odluka proizvođača da izbace nekada neizostavan dio opreme izazvala je frustraciju i nevjericu kod brojnih vozača koji su na teži način otkrili da njihov novi limeni ljubimac nije opremljen za najbanalniji kvar na cesti. Iako se na prvu čini kao sitnica, nedostatak rezervne gume može bezazlenu nezgodu pretvoriti u logističku noćnu moru s ozbiljnim financijskim posljedicama.
Zašto je rezervni kotač postao višak?
Automobilska industrija ima nekoliko objašnjenja za ovaj trend, a sva se svode na optimizaciju i štednju. Glavni razlog je smanjenje mase vozila. Kompletan rezervni kotač s dizalicom i ključem teži između 20 i 30 kilograma. Uklanjanjem tog tereta, proizvođači smanjuju ukupnu masu automobila, što rezultira neznatno manjom potrošnjom goriva i, što je još važnije, nižom emisijom CO2. A tu im je svaki gram bitan, čak i na račun praktičnosti.
Drugi ključni faktor je prostor. U hibridnim i električnim vozilima, udubljenje za kotač idealno je mjesto za smještaj baterijskih sklopova. Kod automobila s klasičnim motorima, taj se prostor koristi za povećanje volumena prtljažnika ili ugradnju dodatnih komponenti poput subwoofera premium audio sustava. Naravno, tu je i nezanemariva financijska ušteda. Proizvođač izbacivanjem kotača štedi između 50 i 100 eura po vozilu, dok je set za krpanje zanemarivo jeftin. Rezervni kotač se, umjesto standardne opreme, sve češće nudi kao dodatna oprema koju kupac mora posebno nadoplatiti, prebacujući tako trošak i odgovornost na krajnjeg korisnika.
Zamka zvana 'set za krpanje'
Umjesto pravog rješenja, vozačima se nudi takozvani set za popravak guma, koji se sastoji od kompresora i bočice s brtvilom. Iako zvuči praktično, ovo rješenje ima ozbiljna ograničenja. Set je učinkovit isključivo kod manjih oštećenja, poput rupe od čavla promjera do 2-3 milimetara na gaznoj površini gume. U svim ostalim, mnogo češćim scenarijima, potpuno je beskoristan.
Ako ste gumu prerezali na rubniku, ako je oštećenje na bočnoj stijenci ili je rupa veća, brtvilo neće uopče pomoći. U tom trenutku, vaše putovanje je završeno i jedina opcija je poziv "vučnoj službi". Dodatni problem je što brtvilo ima rok trajanja, obično od četiri do osam godina, nakon čega gubi svoja svojstva. Mnogi vozači toga nisu svjesni sve dok im ne zatreba.
Prekinuto putovanje i troškovi koji se gomilaju
Kada set za krpanje zakaže, počinje prava drama. Čekanje šlep službe može potrajati satima, pogotovo ako se nalazite na zabačenijoj lokaciji ili putujete noću. Trošak vuče vozila do najbližeg vulkanizera može vas stajati od oko 50 do više od 200 eura, ovisno o udaljenosti i tome nalazite li se na autocesti ili u inozemstvu. No, ni tu nije kraj problemima.
Dolaskom kod vulkanizera, velika je vjerojatnost da on neće imati točno vašu dimenziju gume na skladištu, pogotovo ako se radi o rjeđem modelu. To znači dodatno čekanje, ponekad i cijeli dan, dok guma ne stigne. Cjelokupno iskustvo, koje je nekoć završavalo za pola sata samostalne zamjene kotača, sada se pretvara u cjelodnevni gubitak vremena, živaca i novca. Ironično, dok proizvođači ističu ekološke prednosti lakšeg vozila, transport automobila kamionom šlep službe stvara znatno veće zagađenje od ušteđenog.
Sličnu situaciju iskusio je i autor ovog članka. Putovanje koje je trebalo trajati oko četiri sata pretvorilo se u pravu malu odiseju dugu gotovo 24 sata, uvjetno zapravo tjedan dana. Guma se probušila na autocesti nedaleko od Šibenika, a na dolazak šlep službe trebalo je čekati gotovo dva sata. Ubrzo se pokazalo da odgovajuče gume nema ni jedan vuklanizer u gradu i da se ona mora naručiti.
Kako je već bilo kasno navečer, rent-a-car nije imao raspoloživih automobila, autor je osim šlep službe trebalo platiti i hotel. Sljedeće jutro povratak u Zagreb bio je moguć jedino autobusom. No tu priča nije završila. Nova guma stigla je tek tjedan dana kasnije, što je značilo da je automobil sve to vrijeme ostao u Šibeniku, a nakon toga je trebalo ponovno putovati na more samo kako bi se preuzeo vlastiti auto. Sve ovo pokazuje kako situacija koja bi inače značila malo kašnjenja i zaprljane ruke, drastično eskalirala zbog nedostaka rezervne gume.
Kako se pripremiti i izbjeći glavobolje?
Srećom, postoje načini da se zaštitite od ovakvih neugodnosti. Prvi i najvažniji korak je provjera pri kupnji novog vozila. Ne pretpostavljajte da automobil ima rezervni kotač, već to izričito pitajte. Najbolje je vrijeme da to saznate u salonu, a ne uz rub ceste. Ako automobil ima predviđeno mjesto, najisplativije je rješenje kao dodatnu opremu odabrati ili naknadno kupiti rezervni kotač smanjenih dimenzija. Iako ograničava brzinu na 80 km/h, omogućit će vam siguran nastavak puta do servisa ili vulkanizera. Alternativa su takozvane run-flat gume koje omogućuju vožnju i nakon gubitka tlaka, no one su osjetno skuplje i tvrđe, što smanjuje udobnost vožnje. Naposljetku, još jedna opcija za je uplata paketa pomoći na cesti. Godišnja članarina u nekom od autoklubova često košta manje od jednog izlaska šlep službe na teren i pokriva vas u većini nepredviđenih situacija.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.