Prijava
Nijedno rješenje nije univerzalno bolje, ali poznavanje razlika može pomoći pri odabiru automobila i sprečavanju kvarova
Automatski mjenjači s dvije spojke posljednjih su godina postali iznimno popularni, a posebno su poznati zahvaljujući Volkswagenovu DSG-u. Nude brze promjene stupnjeva prijenosa, malu potrošnju goriva i praktičnost klasičnog automatskog mjenjača. Međutim, iza istog naziva mogu se skrivati prilično različite konstrukcije. Najvažnija razlika odnosi se na spojke, koje mogu biti suhe ili mokre. Iako oba rješenja funkcioniraju na istom načelu, razlike u trajnosti, učinkovitosti i ponašanju tijekom vožnje mogu biti značajne.
Za početak, treba razumjeti kako radi mjenjač s dvije spojke. Za razliku od klasičnog ručnog mjenjača, koji ima jednu spojku, ovdje postoje dvije. Jedna je zadužena za neparne, a druga za parne stupnjeve prijenosa. Dok automobil vozi u jednom stupnju, sljedeći je već pripremljen. Prilikom promjene jedna se spojka otvara, a druga zatvara, pa se prijenos snage gotovo ne prekida. Sve se odvija automatski, pod nadzorom elektronike.
Volkswagen AG
Kod mjenjača sa suhim spojkama tarne površine nisu uronjene u ulje. Konstrukcija je slična klasičnoj spojci ručnog mjenjača, ali su spojke dvije i njima upravlja elektronika. Prednost takvog rješenja je manja masa, jednostavnija konstrukcija i manje mehaničkih gubitaka. Budući da nema potrebe za cirkulacijom ulja radi hlađenja spojki, smanjuju se i potrošnja energije te goriva. Zbog toga se suhe spojke uglavnom koriste u manjim i slabijim automobilima. Primjer je Volkswagenov sedmerostupanjski DSG DQ200, konstruiran za motore s okretnim momentom do 250 Nm.
No suhe spojke imaju jednu važnu slabost. Tijekom kretanja i manevriranja spojke moraju određeno vrijeme proklizavati, pri čemu nastaje toplina. Budući da nema ulja koje bi je učinkovito odvodilo, dugotrajno puzanje u prometnim kolonama, često kretanje na uzbrdici ili vrlo sporo parkiranje mogu izazvati pregrijavanje i ubrzano trošenje. Zato neki automobili s takvim mjenjačima pri malim brzinama trzaju ili djeluju manje uglađeno od klasičnih automatika.
Volkswagen AG
Mokre spojke rade u uljnoj kupki. Ulje podmazuje dijelove i, što je još važnije, odvodi toplinu nastalu tijekom njihova rada. Takvi mjenjači mogu podnijeti veći okretni moment i zahtjevnije uvjete vožnje, zbog čega se često koriste u snažnijim automobilima, sportskim modelima i vozilima s pogonom na sve kotače. Nedostatak je složenija konstrukcija s dodatnim sustavom podmazivanja i hlađenja. Cirkulacija ulja stvara određene energetske gubitke, a održavanje može biti zahtjevnije. Primjerice, za pojedine Volkswagenove DSG mjenjače s mokrim spojkama propisana je zamjena ulja svakih 60.000 kilometara, dok DQ200 sa suhim spojkama nema ulja pa nema ni redoviti interval zamjene ulja prema tvorničkom rasporedu.
Znači li to da su mokre spojke automatski bolje i pouzdanije? Ne nužno. One imaju prednost pri velikim opterećenjima i bolje podnose toplinu, ali trajnost svakog mjenjača ovisi o kvaliteti konstrukcije, softveru, održavanju i načinu vožnje.
Za vlasnike automobila sa suhim spojkama najvažnije je izbjegavati dugotrajno puzanje pri kojem spojka stalno proklizava. Na uzbrdicama automobil treba zadržavati kočnicom, a ne gasom. Kod mjenjača s mokrim spojkama posebno je važno ne preskakati propisane izmjene ulja.
U konačnici, suhe spojke imaju prednost u učinkovitosti i jednostavnosti, dok su mokre prikladnije za snažne motore i zahtjevniju vožnju. Nijedno rješenje nije univerzalno bolje, ali poznavanje razlika može pomoći pri odabiru automobila i sprečavanju kvarova.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.