Prijava
MUP koristi taktiku "rotacije kamera", što znači da se aktivni uređaji premještaju s jedne lokacije na drugu. Tako vozači nikada ne mogu biti sigurni gdje je kamera, a gdje samo prazna kutija...
Vozači na hrvatskim cestama svakodnevno prolaze pored brojnih kućišta za nadzor brzine, no prava je istina da tek manji dio njih aktivno snima prekršaje. Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) koristi taktiku "rotacije kamera", što znači da se aktivni uređaji redovito premještaju s jedne lokacije na drugu. Time se postiže psihološki efekt, a vozači nikada ne mogu biti sigurni koje "oko" ih gleda, a koje je samo prazna kutija.
Mnogo manje kamera nego kućišta
Prema posljednjim podacima iz veljače ove godine na hrvatskim prometnicama se nalazi ukupno 767 kućišta i 201 fiksni uređaj koji se po potrebi premješta između lokacija, a do kraja ove godine MUP planira postaviti nova kućišta za fiksne radare. To znači da je trenutačna šansa da se u kućištu pored kojeg ste prošli zaista nalazi i kamera samo oko 26 posto, barem u teoriji.
Prema tvrdnjama MUP-a lokacije za postavljanje kućišta određuju lokalne policijske postaje na temelju analiza mjesta na kojima se najčešće događaju teške prometne nesreće uzrokovane prebrzom vožnjom.
Što sve mogu snimiti nove "superkamere"?
Kamere koje se koriste na hrvatskim cestama, poput modela Gatso T-Series, iznimno su sofisticirane. Mogu nadzirati do šest prometnih traka istovremeno i detektirati vozilo na udaljenosti od stotinjak metara. Fotografija prekršaja snima se na udaljenosti od otprilike 35 metara, a uređaji mogu pratiti do 32 vozila u isto vrijeme. Snimaju u oba smjera, 24 sata dnevno, i to u svim vremenskim uvjetima, čak i noću zahvaljujući infracrvenom osvjetljenju koje ne koristi vidljivi bljesak. U stanju su izmjeriti brzine do 300 km/h!
No, brzina nije jedino što ove kamere prate. Značajna novost je da mogu snimiti i unutrašnjost vozila. Ako je fotografija prekršaja dovoljno kvalitetna, policija je može iskoristiti za utvrđivanje i drugih prekršaja. To uključuje korištenje mobitela tijekom vožnje, nevezanje sigurnosnog pojasa, pa čak i nepropisno pretjecanje. Kamere automatski očitavaju i registarske pločice te šalju podatke izravno na MUP-ov server, što omogućuje i provjeru jesu li vozila registrirana. No sve ovo u pravilu se za sada ne radi i kamere služe uglavnom samo za nadzor brzine. U teoriji, policija bi vam mogla izdati dodatnu kaznu, primjerice za pojas, tek ako vas je već "uslikala" za brzinu.
Kolika je tolerancija i koje su kazne?
Prilikom mjerenja brzine primjenjuje se takozvana sigurnosna razlika, odnosno tolerancija pogreške uređaja. Za brzine do 100 km/h, od izmjerene brzine oduzima se 10 km/h. Za brzine veće od 100 km/h, tolerancija iznosi 10 posto izmjerene brzine. To u praksi znači da ako u naselju s ograničenjem od 50 km/h vozite 60 km/h, nećete dobiti kaznu. Kazna može stići tek za izmjerenu brzinu od 61 km/h.
Kazne za prebrzu vožnju propisane su Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i znatno su strože za prekršaje u naseljenim mjestima.
Prekoračenje u naselju:
do 10 km/h: 30 eura
10-20 km/h: 60 eura
20-30 km/h: 130 eura
30-50 km/h: 390 do 920 eura i tri negativna boda
više od 50 km/h: 1320 do 2650 eura ili kazna zatvora do 60 dana te šest negativnih bodova
Prekoračenje izvan naselja:
0-10 km/h: Nema kazne
10-30 km/h: 60 eura
30-50 km/h: 260 eura
više od 50 km/h: 660 do 1990 eura i tri negativna prekršajna boda
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.