Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Mazda Xedos 9, automobil iz serije kojom je Mazda napala Mercedes. Nije prošlo dobro...
Znate za njih, ali ste ih nekako i zaboravili. Ovi automobili obilježili su našu prošlost, neki od njih su svojedobno bili i vrlo uspješni, no istodobno toliko neupadljivi da su brzo zaboravljeni. U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" podsjećamo vas na automobile koje ipak ne bismo trebali prepustiti zaboravu. Iz ovog ili onog razloga...
Azijske marke automobila i napad na premium segment. To je (skoro) uvijek bila loša kombinacija kada je u pitanju Europsko tržište. Jedini preživjeli pokušaj je Lexus, no, ruku na srce, da se mora oslanjati samo na Europsku prodaju, Lexus bi odavno stavio "ključ u bravu". Audi, BMW i Mercedes dominiraju ovim segmentom desetljećima, no znate li da je tu dominaciju, ne tako davno, pokušala poremetiti Mazda?
Da nije dobro "bosti se s rogatima" Mazda je naučila 1990-ih godina kada su na tržište došli njihovi premium modeli koji su se od ostalih Mazdi razlikovali po oznaci Xedos u nazivu. Bili su to modeli visoke kvalitete i luksuza koji su ciljali na imućnije kupce. Prvo je 1992. stigao Xedos 6 u formatu Mazde 626, a godinu dana kasnije veći Xedos 9 kao konkurencija za E-klasu i "društvo".
Mazda je oduvijek voljela koristiti japanske riječi u opisivanju svojih automboila, pa je tako bilo i tada. Govorilo se o konceptu "Tokimeki" ("lupanje srca"), koji je bio moto iza modela Xedos. Najviše pozitivnog "lupanja srca" trebao je izazvati veliki Xedos 9.
Velika limuzina bila je dugačka 482 cm, široka 177 cm i visoka 139 cm. Raskošan je bio i međuosovinski razmak 2,75 metara, koeficijent otpora zraka je bio odličan (za ono vrijeme) s vrijednosti od 0,29 posto, a trajnost je trebala jamčiti činjenica da je 90 posto karoserije izrađeno od pocinčanog čelika. Danas uobičajeno kod svih auta, tada vrlo rijetko.
Xedos 9 namjeravao je osvajati kupce nenametljivim elegantnim dizajnom, a jedini luksuzni detalj na vanjštini je bila kromirana maska hladnjaka. S druge strane, u unutrašnjosti je sve "prštilo" od opreme, a i motorizacija je bila impresivna za 1993. godinu. Osnovni motor je bio mali dvolitreni V6 benzinac sa 143 KS, a nudila se i snažnija verzija s 2,5-litrenim V6 motorom i 167 KS.
U opremi je auto serijski imao sve vrste električnih opcija podešavanja, dva zračna jastuka, ABS, klima uređaj, aluminijske naplatke i tempomat, između ostalog. Bogatije opremljeni snažniji model dolazio je i s ESP-om, kožom, grijanjem sjedala, električnim staklenim krovom, električno podesivim sjedalima i automatskim mjenjačem. Cijena od oko 50.000 maraka za osnovni model na Njemačkom tržištu bila je prilično visoka, no Xedos 9 je još uvijek bio oko 10.000 DM jeftiniji od usporedivog Mercedesa E-klase.
Posebnost Xedosa 9 bili su V6 motori. Za razliku od svog manjeg brata, Xedos 9 je bio dostupan samo sa šest cilindara. U početku su u ponudi bili spomenuti 2,0-litreni i 2,5-litreni sa 167 KS. Godine 1995. godine u ponudu je dodan 2,3-litreni V6 s procesom izgaranja u Millerovom ciklusu i snagom od 210 KS. S vrhunskom opremom koštao je paprenih 75.600 maraka. Mjenjači su bili ručni s pet stupnjeva prijenosa ili automatski s četiri. pogon je bio na prednje kotače.
Mazda Xedos 9 je imala sve dobre sastojke za uspjeh i solidne kritike. Novinari i kupci su malo kritizirali nedostatak prostora u odnosu na dimenzije auta, spor automatski mjenjač i neizravan upravljač. No sve ostalo je bilo i više nego "na mjestu".
U listopadu 2000. Mazda je pokušala povećati prodaju opsežnim redizajnom (slike ispod). Osim promijenjenog izgleda, auto je dobio modificirani ovjes i navigaciju te još finije materijale u unutrašnjosti. No sve to nije pomoglo da Xedos 9 ostvari bilo kakav spomena vrijedan prodajni uspjeh. U Europi je prodano izuzetno malo primjeraka ovog automobila jer su kupci, kao uostalom i danas, u najvišoj cjenovnoj klasi birali provjereni njemački trojac, čak i ako su Audiji, BMW-i i Mercedesi bili osjetno skuplji.
Stvar su donekle spasila ostala tržišta. U Japanu se Xedos 9 prodavao kao Eunos 800, a u SAD-u kao Mazda Millenia u Americi. Do 2002. godine proizvedeno je samo oko 230.000 vozila za sva tržišta, pa je jasno da je ovaj model bio poprilični neuspjeh. Isto kao i Xedos 6 koji nije bio mnogo popularniji. Mazda nije ni razmišljala o uvođenju nasljednika te je ukinula liniju Xedos te napustila ideju o napadu na "premium segment".
U Hrvatskoj su modeli Xedosa bili pravi raritet. Auto se nikada nije službeno prodavao na novom tržištu, a samo nekoliko primjeraka modela 9 stiglo ej kasnije putem uvoza rabljenih. Danas ih je praktično nemoguće vidjeti na našim cestama, no slično je i u ostatku Europe. Nešto malo rabljenih moguće je naći u europskim oglasnicima, a cijene su vrlo "šarolike", od manje od 1000 pa sve do oko 5000 eura.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.