Prijava
Dok prodaja ide, glavni interes proizvođača je tjeranje kupaca na to da na kraju kupuju skuplje proizvode s višom maržom, odnosno skuplje automobile
Temeljna istina koju morate razumjeti o automobilskim tvrtkama je da one ne postoje da bi proizvodile automobile kakve vi želite već postoje da zarađuju i tu zaradu iz godine u godinu podižu na višu razinu, u skladu s načelima modernog burzovnog kapitalizma. Onaj koji to ne uspijeva na korak je do propasti. Upravo to je i razlog da zašto nisu stvarno zainteresirani za izradu pristupačnih električnih vozila i pristupačnih malih auta općenito.
Proizvođači automobila nemaju previše interesa za pristupačne proizvode. Dok prodaja ide, njihov glavni interes je tjeranje kupaca na to da na kraju kupuju skuplje proizvode s višom maržom, odnosno skuplje automobile. U velikom obimu proizvodnja većeg i skupljeg automobila ne košta mnogo više od proizvodnje manjeg i jeftinijeg, barem ne toliko koliko se njihove prodajne cijene na kraju razlikuju.
To je i jedan od razloga zašto posljednjih godina imamo sve manje jeftinih klasičnih automobila i zašto skoro nitko u Europi još uvijek ne nudi jeftine električne automobile. Jeftini automobili kao što su Ford Focus i Fiesta vjerojatno su bili vrlo profitabilni za Ford u velikom broju, no marže na modelima koji su ostali u ponudi su mnogo više, tako da proizvođači poput Forda za sada uspijevaju čak i podiči svoje zarade. Mnogo je jednostavnije zaraditi na jednom autu 15.000 eura nego prodati 10 automobila po 15.000 eura da bi se ostvarila ista zarada.
Ovaj trend započeo je s korona krizom i posljedičnom krizom opskrbnih lanaca koji su primorali proizvođače da smanje proizvodnju. Da bi održali zaradu prodavali su mnogo skuplje aute i dizali cijene u nedogled, no kupce koji nisu mogli birati to nije previše ljutilo i odbijalo jer nisu imali izbora. Na sve su se nadovezali i globalni poticaji za kupnju skupih električnih auta i popularnost skupljih SUV-ova koji su kupce motivirali da kupuju aute s još višim prodajnim cijenama. Proizvođači automobila su shvatili da je prodaja skupih automobila itekako isplativ smjer i nastavili su tako i nakon što je kriza prošla.
Tko im to može zamjeriti? Niti jedna tvrtka ne želi biti poznata kao proizvođač u čiji salon idete kada si ne možete priuštiti ništa drugo. Nijedan direktor Porschea ili Audija nije sa zavisti pogledao na Daciu zbog njene sve veće prodaje. Tvrtkama je lakše prodati manje proizvoda s visokom maržom bogatijim kupcima. Proizvođači automobila će nastaviti težiti višim cijenama sve dok im mi to plaćamo. Problem dakle nije u njima, nego u nama.
Da može drugačije dokazuje nam Kina. Iako je to najveće tržište automobila, prosječna platežna moć je tamo uvelike slabija nego u Europi ili SAD-u, pa su i cijene drugačije. Ne zato što proizvođači ne žele dizati cijene, već zato što kupci ne mogu platiti više. Zbog toga i mnogi kineski auti u Europi koštaju dvostruko više nego u Kini, jer si "bogati Europljani" to mogu priuštiti i spremni su platiti toliko. Carine, porezi, transportni troškovi i modifikacije auta na "EU standarde" igraju samo mali udio u tim visokim cijenama za kineske aute u Europi.
Ali da se sve polako mijenja pokazuju nam tržišni trendovi ove godine. Najprodavaniji auto u Europi ove godine je Dacia Sandero, praktično jedan od najjeftinijih auta koje možete kupiti u Europi. Prodaja električnih automobila je zapela, unatoč tome što su oni sve bolji i napredniji. Zbog toga je krajnje vrijeme da stignu i "jeftini električni" auti s cijenama od 20.000 do 25.000 kako bi se spasilo što se može u pogledu elektrifikacije. Jer kupci su možda povodljivi, ali nisu glupi, i prije ili kasnije će proizvođači morati shvatiti da nemaju više prostora za povećanje cijena i da se moraju vratiti onome što većina ljudi zaista može i kupiti.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.