Cijena šminke: Veći naplatci dižu potrošnju i uništavaju ovjes

Prilikom kupnje novog automobila, jedna od najprimamljivijih opcija je odabir većih i atraktivnijih naplataka. Proizvođači često nude raspon od dva do četiri inča, a dok veći kotači nedvojbeno poboljšavaju estetiku vozila, sa sobom donose i niz skrivenih troškova koji utječu na potrošnju goriva, udobnost vožnje te dugoročnu izdržljivost automobila.

Koliko stvarno raste potrošnja goriva?

Prvi i najlakše mjerljiv udarac na novčanik je povećana potrošnja. Veći i širi naplatci su teži, što povećava rotacijsku masu i otpor kotrljanja. Jednostavnije rečeno, motor mora uložiti više energije kako bi pokrenuo i održavao brzinu težih kotača.

Istraživanja i testovi pokazuju da prelazak na značajno veće naplatke može povećati potrošnju goriva od 4 do čak 10 posto. Primjerice, prosječni auto srednje klase s 19-colnim naplatcima troši oko 0,5 l/100 km više od istog modela sa 16-colnim kotačima. U praksi, pogotovo u gradskoj vožnji s čestim zaustavljanjem i kretanjem, ta razlika može biti i veća.

foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Sličan učinak vidljiv je i kod električnih automobila. Prema službenim podacima EPA-e, Tesla Model S Plaid s 19-colnim naplatcima ima doseg od 637 km, dok ista verzija s 21-colnim naplatcima prelazi 560 km. To je gotovo 80 kilometara manje samo zbog veličine kotača.

Udobnost vam je na prvom mjestu? Zaboravite velike naplatke

Estetika velikih naplataka dolazi s kompromisom na račun udobnosti. Kako bi se zadržao ukupan promjer kotača unutar tvorničkih specifikacija, veći naplatci zahtijevaju gume nižeg profila. To znači da je bočnica gume, gumeni dio između naplatka i gazne površine, znatno kraća.

foto: Dubravko Kolarić

Upravo ta bočnica djeluje kao primarni amortizer, upijajući sitne neravnine s ceste. S tanjom bočnicom, manje je "amortizera" između vas i asfalta. Posljedica je osjetno tvrđa i neudobnija vožnja, gdje se svaka pukotina i rupa na cesti prenosi izravnije u kabinu. Uz to, raste i razina buke, a rizik od skupog oštećenja naplatka ili gume prilikom prelaska preko udarne rupe drastično se povećava.

Skriveni neprijatelj: Neovješena masa i ovjes na udaru

Najveći dugoročni problem leži u konceptu "neovješene mase". To je ukupna masa svih dijelova koji nisu podržani oprugama ovjesa, dakle, naplatci, gume, kočnice i dijelovi poluosovina. Povećanje neovješene mase jedan je od najvećih neprijatelja performansi i izdržljivosti.

foto: Dubravko Kolarić

Teži kotači stavljaju ogromno opterećenje na komponente ovjesa poput amortizera, opruga i spona, što dovodi do njihovog bržeg trošenja. Ovjes se teže nosi s kontrolom težeg kotača pri prelasku preko neravnina, što rezultira lošijim kontaktom gume s podlogom.

Smanjenje neovješene mase ima dramatičan učinak. U testu magazina Car and Driver, zamjenom 19-colnih naplataka s lakšim 15-colnim na VW Golfu, ubrzanje od 0 do 100 km/h poboljšalo se za 4 posto. Jedan vozač koji je prešao na znatno lakše kotače slikovito je opisao osjećaj "Činilo se kao da se moj auto odjednom naučio kako plesati".

Nije sve tako crno: Kad veće može biti bolje

Ipak, veći naplatci imaju i svoje prednosti. Gume nižeg profila imaju čvršće bočnice koje se manje savijaju u zavojima, što rezultira oštrijim i direktnijim upravljanjem te boljim prianjanjem. Zato sportski automobili u pravilu dolaze s velikim kotačima.

foto: Autostart

Moderni automobili s naprednim sustavima ovjesa, poput zračnog ovjesa ili adaptivnih amortizera, mogu uspješno ublažiti negativne učinke većih kotača na udobnost. Ključan je omjer neovješene i ovješene mase. Na teškim SUV vozilima, nekoliko kilograma teži kotači predstavljaju manji postotni porast ukupne mase, pa je i utjecaj manje izražen.

Odluka na kraju ovisi o prioritetima. Ako su vam izgled i sportske vozne osobine na prvom mjestu, veći naplatci su logičan izbor. No, za većinu vozača koji cijene udobnost, niže troškove održavanja i manju potrošnju, zlatna sredina su jedan broj veći naplatci od osnovnog modela koji predstavlju najbolji kompromis između stila i razuma.