Prijava
Današnji F1 bolidi sporiji su i 10 s po krugu no što su to bili prije 10 godina, a za sve su kriva rigorozna ograničenja i ekologija koja je pustila pipke i u Veliki cirkus
Da je kojim slučajem Michael Schumacher vozio istim tempom prvu ovogodišnju utrku Formule 1 u Melbournu s Ferrarijem s kojim je na istoj stazi pobijedio 2004. ostavio bi Lewisa Hamiltona, ovogodišnjeg pobjednika za četiri i pol kruga. Vjerovali ili ne, ali Ferrari od prije 11 godina uletio je u ciljnu ravninu nevjerojatnih 5,8 minuta brže nego Mercedes s kojim je trijumfirao najbrži vozač današnjice!
Što se to dogodilo u samo jednom desetljeću s najbržim svjetskim utrkama? Kako protumačiti činjenicu da je, Madžar Zsolt Baumgartner iste te godine u Šangaju odvozio krug u vremenu od 1:40,240, ili gotovo dvije sekunde brže nego ovogodišnji pobjednik i dvostruki svjetski prvak Hamilton. Zamislite, Madžar si je morao plaćati mjesto u Minardiju Cosworthu PS04 iz 2004., bio je uvjerljivo posljednji na utrci, a usporedna vremena govore kako bi Engleza 'namazao' za nevjerojatnih 112 s ili za gotovo cijeli krug! Quo vadis Formula 1?
Koliko god su današnji bolidi tehnološki napredni, činjenica jest da su drastično sporiji no što su to nekad bili. Stalna uvođenja ograničenja konstruktorima, od aerodinamičkih do onih koji se tiču obujma motora, učinila su svoje. O tome najbolje progovara činjenica da je većina postignutih rekorda vremena na F1 stazama ne samo ostala nepromijenjena više od desetljeća, već su i drastično sporija. Godina kada su bolidi bili na vrhuncu performansi bila je upravo 2004. Tada je prvenstvom dominirao Michael Schumacher u Ferrariju F2004.
Jedan od najuspješnijih F1 bolida u povijesti konstruirali su Ross Bown i Rory Byrne. Pokretao ga je atmosferski V10 motor obujma tri litre s 920 KS koje je razvijao pri 19.100/min i pritom proizvodio monstruozni zvuk, a s vozačem je težio tek 605 kilograma. Upravo taj F2004 drži rekorde na četrnaest F1 staza, od kojih su osam i u ovogodišnjem kalendaru, a čovjek koji danas leži u polukomi još uvijek drži većinu tih rekorda. Rubens Barichello i dan danas 'figurira' kao najbrži na Velikoj nagradi Kanade i bio je brži nešto malo manje od tri sekunde po krugu od Kimi Raikkonena koji je odvozio u Montrealu 2015. najbrži krug. Svi ovi podaci navode i na činjenicu da su se najveće razlike ostvarila na stazama s dugim pravcima i s manje zavoja, a da su one bitno manje na gradskim utrkama.Tako je i u Monacu Michael Schumacher postavio za četiri sekunde brže vrijeme nego ove godine Daniele Ricciardo.
U posljednjih deset godina, vremena koje bolidi postižu padaju konstantno. U 2008. Shangai je Hamilton vozio 1:36.325 , u 2012. najbrži je bio Kobayashi s 1:39,960, a ove godine Hamilton je nadozidao tri nove sekunde. Nedavno je i Fernando Alonso izjavio da su današnji bolidi vrlo spori u odnosu na one koje je vozio na početku karijere. I on je istaknuo upravo Veliku nagradu Kine kao najdrastičniji primjer. Staza u Šangaju konfiguracijom najbolje odgovara bolidima s mnogo snage i s naprednim aerodinamičkim paketom. Sličan pad u performansama vidi se i na svih pet staza koje su odvožene u ovoj sezoni.
Michael Schumaher pred više od desetljeća u Albert parku je vozio 1:24,125, u 2008. najbolje vrijeme je bilo 1:27,418, u 2012. 1:29,187, a ove godine 1:30.945... I stazu Gilles Villeneuve u Kanadi ovogodišnji bolidi voze sporije tri sekunde od rekorda iz 2004. kada je najbolje vrijeme ostvario Rubens Barichello s vremenom 1:13.393. Danas su bolidi sporiji i u Monacu, pet sekundi od rekordnog vremena, a tek su dvije sekunde brži od vremena Ayrtona Senne iz 1990.
Iako je današnjim bolidima drastično smanjena potrošnja, iako koriste napredne hibridne sustave, iako koriste motor obujma 1.6 litara i ispuštaju manju količinu CO2, činjenica jest da su u prosjeku sporiji pet do šest sekundi u odnosu na prethodno desetljeće. Svatko tko je imao priliku vidjeti F1 uživo nekad i danas složit će se s činjenicom da je F1 izgubila čar. Nema tu više oktanske grmljavine, već samo kamilica i šaputanje. Nekad su bolidi bili brutalno glasni i naočigled brži nego danas i teži za voziti pa je bolji vozač mogao lakše doći do izražaja.
Ne čudi s toga što F1 pada gledanost, ne čudi što se počelo razgovarati o uvođenju novih pravila koja bi drastičnije ubrzala bolide, a samim time povećala i atraktivnost. No sigurno je da neće brzo ni lako dostići vremena krugova i performanse bolida iz 2004. kada su bili na vrhuncu moći. Doduše, nove tehnologije pomogle su cestovnim autima u smanjenju potrošnje, ali F1 bi trebala biti vrhunac auto sporta u svemu, pa tako i u performansama. Sve je bliže dan kada F1 više neće biti najbrži oktanski sport na svijetu, ako izuzmemo oval po kojem vozi Indycar.
F12004
Godina: 2004.
Motor: V10 atmosferski
Obujam: 2997 ccm
Snaga: 920 KS pri 19.100 o/min
Mjenjač: 7 stupanjski
Masa: 605 kg s vozačem (bez goriva)
SF15-T
Godina: 2015.
Motor: V6 turbo
Obujam: 1598 ccm
Snaga: 750 KS pri 12.000 o/min
Mjenjač: 8 stupanjski
Masa: 702 kg s vozačem (bez goriva)
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.