Prijava
Vvisoka kilometraža sama po sebi nije neprijatelj automobila. Ključni faktor je način na koji su ti kilometri nastali
Pri kupnji rabljenih automobila često se pojavljuje ista dilema - je li bolje kupiti auto s visokim kilometražama koje su provjereno s autoceste, ili onaj s puno manjim brojem kilometara, ali odrađenih gotovo isključivo u gradu? Na prvu izgleda logično da je manje kilometara uvijek bolje, no praksa servisa i analize trošenja motora govore nešto sasvim drugo. Automobil koji je prošao 300.000 kilometara na otvorenim, protočnim dionicama često je u boljem stanju od onoga koji je u gradu nakupio 100.000 kilometara kroz godine kratkih vožnji, hladnih startova i beskonačnih prometnih čepova.
Razlog je jednostavan, autocesta je za rad, podmazivanje i termiku motora najzdravije okruženje. Motor radi ujednačeno, ulje je zagrijano i cirkulira optimalno, turbina održava stabilne okretaje, a DPF filtrira čestice u kontinuiranim, idealnim uvjetima. Mjenjač, bilo ručni ili automatski, trpi manje stresnih intervala promjene stupnjeva, a kočnice se troše minimalno. Temperatura i tlak unutar motora stabilni su i predvidljivi, što rezultira manjim mehaničkim naprezanjem. Velike kilometraže u takvom režimu često znače auto koji se iz dana u dan vozio bez prekida i bez ekstremnih opterećenja, bez obzira na veće brzine kojima je vozio.
Grad je potpuno druga priča. Svaki hladni start podiže rizik trošenja ležajeva i klipnih prstenova, jer ulje treba vremena da dopre do svih površina koje se trenutačno počnu gibati. Automobil koji se vozi u kratkim relacijama rijetko postiže idealnu radnu temperaturu, što ulju i dizelskim motorima (posebno onima s DPF-om) predstavlja kroničan problem. U tom režimu gorivo se često razrjeđuje u ulju, kondenzat ostaje zarobljen u ispušnom sustavu, a regeneracije DPF-a prekidaju se prije vremena. Benzinski turbomotori u gradu nagomilavaju taloge na usisu, a automatski mjenjači proživljavaju beskrajne cikluse opterećenja pri kretanju i zaustavljanju. Kočnice se troše nekoliko puta brže, a ovjes je izložen stalnim vibracijama i neravninama.
Nije slučajno da većina servisera tvrdi isto, da gradski automobil sa 100.000 kilometara može pokazivati značajno više trošenja od onog koji je na otvorenoj cesti prevalio trostruko više. Kod dizelaša se često nalaze problemi s DPF filtrom, istrošene dizne i EGR ventili, a kod benzinaca turbopunjači i lančani razvodi pate zbog neujednačenog opterećenja. Kod oba tipa motora ulje iz grada gotovo uvijek izgleda loše već nakon nekoliko tisuća kilometara, upravo zbog toga što se nikada ne postižu idealni uvjeti rada.
Naravno, i autocesta ima svoje rizike. Dijelovi ovjesa i ležajevi kotača izloženi su velikim brzinama i vibracijama, a kamenčići stvaraju štetu na podnici i hladnjacima. No to su uglavnom jednostavni i jeftiniji zahvati. Mnogo je ozbiljnije kada gradska vožnja uzrokuje trajno ubrzano trošenje unutarnjih dijelova motora koji se ne mogu popraviti relativno jeftinom zamjenom jedne komponente.
U konačnici, visoka kilometraža sama po sebi nije neprijatelj automobila. Ključni faktor je način na koji su ti kilometri nastali. Auto s 300.000 kilometara provedenih na autocesti, uz uredno održavanje i pravovremenu zamjenu potrošnih dijelova, često je bolja i isplativija kupnja od automobila koji je 100.000 kilometara proveo u gužvama, hladnim startovima i "kreni-stani" ritmu.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.