Prijava
Oblikom je bila prilično konzervativna, čak pomalo bliska Polu, a nudila se samo kao trovratni hatchback. No bila je dobra u vožnji, jednostavna za održavanje, racionalna za kupnju i dovoljno šarmantna...
Kada se danas govori o Fordu Fiesti, najčešće se raspravlja o njenom neočekivanom ukidanju, je li Ford time učinio veliku pogrešku i hoće li ikada doći nasljednik. No ovoga puta ćemo se s Fiestom pozabaviti u malo ljepšem kontekstu. Naime, legendarni gradi auto ove godine slavi 50. obljetnicu, a tim povodom prisjetit ćemo se prve generacije koja je stigla 1976. godine.
Ford Fiesta je bila izuzetno važan gradski auto. Ne zato što je izmislila malu klasu, jer nije. Renault 5, Fiat 127, Peugeot 104, Audi 50 i Volkswagen Polo već su pokazali da kupci sve više traže mali, ekonomičan i praktičan automobil s prednjim pogonom. No Fiesta je učinila nešto drugo. Ford je s njom napokon ozbiljno ušao u segment koji je dotad predugo ignorirao, a pritom je Volkswagenu Polu vrlo brzo pokvario planove o mirnom osvajanju kupaca.
Europska podružnica Forda dugo je željela model manji od Escorta, ali američko vodstvo u Dearbornu nije bilo oduševljeno idejom. Mali automobili tada nisu djelovali kao put do velike zarade, a Ford se još oporavljao od skupe i problematične priče s neuspješnim američkim malim modelom, Pintom. Ipak, pritisak iz Europe postajao je sve snažniji. Renault 5 i Fiat 127 već su bili pred kućama brojnih europskih kupaca, a Ford nije mogao vječno glumiti da taj dio tržišta ne postoji. Nakon studija izvedivosti i dugog natezanja oko troškova, projekt poznat kao Torino, a zatim Bobcat, pretvoren je u serijski automobil. Rezultat je bila Fiesta, razvijana u SAD-u, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Italiji, uz važan doprinos Ghije, koju je Ford preuzeo 1970. godine.
Fiesta nije bila radikalna, ali je bila vrlo dobro pogođena. Ford je eksperimentirao s jeftinijim i kompaktnijim prednjim ovjesom s torzijskim šipkama, no na kraju se odlučio za kvalitetnije McPherson rješenje. Time je izgubio dio konstrukcijske originalnosti, ali dobio ono što je za kupce bilo mnogo važnije: bolji osjećaj u vožnji i zrelije ponašanje na cesti. U segmentu malih automobila, u kojem su se često opraštali kompromisi, Fiesta je djelovala odraslije nego što su njezine dimenzije sugerirale. Bila je duga samo 356 centimetara, ali je nudila iznenađujuće prostranu unutrašnjost i živahan karakter.
Tu je i ležao razlog njezina uspjeha. Fiesta nije pokušavala biti modni manifest. Oblikom je bila prilično konzervativna, čak pomalo bliska Polu, a nudila se samo kao trovratni hatchback. No bila je dobra u vožnji, jednostavna za održavanje, racionalna za kupnju i dovoljno šarmantna da ne djeluje kao puko prijevozno sredstvo. Upravo je ta kombinacija bila pogubna za konkurenciju. Volkswagen Polo imao je ozbiljan imidž, Renault 5 stil i francusku lakoću, Fiat 127 tehničku reputaciju, ali Fiesta je spojila Fordovu široku prodajnu mrežu, prihvatljive troškove i vrlo dobar osjećaj u vožnji kreirajući kombinaciju koja se mnogim kupcima učinila idealnom.
Početna ponuda bila je skromna. Osnovni motor imao je 957 cm3 i 45 KS, snažniji 1117 cm3 i 53 KS, a od 1977. stigao je i 1,3-litreni motor sa 66 KS. Svi su bili povezani s ručnim četverostupanjskim mjenjačem. Danas popis opreme tadašnjih verzija zvuči gotovo komično. Druga razina opreme, Paket L, što je bila skraćenica od Luxe (luksuz), donosio je detalje poput grijanog stražnjeg stakla, svjetla za vožnju unatrag, upaljača za cigarete, pretinca za rukavice i podesivih naslona sjedala, što dovoljno govori koliko je osnovni model bio ogoljen. Ipak, kupci su takvu logiku razumjeli. Mali auto trebao je biti jeftin, pouzdan i praktičan, i to je bilo dovoljno.
S vremenom je Ford shvatio da Fiesta može biti i zabavna. Verzije S i Super Sport dale su joj življi izgled, šire kotače, sportske dodatke i čvršći ovjes, a 1981. stigao je XR2, model koji je prvoj Fiesti dao kultni status. S 1,6-litrenim motorom od 83 KS, ojačanim ovjesom, ventiliranim prednjim diskovima i maksimalnom brzinom od 170 km/h, XR2 nije bio samo brži mali Ford, nego pravi mali sportski automobil za kupce koji nisu mogli ili nisu htjeli plaćati nešto ozbiljnije. Ubrzanje do 100 km/h za 10,4 sekunde tada je u toj klasi bilo itekako uvjerljivo.
Utjecaj Fieste bio je golem. Milijunti primjerak prodan je već 1979. godine, a početkom osamdesetih bila je među najtraženijim malim automobilima u Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj. Ford je s njom dokazao da mali automobil ne mora biti nužno sporedni proizvod, nego temelj marke. Kasniji facelift iz 1983. godine, koji je Ford nazvao novom generacijom, produžio je uspjeh, donio moderniji prednji kraj, prilagodbe ovjesa, nove motore i mogućnost peterostupanjskog mjenjača.
Najveća ironija je što je Fiesta, model u koji američko vodstvo isprva nije potpuno vjerovalo, postala jedan od najvažnijih europskih Fordova. Do 2023. godine prodano je više od 22 milijuna primjeraka kroz sve generacije, a onda je Ford odlučio ugasiti ime bez izravnog nasljednika. Razlog? Ford se bojao da više neće biti dovoljno isplativa, dakle isto ono zbog čega se Ford Fiesti opirao i prije pola stoljeća.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.