Prijava
Na proslavi 100. rođendana BMW-a hrvatski dizajner svjetskog glasa predstavio je budućnost bavarske kompanije, Concept Vision 100, a već za koji dan dolazi u Hrvatsku
Prije samo dva tjedna Domagoj Đukec održao je u Munchenu impresivnu promociju BMW-a Concept Vision 100, futurističkog auta koji je bio glavna zvijezda proslave 100. rođendana bavarske kompanije. Četrdesttrogodišnji Hrvat stajao je ispred projekta čiji je cilj trasirati novo stoljeće jedne od najbrže rastućih automobilskih kompanija. Za Concept Vision 100 znali su samo Uprava BMW-a i uski krug stručnjaka, inženjera i dizajnera koje je predvodio upravo Domagoj Đukec. Bila je to kruna karijere „krojača lima“ koji je još kao tinejdžer znao da će jednog dana oblikovati aute. Ono što su Gucci i Armani za modnu to je Domagoj Đukec za autoindustriju. Danas je odgovoran za vanjski izgled svih BMW-a, a priznanje da upravo on generira vizualni i tehnološki pravac bavarske kompanije priznanje je par excellence. Na briljantnome njemačkom, jer rođen je i odrastao u Frankfurtu, i na jednako tako dobrom engleskom jeziku, otkrivao je srž kompanije i automobila koji predstavlja njenu budućnost. Vijest o Visionu 100 širila se medijskim prostorom strelovitom brzinom, no poruka koja je poslana odjekuje još i danas. Kad se ovog petka Domagoj Đukec bude obratio brojnim uzvanicima na ZG Auto Show-u i na hrvatskome jeziku bit će to i prigoda da se i domaća javnost upozna s najskrovitijim tajnama bavarske komapnije, ali jednako tako i s megauspješnim stručnjakom koji vuče međimurske i dalmatinske korijene. Domagoj Đukec dijete je hrvatskih gastarbajtera. Svijetom putuje s crnom putovicom koju krasi šahovnica i, kako tvrdi, nigdje nikada nije imao ni najmanje problema. Priča o Domagoju Đukecu jedna je od onih koje izazivaju pažnju i respekt. Nije nimalo čudno što odlične rezultate i svjetsku pozornost najlakše ostvaruju oni koji nisu rođeni u domovini, koji su rasli i obrazovali se u zapadnjačkom okružju. Formula je to uspjeha koja se temelji na južnjačkom mentalitetu i talentu u kombinaciji s, posebice, njemačkim odgojem i školama. Samo nekoliko dana prije njegova obraćanja hrvatskoj javnosti imali smo rijetku priliku razgovarati s jednim od najuspješnijh Hrvata. Koliko god javnosti bio zanimljiv Vision 100 teško smo mogli pobjeći i od pitanja koja su vezana zu njegovu karijeru, djetinjstvo, odrastanje, školovanje, rad u Volkswagenu, Citroenu, BMW-u...
Rođeni ste u Frankfurtu, educirali ste se u Njemačkoj, nikada niste radili za hrvatsku tvrtku. Je li vam vaše ime i prezime ikada bilo preprekom u poslu i životu? Tim prije, jer radite i krećete se u krugu vodećih svjetskih stučnjaka u autoindustriji.
Mnogi iskompleksirani umjetnici, dizajneri i uspješni ljudi koji vuku korijenje iz Trećega svijeta znaju promijeniti ime i prezime, ali čemu to!? Da se zovem, recimo John Smith, po čemu bhi bio poseban. Ponosim se svojim imenom i, štoviše, držim da će me kao Domagoja Đukeca mnogi bolje zapamtiti i spremiti u svoje memorije. Teško je naša imena izgovoriti prvi put, ali kad ih učestalo ponavljate, zar nisu zvučnija od prozaičnih i učestalih zapadnjačkih!?
Po završetku Pforzheima, jednog od najcjenjenijih studija dizajna u Njemačkoj i Europi, imali ste ponudu BMW-a, ali glatko ste je odbili. Poznato je da ste kao dječak sanjarili o radu u bavarskoj tvrtki. Nije li bilo neobično odbiti ponudu koja se ne događa svakog dana?
Mogao sam ju prihvatiti, no izgorio bih. Odabrao sam prirodniji put. U kompaniji koja je relativno konzervativna i gdje se dizajn slonovski teško mijenja ne bih imao priliku kreativno se potvrditi. Citroen je bio za mene pun pogodak. Dali su mi šansu, onako golobradom da sam kreiram aute. Citroen C5, C4, Hypnos... samo su neki od modela koje sam stvorio.
Biste li uspjeli da niste dobili priliku u francuskoj kompaniji?
Iz današnje perspektive sa sigurnošću mogu kazati kako mi je rad u Parizu omogućio da se posve osamostalim i da nije bilo iskustva u Citroenu teško bi me se Bavarci sjetili nakon punih sedam godina.
Toliko dugo je trajao Vaš poslovni angažman u Francuskoj?
Da, bilo je to vrijeme moga profesionalnog odrastanja, stjecanja ne samo iskustva, već i hrabrosti da potpuno samostalno namećem trendove i oblikovne pravce.
Zar to isto niste mogli postići u BMW-u?
Sasvim sam siguran da danas ne bih bio na mjestu šefa vanjskog dizajna BMW-a da nisam koračao u karijeri stepenicu po stepenicu. Francuzi su u autoindustriji bili tih godina u potrazi za identitetom i naprosto su tražili mlade, ambiciozne i kreativne dizajnere. Dali su mi potpuno otvorene ruke i mogao sam raditi i biti samostalan. Onako golobrad teško bih se uspio dokazati u BMW-u.
Hoćete reći da postoje razlike u odnosu spram dizajna između, nazovimo to tako, velikih i malih?
Razlike ne samo što postoje, one su ogromne. U pravilu, kompanije kojima jako dobro ide nisu sklone drastično mijenjati izgled automobila. To vam je kao u nogometu, ne mijenja se momčad koja pobjeđuje. BMW je zadnji put drastično mijenjao izgled svojih auta s čuvenim Chris Bangleom. Amerikanac koji je dizajner svjetskoga glasa počeo je osmišljavajući cipele, a ostat će upamćen kao tvorac takozvanog „flame surcacinga“. On je staroj generaciji modela Serije 5 podario „mišiće“. Smijali su mu se, bio je predmet kritika, a sad je slavan i zbog toga. Danas je to prevladavajući stil, a i Citroen C5 koji sam dizjanirao prije gotovo deset godina na tome je tragu.
Proslavili ste nedavno 100 godina postojanja BMW-a i baš ste vi u ime korporacije imali prigodu predstaviti novo lice bavarskih auta koji će dizajnerski, tehnološki i informatički biti suprotnost svemu poznatome. Jeste li bili počašćeni time?
Kako ne bih! Za projekt Concepta Vision 100 znala je samo Uprava BMW-a te nas nekolicina iz razvojnog i dizajnerskog odjela. Čovjeku laska spoznaja da tako velika kompanija upravo na tebi zida budućnost.
Koje su specifičnosti Visiona 100, a i Vašega poimanja automobilističkoga futurizma?
Proporcije su tipične za BMW. Središnji dio je monovolumenski, a kabina je uža naprijed nego straga. Stražnja ramena sportski su široka. Tako smo postigli dojam eksterijera kakav je na Trojki, a unutrašnjost je prostrana kao u Sedmici. To su bile upute za dizajn, koje smo dobili. Za eksterijer moraš razmišljati kako ćeš pokazati da je auto futurističan, a ipak BMW. Cilj je bio pokazati da se ne moramo bojati budućnosti. Tehnologija nije hladna i zato boje koncepta BMW Vision 100 nisu hladne, on nije srebrni izvana i bijeli iznutra. Zbog istog smo razloga napravili i transformaciju prednjih ramena.
I kako, po Vama, treba izgledati auto budućnosti?
U velikoj će mjeri oni ovisiti o intenzitetu prometa, kako u gradovima tako i na periferiji. Zbog prenapućenosti cesta, ogromnog broja nesavršenih vozača te brojnih drugih razloga sasvim je izvjesno kako će u budućnosti dominirati autonomni auti. Osim njih i vozila koje voze ljudi, postojat će i auti koji će nuditi obje mogućnosti. Pitanje je kako će BMW autonomnim vozilima zadržati identitet. Kako biti najboji vozač? Kako će ti BMW omogućiti da voziš kao Ayrton Senna i radiš nešto što inače ne možeš, da ti auto bude ono što je Ironu Manu njegovo odijelo? Kako napraviti autonomni auto u kojemu se ne osjećaš kao u autobusu?
To je u redu, ali zanima me hoće li auti biti posebni, lijepi kao danas?
U BMW-u smatramo kako je auto kao odijelo. Naravno da nam je i da će nam biti važan izgled auta. Zašto je Segway propao? Revolucionarno je vozilo, ali na njemu izgledaš kao budala. Nitko neće Segwayem doći na prvi spoj. Vozilo mora biti coolbox.
Možete li malo preciznije odrediti što nam donosi automobilistička dizajnerska budućnost?
Cilj je bio pojednostaviti život korisniku, a ne ga zakomplicirati pa zato u interijeru nema ni zaslona ni gumba. Sve se odvija intuitivno ili head-up projekcijom na prednjemu staklu. Srce sustava su “Life geometry” trokuti. Mozak treba dosta vremena kako bi procesuirao informacije. Idealno bi bilo da dobiva instinktivne signale. Upozorenje za kočenje, upozorenje za kišu, upozorenje za mrtvi kut… sve se pokazuje u trokutu. Nije potreban ni jezik. Danas u BMW-u na svakome gumbu piše objašnjenje na engleskom, ne na njemačkom, jer bismo tada morali isproducirati za svaku zemlju druge gumbe, što je preskupo. Semantička komunikacija je budućnost, malo je intelektualnija.
Moram priznati kako je sve to za mene znanstvena fantastika. Je li sve to što pričate izvedivo?
Ne treba se bojati budućnosti! Mi oblikujemo budućnost. Ljudi misle sve je gore, sve je «govno». Misle, neću imati dijete jer će živjeti u ružnoj budućnosti, no budućnost će biti ružna tek ako mi ne utječemo na nju. Ostaviš li budućnosti dijete, a ti si ga odgojio, itekako utječeš na nju. Kažeš li "svi su političari bedasti i neću glasovati" tada oni drugi i drukčiji dobiju više snage. Želiš li mijenjati, moraš ostaviti desetero djece iza sebe. To je snaga dizajna - vidjeti što je potreba ljudi, što im nedostaje. To je njegova tajna. Stoga se ne treba bojati dizajna.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.