Prijava
Tvrtka IKCO je privatizirana prošlog mjeseca, što će vjerojatno otvoriti novu eru za automobilsku industriju. No prije nego što do toga dođe, Iranci su i dalje osuđeni na stare Peugeote
U automobilskom smislu, Iran je svjetski raritet. Naime, ova država je poznata po proizvodnji prastarih modela automobila koji su davno završili svoju karijeru na Zapadu. Uglavnom su to bili Peugeoti. Francuski je brend godinama ulagao u iransku industriju, no 2018. morao je popustiti pod pritiskom iz SAD-a i povući se iz države koja je bila pod međunarodnim sankcijama. Iako se Peugeot službeno povukao, Peugeoti su ostali putem bivšeg partnera, iranske državne tvrtke Iran Khodro Company (IKCO). Tvrtka je privatizirana prošlog mjeseca, što će vjerojatno otvoriti novu eru za automobilsku industriju. No prije nego što do toga dođe, Iranci su i dalje osuđeni na stare Peugeote.
Tvrtka IKCO osnovana je 1962. godine kao privatna tvrtka. Izvorno se zvala Iran National, a jedini automobil koji su proizvodili je bio Paykan, iranska verzija Hillman Huntera, danas zaboravljene britanske limuzine. Godine 1978., kupnjom europskog odjela Chryslera, PSA je preuzeo sva prava na Hillman Hunter i prenio alate za proizvodnju modela u Iran. Tako je počelo dugogodišnje partnerstvo Peugeota i iranske autoindustrije.
S Iranskom revolucijom 1979. godine, nova vlada nacionalizirala je automobilski sektor, izvlastila Iran National od bivših vlasnika i preimenovala tvrtku u Iran Khodro. Tvrtka je bila na rubu bankrota zbog zanemarivanja tijekom Iransko-iračkog rata (1980.-1988.), no nakon njegovog završetka je oživljena, uglavnom zahvaljujući partnerstvu s Peugeotom.
Budući da je Peugeot stekao prava na stari Hillman, počeo je dobivati naknade za Paykana, koji je ubrzo postao "narodni automobil Irana" što se ubrzo ispostavilo kao vrlo isplativ posao. Paykan je također bio opremljen motorom iz Peugeota 504 . Godine 1988. Iran Khodro je želio modernizirati proizvodnju i tražio je partnera koji bi mu pomogao oko pronalaženja Paykana koji je tada već bio stariji od 20 godina. IKCO se okrenuo Peugeotu, koji je upravo lansirao model 405 u Europi, tada modernu i elegantnu limuzinu srednje klase s karoserijom koju je dizajnirao Pininfarina.
Nakon potpisivanja sporazuma, proizvodnja Peugeota 405 započela je u Iranu 1991. godine. Kada se 405 se prestao proizvoditi u Europi 1996. godine, IKCO je modernizirao limuzinu kako bi nastavio proizvodnju. Tako je nastao Peugeot Safir, koji je zbog prava vlasništva nad imenom ubrzo preimenovan u Peugeot Pars. Peugeot je pokušao ponuditi i lokalnu proizvodnju modela 406, ali Iran Khodro preferirao je jednostavniji, jeftiniji i robusniji model.
Peugeot Pars doživio je veliki uspjeh u Iranu i izvozio se u SKD kompletima za sklapanje u Egipat, Senegal, pa i u Irak. Na kraju je Iran Khodro čak osnovao zajedničko ulaganje s AzerMashom za proizvodnju Parsa u Azerbajdžanu pod imenom Peugeot Khazar 406.
Model Pars se proizvodio u Iranu sve do prošle godine. Uklonjen je iz proizvodnje zbog novih sigurnosnih zahtjeva Iranske nacionalne organizacije za standarde.
Stara limuzina Paykan također se proizvodila se do 2005. godine, a na njegovoj platformi je nastao i najegzotičniji Peugeot u Iranu. Model se zvao Peugeot RD, kasnije preimenovan u Peugeot ROA, i bio je ništa drugo do Paykan s karoserijom i interijerom 405. Ova kombinacija trebala bi se svidjeti konzervativnijim taksistima, vječitim ljubiteljima robusnog Paykana. Ovaj neobični "Peugeot 405" s uzdužnim motorom i pogonom na stražnje kotače proizvodio sve do 2012. godine, a na njemu je baziran i pick-up IKCO Arisun, koji se proizvodio do 2022. godine.
Krajem 1990-ih Iran Khodro odlučio je lansirati još jedan model uz Paykan i Peugeot 405. Tvrtka je pronašla gotov projekt u Velikoj Britaniji. Britanska tvrtka First Automotive Company izgradila je tvornicu u Tajvanu za proizvodnju limuzine srednje srednje klase s četvera vrata, temeljene na platformi, motoru i prijenosu . opet Peugeota 405. Međutim, tvrtka je bankrotirala je prije nego što je model krenuo u proizvodnju. IKCO je potom otkupio prava na proizvodnju, preselio strojeve u Iran, doradio dizajn na iranskim tehnološkim sveučilištima i započeo proizvodnju limuzine koju je nazvao Samand.
Od lansiranja ovog "Peugeota 405" 2002. godine, obitelj Samand nekoliko je puta redizajnirana, proizvodeći derivate kao što su Sarir (2004.), Soren (2007.) i Dena (2014.). Posljednji od ovih modela, Dena (slika ispod) , proizvodi se i danas.
U Iranu se proizvodi i model 206. Gradski auto koji je već uglavnom iščeznuo s europskih ulica Iran Khodro proizvodi od 2001. godine.
Model 206 je imao nekoliko izvedenica u državi: 206, 206 SD (limuzina), 207i (redizajnirani 206), 207i SD (limuzina), i IKCO Runna.
U 2019. tvrtka je stekla licencu za proizvodnju limuzine 301 u Iranu. Od tada, model je promijenio svoj dizajn i preimenovan je u Tara. Na maski je Peugeotov lav zamijenjen konjem, logom tvrtke IKCO.
No "stari-novi" Peugeoti bi naposljetku uskoro mogli izumrijeti u Iranu. S 90 milijuna stanovnika, godišnjom proizvodnjom od 1,1 milijun automobila i embargom koji zapadnim markama onemogućuje ulazak u zemlju, sasvim je prirodno da će Iran tražiti partnerstva s kineskim proizvođačima kako bi osigurao budućnost svoje auto industrije.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.