Prijava
Ako zaista želite znati koliko vaš automobil troši, jedina pouzdana metoda je ona staromodna: "od čepa do čepa"
Vozite se i zadovoljno gledate u ekran putnog računala. Prosječna potrošnja je sjajnih 5,5 litara na sto kilometara. No, kad dođete na benzinsku postaju i napunite spremnik "do čepa", matematika pokazuje drugačiju, tužniju istinu, stvarna potrošnja je veća od 6 litara. Zvuči poznato? Niste jedini. Gotovo svaki vozač koji se potrudio provjeriti primijetio je da brojke potrošnje koje prikazuje automobil često uljepšavaju stvarnost. Razlika može biti od otprilike tri do otprilike deset posto, ali u nekim slučajevima i znatno više od toga. Ne, nije riječ o kvaru. Riječ je o složenoj mješavini tehnologije, fizike i malo psihologije proizvođača.
Marketinški trik ili tehnička nepreciznost?
Koliko god se proizvođači trudili, putno računalo nije precizan mjerni instrument, već sustav za procjenu. Brojna testiranja renomiranih automobilskih medija to iznova potvrđuju. U jednom od njih, urednici portala Edmunds testirali su sedam različitih vozila i utvrdili da su njihova putna računala u prosjeku "optimističnija" za 5,5 posto. No, pojedinačna odstupanja bila su drastična. Jedan model u tom testiranju pokazivao je čak 19 posto nižu potrošnju od stvarne, što je u praksi značilo gotovo dvije litre razlike na sto kilometara, dok je drugi lagao za 16 posto.
Slične rezultate dobili su i novinari američkog časopisa Car and Driver. Tijekom dugoročnog testa njihovog BMW-a 335i, kroz više od 30.000 kilometara i 56 točenja goriva, putno računalo je bez iznimke prikazivalo nižu potrošnju, u prosjeku za šest posto. Trend se ponovio i s drugim testnim vozilima, a nijedno testiranje nije zabilježilo da računalo prikazuje višu potrošnju od stvarne. Greška, čini se, uvijek ide u istom smjeru.
Naizgled mala razlika od pet ili šest posto na jednom spremniku goriva ne čini se velikom. No, kada se to preračuna na period od pet godina, koliko prosječno traje vlasništvo nad automobilom, brojke postaju ozbiljnije. Uzmimo za primjer automobil koji prema računalu troši osam litara, a u stvarnosti 5,5 posto više. Tijekom pet godina i 75.000 prijeđenih kilometara, to znači da ste potrošili i platili oko 330 litara goriva više nego što vam je automobil "prijavio". Kod većih i rastrošnijih auta ta razlika može narasti i na više od tisuću eura tijekom vlasništva.
Kako računalo uopće "mjeri" potrošnju
Ključ problema leži u činjenici da putno računalo zapravo ne mjeri protok goriva. Ono ga izračunava, odnosno procjenjuje, na temelju niza podataka koje dobiva od drugih senzora u automobilu. Centralna upravljačka jedinica motora (ECU) prikuplja informacije o tome koliko dugo su brizgaljke goriva otvorene, kolika je količina zraka koja ulazi u motor, kojom se brzinom vozilo kreće i u kojem je stupnju prijenosa. Na temelju tih ulaznih podataka i kompleksnog algoritma, softver izračunava procijenjenu potrošnju. U kontroliranim, laboratorijskim uvjetima, ovaj sustav može biti prilično točan. Međutim, stvarni svijet donosi bezbroj varijabli koje računalo ne može precizno pratiti.
Nevidljivi faktori koji kvare računicu
Jedan od najvećih izazova za računalo je promjenjiva gustoća i energetski sastav goriva. Gustoća goriva varira. Naime, gorivo na jednoj postaji može biti malo drugačije od onog na drugoj. Ljetno i zimsko gorivo također mogu imati veliku razliku. Također, današnja goriva sadrže i različite postotke etanola (u Hrvatskoj je to stalno 5 posto, no u mnogim državama postoje benzini s 5 i 10 posto etanola). Etanol ima manju energetsku vrijednost od benzina, što također utječe na potrošnju, a računalo njegov udio ne prepoznaje.
Još jedan faktor je sustav za povrat benzinskih para. U modernim automobilima, pare goriva koje se nakupljaju u spremniku hvataju se u poseban spremnik s aktivnim ugljenom. Motor povremeno "pročisti" taj spremnik tako da usiše pare i sagori ih. To je gorivo koje motor iskoristi, ali ga sustav za mjerenje potrošnje ne registrira jer nikad nije prošlo kroz brizgaljke. Po vrućem vremenu stvara se više para, pa je i ova pojava češća.
Tu su i fizičke promjene samog spremnika. Moderni plastični spremnici goriva mogu se širiti i skupljati ovisno o temperaturi, ponekad i za cijelu litru, što utječe na preciznost senzora razine goriva. Dodajmo tome i druge faktore poput tlaka u gumama, nadmorske visine, opterećenja vozila, pa čak i kuta pod kojim je automobil parkiran, i postaje jasno zašto je procjena računala često netočna.
Što kažu proizvođači?
Kad su novinari suočili proizvođače s rezultatima testiranja, odgovori su bili raznoliki. Neki, poput Forda, BMW-a i Volkswagena, nisu dali konkretan odgovor. Iz General Motorsa su poručili da je njihov sustav "savršeno točan" ako se uzmu u obzir sve varijable. U Hondi su pak istaknuli kako bi vozači putno računalo trebali koristiti kao "alat za efikasniju vožnju, a ne kao precizan mjerni instrument". Drugim riječima, ako želite precizne brojke, morate redovito pratiti koliko točite i koliko vozite te iz toga izračunati stvarnu potrošnju.
Ipak, neki stručnjaci smatraju da postoji i doza namjere u ovakvoj kalibraciji. Budući da je deklariranu tvorničku potrošnju teško dostići u stvarnom životu, ekonomičnost je jedna od stavki koja često ljuti vlasnike. Prikazivanjem malo ljepših brojki na ekranu, proizvođači mogu stvoriti dojam da je automobil štedljiviji nego što jest, čime se podiže zadovoljstvo kupaca.
Kako izmjeriti stvarnu potrošnju
Ako zaista želite znati koliko vaš automobil troši, jedina pouzdana metoda je ona staromodna: "od čepa do čepa". Postupak je jednostavan. Prilikom točenja, napunite spremnik dok pištolj sam ne izbaci prvi put. Zatim pričekajte desetak sekundi i nastavite točiti najmanjim protokom dok ne izbaci ponovno. Zabilježite kilometražu ili, još bolje, poništite brojač kilometara. Vozite uobičajeno dok ne potrošite veći dio spremnika. Prilikom sljedećeg punjenja, ponovite identičan postupak na istoj benzinskoj postaji. Zapišite koliko ste litara natočili pa podijelite količinu natočenog goriva s prijeđenim kilometrima i rezultat pomnožite sa 100. Tako ćete dobiti prosječnu potrošnju koja je mnogo bliža stvarnoj od onoga što pokazuje putno računalo.
Podatak na ekranu vašeg automobila stoga je najbolje shvatiti kao smjernicu, a ne kao apsolutnu istinu. On je koristan kao pokazatelj trenda. Ako vaša prosječna potrošnja odjednom skoči, to može biti znak da je vrijeme za servis ili da ste jednostavno promijenili stil vožnje. Informirajte se brojkama koje vam prikazuje, ali im nemojte slijepo vjerovati jer istina je uvijek nešto "tamnija". Konačnu riječ uvijek prepustite računu s benzinske postaje i brojaču kilometara.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.