Prijava
Njemu se zahvaljujemo na Chevroletu Camaru, Opelu Corsi B, Calibri, Monzi, Cadillacu CTS-u, Buicku Enclaveu..., a ostat će upamćen kao prvi Afroamerikanac s tako visokom funkcijom i najdugovječniji krojač pleha u povijesti
Prije će Hrvatska dobiti svjetskoga prvaka u skijanju, a Slovenija postati svjetskim prvakom u nogometu nego što će crnac postati američkim predsjednikom. Prije će slon proći kroz ušicu igle nego što će neki Afroamerikanac biti ustoličen za šefa Bijele kuće. Bila je to mantra koja je kružila svijetom prije samo 15 godina i činilo se kako, zapravo, ništa od toga nije moguće. No, onda su "bogovi pali na tjeme". Kada su Janica i Ivica započeli svoju putešestviju u Svjetskome skijaškom kupu 2001. nagovijestili su čuda neviđena. Nastavio je to i Tiger Woods, višestruki svjetski prvak u golfu, prvi tamnoputi igrač aristokratske igre kojom su do njegove pojave dominirali bijelci. Od 2008. SAD ima Afroamerikanca za predsjednika, a Barack Obama postao je sinonim ne samo čuda, nego i potpune emancipacije malih, obespravljenih, diskriminiranih... Put od ropstva preko Martina Luthera Kinga iz ranih šezdesetih prošloga stoljeća pa sve do pojave tamnoputog američkog predsjednika, sina kenijskih visoravni, bio je višeslojan i u pravilu težak, dramatičan i iscrpljujući za crnce. No nije Barack Obama taj koji je prvi doživio najveća moguća priznanja, a bio je drukčije boje nego dominantni bijelci. Ipak, njegov je izbor bio katarza emancipiranja crnaca. Ogroman je to doprinos svih koji su pomicali granice tolerancije i gurali se ondje gdje im je po pameti, vrlinama, znanju, sposobnosti... i bilo mjesto.
Kada je 1971. u Detroitu izabran Coleman Young za prvoga tamnoputog gradonačelnika glavnoga grada Michigana bio je to trenutak koji je izazvao lavinu optimizma. Iste te godine započela je i meteorska karijera Eda Welburna, tek završenog studenta na studiju skulpture i dizajna proizvoda u Washingtonu. Tek je bio navršio 21. kada ga je život odveo u Dearborn, predgrađe Detroita gdje GM i dandanas ima sjedište. Gulio je dizajnerske klupe u najvećoj svjetskoj tvornici auta i polako se probijao kroz hijerarhiju u kojoj su dominirali oni svjetlije puti.
Danas je Ed Welburn najznačajnije ime autodizajna. Biti na čelu, ili u samome vrhu najprestižnije kompanije i to odjela koji diktira "mušku" modu nije samo pitanje prestiža nego i demonstracija moći. No kako sve u životu ima kraj tako je na zalasku i karijera krojača pleha, koji je osmislio cijelu lepezu kultnih modela - Opela Corsu B, Calibru, Monzu, Astru, Buicka, LaCrossea, Chevroleta Camara, Chevroleta Malibua, Cadillaca CTS-a-a i Buicka Enclavea. Zaslužan je i za konceptni Opel GT2 te Opela Juniora, GT-a, Monzu te Cadillaca Converja, Cadillaca CTS Coupea, Chevroleta Camaro Coupea, Buicka Invictu i mnoge druge atraktivne automobile.
U mirovinu će 1. srpnja a zamijenit će ga Michael Simcoe, dizajner GM-a iz Australije. Nakon 44 godine maestralne karijere Ed Welburn crtaču je dasku odlučio zamijeniti spokojnim umirovljeničkim danima u Michiganu. Ne tako što više neće crtati, štoviše, ali posve sigurno neće se više buditi u 4 i 15 kao dosad.
Prije toga skoknuo je do Russelsheima kako bi se pozdravio sa svima s kojima je od osamdesetih godina prošloga stoljeća u Njemačkoj blisko surađivao i bio zadužen prije svega za Opele. U Hessenu, u Opelovim pogonima koje je posjetio na svojoj oproštajnoj turneji, bili smo i mi. Samo nas osam novinara iz Europe dobilo je priliku pozdraviti legendu i uživati u njegovim doživljajima i anegdotama.
Zašto ste odlučili postati dizajner?
Moj otac imao je autoradionicu, auti su bili uvijek oko mene. Fascinirali su me. Htio sam raditi u očevoj radionici, ali mu se to nije svidjelo pa mi je davao najteže i najprljavije poslove kako bi me prošla volja. No, obožavao sam crtati aute. Prvi sam nacrtao u dobi od dvije i pol godine i otad nisam prestao. S osam godina roditelji su me odveli na salon auta i tada sam spoznao da je to – to.
Početak je bio težak?
Bio sam prvi Afroamerikanac u dizajnu GM-a. Jasno, želio sam se istaknuti i probiti. Auti su uvijek bili moja velika ljubav pa sam se zbog toga i upornosti uspio probiti u vrh.
Je li odlazak u mirovinu ujedno kraj Vaše karijere?
Već neko vrijeme razmišljam o umirovljenju, no mrzim riječ mirovina. Zadnje dvije-tri godine pokušavam naći drugu riječ za ono što je ispred mene. Zasigurno neću otići na pecanje, niti zasjesti u fotelju i gledati sapunice. Koncentrirat ću se na nove projekte, ali se više neću buditi u 4 i 15 kao dosad.
Što ćete prvo učiniti po umirovljenju?
Poći zrakoplovom u Rim gdje će me ispred Koloseja čekati srebrni Chevrolet Corvette Z06. Njime ću se provozati kroz Toscanu, potom ću u Firenzi posjetiti omiljenoga mi krojača koji mi je napravio tri najbolja odijela. Zatim u Milano gdje ću se naći sa svojom djevojkom pa kroz sjevernu Italiju u Francusku gdje ću gledati utrku 24 sata Le Mansa. Ondje ću imati čast voziti po stazi, prije utrke, dva kruga u svojoj Corvetti. Nakon toga u Engleskoj ću sudjelovati na Goodwood festivalu brzine.
Koji auti su Vam u karijeri bili najdraži?
Teško pitanje. Kada su u Opelu pripremali ovaj intervju zamolili su me da im pošaljem popis pet automobila koje će izložili ovdje oko nas. Razmišljao sam dva-tri sata pa pogledao popis sa čak njih 20. A sve ih volim, silno su mi svi dragi. Teško mi se odlučiti za jednoga. No, kada je riječ o Opelu, model Monza bio je nešto posebno. To je auto iz kojega se kasnije razvila dizajnerska filozofija.
Kompletan intervju pročitajte u novom broju Auto starta.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.