Početna Off 268 pregleda

Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat

Papa kotača
Vidi galeriju 1/6
Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat Papa kotača u svijetu priznat, kod nas nepoznat

Kad nitko na svijetu ne zna otkloniti kvar na kotačima ima tko zna. Usluge rođenog Dalmatinca koristili su Enzo Ferrari, njemačka Vlada, američki auto giganti iz Detroita, a riješio je i enigmu nesreće Deutsche Bahna iz 1998. i zbog toga dobio nadimak 'Raderpapst'

Donosimo priču objavljenu u Auto startu prije dvije godine o Sinjaninu kojeg u Americi zovu "The wheel pope», a u Njemačkoj «Raderpapst», koji nije dobio posao u kragujevačkoj Crvenoj zastavi iako je godinama kao student dobivao njihovu stipendiju samo zato što nije prihvatio ponuđenu mu crvenu partijsku knjižicu. Otišao je u gastarbajterstvo i postao svjetski neprikosnoveni autoritet za kotače. Crvene se zastave ipak sjetio i sredinom osamdesetih prošlog stoljeća im pomogao da Yugo bude jedan od prvih malih automobila koji je koristio alu felge.

Papa kotača | Author: PIXSELL foto: PIXSELL

- Kad ne znate što ćete s poteškoćama na kotačima, kad ste već izgubili svaku nadu da problem možete riješiti sami, ili uz pomoć svih onih znanstevnika koje znate, ne očajavajte. Postoji jedan jedini čovjek na svijetu koji će pronaći rješenje i kojeg obavezno morate pozvati kada stvari pođu po zlu s kotačima. Kada nitko ne zna što bi s njima on zna i njega se obavezno zove. Imu mu je Vatroslav Vatro Grubišić! Zbog svega navedenog dobio je nadimak u anglosaksonskom svijetu 'The wheel pope', a u Njemačkoj 'Raderpapst'.

Sve su to rečenice koje je za rođenog Sinjanina napisao Joe Walter pred nešto malo više od godinu dana u američkom kultnom znanstevnom magazinu «Tire»! Vodeća svjetska revija za gume i kotače predstavila je prof. dr. ing. Vatroslava Vatru Grubišića u najboljem mogućem svjetlu, kao neprikosnovenog autoriteta za kotače, materijale i ovjes vozila.

Papa kotača | Author: PIXSELL foto: PIXSELL

Cijeli svijet zna za osamdestogodišnjeg Dalmatinca, no o njemu malo tko zna u Hrvatskoj! Nikad sklon publicitetu, Vatroslav Vatro Grubišić, najveći dio znanstvenog života odradio je i proživio u Darmstadu, gradu udaljenom pedesetak kilometara od Frankfurta. Daleko od rodne kuće, daleko od pažnje domaće javnosti, a i znanstvenih krugova. Koliko je značajan opus Vatroslava Grubišića najbolje otkrivaju dostignuća i poslovi koje je radio, a jednako tako i «poslodavci» za koje je radio.

Grubišić je, između ostalog, radio za njemačko Državno odvjetništvo kao tehnički stručnjak i vođa istrage o nesreći vlaka u Eschedeu 1998. Riječ je nesreći s najvećim brojem poginulih u povijesti brzih vlakova. Smrtno je stradao 101 putnik u nagibnom vlaku koji je postizao brzine veće od 250 km/h. Razloge nesreće nitko nije mogao odgonetnuti, a onda se stvorio hrvatski «prof. Baltazar»! Upravo se njemu zahvaljuje detektiranje uzroka nesreće, a samim time pripadaju mu i zasluge što je «pronalaskom» osujetio brojne druge nesreće.

Papa kotača | Author: PIXSELL foto: PIXSELL

Tijekom sedam godina sigurnog rada, vibracije kotača pri brzinama višim od 200 km/h počele su smetati i Upravi i putnicima Deutsche Bahna. Upravo je prof. dr. ing. Vatroslav Vatro Grubišić riješio zagonetku vezanu uz uzroke nesreće. Vibracije su bili odlučili smanjiti uvođenjem otpornih kotača s tankim gumenim prstenom za prigušivanje između vanjskog čeličnog ruba i tijela kotača. Oni su zamijenili konvencionalni čelični dizajn. Čini se da su ti takozvani „kotači s gumom“ ušli u upotrebu, a da nisu testirani na velikim brzinama. Grubišić je utvrdio da je zakazivanje njihovog rada i tragični slijed događaja bio posljedica loma zbog zamora materijala na jednome kotaču, što je izbilo njegov vanjski rub. Zbog toga i rada povezanog s nesrećama, Grubišić je danas u Njemačkoj poznat kao „Räderpapst“ ili „papa kotača“. Grubišić je indirektno bio uključen i u rješavanje problema koje je imala Mercedes A Klasa nakon čuvenog «Moose testa» švedskih novinara.

Papa kotača | Author: PIXSELL foto: PIXSELL

Uz rješavanje ovih enigmi Vatroslav Vatro Grubišić znan je i kao blizak prijatelj Enza Ferrarija. Legendarni talijanski inustrijalac ni jedan svoj cestovni bolid za života nije pustio u promet, a da ga nije blagoslovio Vatroslav Grubišić. Splićanin je bio ne samo Enzov ekspert za kotače, krutost karoserije i ovjes – bio je i njegov bliski prijatelj. I po nekoliko puta godišnje bio je Enzov gost na njegovu obiteljsku posjedu, a ostat će upamćen kao kreator 'stabiliteta' čuvene Testarosse! 
Vatroslav Grubišić ostat će upamćen i po tome što je osmislio i patentirao platformu za ispitivanje ovjesa i krutosti karoserija. Njegov dvoosni stroj za testiranje kotača simulira stvarne uvjete vožnje kako bi se provjerila strukturalna izdržljivost svih dijelova kotača (diska, naplatka i zone zavarenih spojeva). Usluge su mu naručivali i tvorničari iz Detroita. Vatroslavu Grubišiću bio je zadatak smanjiti američko zaostajanje u mehanici, posebice kod ovjesa, u odnosu na Japance i Nijemce. Ekipi iz tzv. «Big Three» doslovno je naredio da petoricu svojih najboljih stručnjaka pošalju njemu u Darmstadt na školovanje i usavršavanje.

Dr. Vatroslav Vatro Grubišić i u osamdesetoj radi i iznimno je tražen. Još uvijek je aktivan kao sveučilišni profesor, ali i kao voditelj brojnih seminara, kao ovlašteni sudski vještak. U mladosti je bio odličan sportaš, a manje je znano kako je bio vrhunski centarhalf nižih kategorija Hajduka. Samo ga je znanstvena karijera udaljila od vrhunskog sporta. Primitivni kotači bili su jednostavni drveni diskovi s proksimalno smještenom rupom za osovinu. Njihova upotreba u prijevozu nije zaživjela zbog nedostatka razvijenih cesta, iako su već keltske kulture upotrebljavale željezne rubove na drvenim diskovima. Sve dok Rimljani nisu razvili složenu mrežu cesta prije 2000 godina kotači su se diljem drevnog svijeta koristili na principu pokušaja i pogreške, većinom u ratovanju i za lovačke kočije. S vremenom su razvijeni kotači s prečkama koji su omogućili izgradnju lakših i bržih vozila. Ti su kotači bez većih izmjena bili standardni do kraja 19. stoljeća, kad se sve promijenilo zahvaljujući izumu pneumatskih guma i kotača sa žbicama za bicikle.

Papa kotača | Author: PIXSELL foto: PIXSELL

U današnje doba, kotači za sve vrste prijevoznih vozila ponovo uglavnom su formata sa središnjim diskom, uz dodatak naplatka s prirubom za napuhanu gumu. Automobilski kotači uglavnom se rade od prešanog čelika ili lijevanih slitina aluminija. Inženjeri koji razvijaju gume kotače često smatraju samo dodatkom gumi. Kotači ipak značajno doprinose voznim i upravljačkim značajkama auta, dok im gume kradu naslovnice trgovačkih časopisa. Geometrijske značajke kotača, kao širina i promjer naplatka, imaju jak utjecaj na reakcije vozila. Masa kotača, kao dio neogibljene mase, također utječe na vožnju – što je manja, vožnja je bolja. Kotači se rjeđe kvare nego pneumatske gume, ali kad se pokvare, osoba koja najviše zna je nitko drugi no prof. dr. ing. Vatroslav V. Grubišić.

BIOGRAFIJA: Prof. dr. ing. Vatroslav Vatro Grubišić

Rođeni Sinjanin (1933.) diplomirao je 1958. na sveučilištu u Zagrebu s temom: “Optimalni dizajn za kotače vozila”. Upravo su mu kotači obilježili znanstvenu i životnu karijeru. Rješavao je brojne probleme s kotačima, ovjesima, krutošću materijala, a putovao je mnogo. Obrazovanje je nastavio na Tehničkom fakultetu u Munchenu gdje je 1970. postao profesor doktorom. Tijekom vojne službe, do 1959., radio je kao inženjer za održavanje motora na brodogradilištu „Velimir Škorpik“ u Šibeniku. 1960. pridružuje se AEG Gas – und Industrieturbinen Fabrik u Essenu kao inženjer izračuna i mjerenja odjela.

U razdoblju od 1961. do 1996. bio je vodeći znanstvenik i voditelj odjela „Analiza snage i procjena zamora materijala na Fraunhofen Institutu za trajnost konstrukcija (LBF) u Darmsradtu. I dan danas je vodeći svjetski autoritet za “tvrdoću i uvijanje metala”. Njega konzultiraju državne institucije, vodeće svjetske kompanije, a radio je i družio se s najpoznatijim svjetskim industrijalcima. Glavno područje njegova rada odnosi se na destruktivno ponašanje materijala.

Od 1991. do 2004. bio je izvanredni profesor na Sveučilištu u Splitu, a još uvijek je aktivan kako gostujući profesor na Sveučilištu za znanost i tehnologiju u Hefei (Kina), na Strojarskom fakultetu u Zagrebu, Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Padovi. Svo vrijeme obnaša i važne dužnosti konzultatna Njemačkog društva za eksperimentalnu mehaniku. Objavio je više od 200 znanstvenih radova usko vezanih uz krutost materijala. Vlasnik je 17 patenata i prestižne Fraunhoferove nagrade. Od 2008. je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Tekst objavljen u Auto startu 2013.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.