Revolucija za vulkanizere? Stiže robot koji mijenja gume

Zamjena guma jedna je od onih servisnih rutina koje izgledaju jednostavno samo dok se promatraju sa strane. U stvarnosti, riječ je o fizički napornom, ponavljajućem poslu u kojem se pogreške lako događaju, a dobar radnik vrijedi mnogo više nego što se to često misli. Upravo u taj prostor sada ulazi SmartBay, robotski sustav američke tvrtke Automated Tire Inc. iz Bostona, koji uz pomoć automatizacije i umjetne inteligencije želi promijeniti način na koji se gume montiraju, balansiraju i provjeravaju.

Ideja je vrlo zanimljiva jer SmartBay ne radi kao vulkanizer već ubrzava proces tako što naplatci ostaju na autu. Automobil se podigne kao na običnoj dizalici, ali kotači se ne skidaju s vozila. Umjesto odvrtanja vijaka, skidanja kotača, premještanja na stroj za montažu, balansiranja i ponovnog vraćanja na automobil, robot skida gumu izravno s naplatka dok naplatak ostaje na vozilu i to radi istodobno na sva četiri kotača. Nakon ugradnje nove gume sustav je može i balansirati, a kamera istodobno tehničaru daje uvid u stanje kočnica.

Na papiru to zvuči kao rješenje koje bi moglo ozbiljno ubrzati rad u servisima, posebno u sezonama zamjene zimskih i ljetnih guma, kada se termini pune tjednima unaprijed. Tvrtka tvrdi da jedan tehničar može istodobno nadzirati dva ili tri takva sustava, dok roboti obavljaju veći dio fizičkog posla. Prema njihovim navodima, rad jednog tehničara s više sustava značilo obradu do 24 seta guma na sat. Početni cilj je da jedan robot zamijeni komplet od četiri gume, uključujući montažu i balansiranje za 45 minuta, a s razvojem sustava ciljano vrijeme moglo bi pasti na 30 minuta.

No svaka priča o robotu koji dolazi u servisnu radionicu ima i drugu stranu, cijenu. SmartBay se ne kupuje, nego unajmljuje, i to za 4900 dolara mjesečno, odnosno gotovo 59.000 dolara godišnje. Proizvođač tvrdi da je to i dalje jeftinije od zapošljavanja posebnog tehničara za gume, no računica nije tako jednostavna. Po američkim prosjecima, početnici u tom poslu zarađuju oko 17 dolara na sat, iskusniji radnici oko 24 dolara, pa godišnji trošak plaće može biti manji od same najamnine stroja. Naravno, poslodavac tu računa i obuku, bolovanja, fluktuaciju radnika i beneficije, ali ostaje jasno da robot nije jeftina igračka.

Postoje i tehnička ograničenja. ATI navodi da je SmartBay predviđen za gume od 14 do 24 inča, što pokriva velik dio uobičajenog tržišta, ali isključuje ekstremne off-road dimenzije i neke vrlo specijalizirane sportske primjene. Drugim riječima, sustav je zamišljen za velike količine standardnog posla, a ne za svaki mogući automobil koji može ući u radionicu. Otvorena su i pitanja rada s niskoprofilnim gumama, načina balansiranja, sigurnosnih protokola dok je automobil na dizalici i ergonomije rada tehničara koji i dalje moraju umetati i vaditi gume iz sustava.

Najveća je dvojba, zapravo, organizacijska. Ako jedan čovjek nadzire tri robotske stanice, servis u idealnim uvjetima može raditi brže. Ali ako taj isti čovjek izostane, ne staje jedno radno mjesto, nego potencijalno tri skupa radna mjesta. Automatizacija zato ne uklanja u potpunosti problem manjka ljudi, nego ga mijenja. SmartBay bi mogao biti vrlo koristan u velikim servisnim centrima s puno ponavljajućih poslova i dovoljnim prometom vozila, no teško ga je zamišljati kao univerzalno rješenje za svaku vulkanizerskuradionicu.

Ako sustav bude pouzdan, mogao bi smanjiti fizički napor, ubrzati termine i donijeti ujednačeniju kvalitetu zamjene guma. No zasad ostaje dojam da je riječ o tehnologiji s velikim potencijalom, ali i s mnogo pitanja koja tek treba razjasniti u stvarnim servisnim uvjetima.