Početna Auto 9990 pregleda

Opel Rocks: 'Auto' kojeg smiju voziti i djeca

FOTO: Dubravko Kolarić

Za početak ćemo otkloniti jednu dilemu. Ne, Rocks nije auto, ni u praksi, a ni na papiru

Što je sad ovo, pitali su se mnogi prolaznici i vozači kada smo se s čudnom mješavinom srama i ponosa vozili novim Opelom Rocksom ulicama Zagreba. Je li to nekakav skuter s 4 kotača, 2 sjedala i krovom, četverocikl, minijaturni automobil, obična igračka ili neka šala? Simpatičan i neobičan Opel Rocks-e izgleda kao nešto što je dizajnirano u tvornici igračka ili studiju za animaciju kao vozilo za neki crtić... Kakav je to sad auto?

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Za početak ćemo otkloniti jednu dilemu. Ne, Rocks nije auto, ni u praksi, a ni na papiru. Službeno je to laki četverocikl  kategorije L6e-BP kategorije (laki poluzatvoreni četverocikl za prijevoz putnika) za upravljanje kojim je dovoljna važeća vozačka dozvola AM kategorije, dakle ona za male skutere ili mopede. U prijevodu to znači da za njega nije potrebna vozačka dozvola B kategorije i da ga mogu voziti svi koji su položili za moped, čak i djeca, odnosno mladi starosti 15 godina na više.  Klasifikacija L6e-BP kategorije  donosi veliku prednost pred automobilima ali i jedno vrlo važno i nezgodno ograničenje: maksimalna brzina je ograničena na 45 km/h, a to može, kako se pokazalo na našem testu, biti nezgodno i u gradu, a kamoli na otvorenoj cesti. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Prema Opelu, Rocks je "SUM" (održivo urbano vozilo), a u praksi se radi o Opelovoj kopiji Citroëna Ami, koji je već nekoliko godina poprilični prodajni hit u Francuskoj. "Automobilčić" je zamišljen kao alternativa skuteru ili korištenju javnog prijevoza. Prednosti nad skuterom (i romobilom) su jasne: krov nad glavom, zatvorena kabina kao zaštita od hladnoće, i mnogo veća sigurnost. S Rocksa ne možete pasti kao sa skutera, a i ako netko naleti na vas imate kakvu-takvu zaštitu sigurnosnog kaveza. Maksimalni doseg je 75 km, a snaga 8 KS kontinuirano i do 12 KS boosta za ubrzanje. Dakle, sve ovo je daleko od automobila, no je li dovoljno dobro kao alternativa za skuter odnosno gradsko prijevozno sredstvo. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Na test smo dobili Opel Rocks TeKno, najskuplji model u ponudi koji košta 10.750 eura. Za razliku od osnovne verzije koja je zaista spartanska, ovaj model je ipak nešto komforniji. Osim ukrasa vani i u unutrašnjosti skuplji model donosi bočne prozore koji se mogu otvoriti preklapanjem, kukicu za torbu u unutrašnjosti, poklopce naplataka, mogućnost spajanja na mobitel putem Connect Boxa i držač za Smartphone s USB utičnicom. I to je to od opreme. Nema većine onoga na što smo navikli u autima, nema radija, nema klime, zračnih jastuka, ABS-a, ESP-a, čitave sile sustava pomoći u vožnji, nema električnog otvaranja prozora, nema čak ni otvora prtljažnika... Minimalizam na najjače, uostalom kao na skuteru. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Od Renaulta Twizyja nismo vozili nešto manje na četiri kotača. Automobil je krajnje sićušan, dug samo 2,41 metar i širok 1,39 metara, 40 cm je uži od tipičnog gradskog auta današnjice i  25 cm kraći od ionako minijaturnog Smarta ForTwo. Kada prvi put vidite Rocks-e, mogli biste se zbuniti oko toga što je prednji, a što stražnji dio. Opel je čak stavio identičnu "munju" na prednji i stražnji dio, tako da su do razine stkla jedine razlike boje prednjih i stražnjih svjetala. Ovakav "Pušmipuli dizajn" nije izmišljen "iz fore" već radi praktičnih razloga, kako bi se smanjili troškovi. Prednji i stražnji paneli su tako identični i nije potrebno proizvoditi različiti prednji i stražnji dio. Isto je i s vratima koja se otvaraju u suprotnim smjerovima. To nije zbog toga da bi se u auto lakše ulazilo već kako bi se mogla proizvoditi jedna identična vrata koja ne zahtijevaju šarke i brave na različitim stranama.  Vozačeva vrata se otvaraju prema naprijed, dok se suvozačeva vrata otvaraju prema natrag kao uobičajena vrata na automobilima.

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Maksimalno se štedjelo i u unutrašnjosti. Jedine naznake nekakve opreme su jednostavni instrumenti ispred vozača (brzina, stanje napunjenosti baterije, ukupna kilometraža, doseg i indikator mjenjača), armaturna ploča s raznim žutim kutijama za pohranjivanje koje nas podsjećaju na Lego kocke i držač pametnog telefona s USB utičnicom. Dobro tu su i (krajnje tvrda) sjedala, mrežice za odlaganje u vratima i kukica za vrećicu i to je uglavnom to. Među žutim "Lego kutijama" je i utor koji izgleda kao držač za čaše, no nešto je veći i zamišljen je kao držač za bluetooth zvučnik koji u paru s vašim mobilnim telefonom čini "infotainment" ovog auta. I mi smo se poslužili istim trikom kako bismo slušali glazbu, no naš je JBL Extreme zvučnik bio prevelik za utor pa smo ga odložili u mrežicu u vrata. I rezultat je bio i više nego dobar zvuk u maloj unutrašnjosti auta. Kako se ono nekad govorilo: "snađi se druže"... Kad smo već kod "Infotainmenta" i povezivosti spomenimo da se auto može povezati s vašim pametnim telefonom putem aplikacije MyOpel, pružajući informacije o preostalom vremenu punjenja, stanju napunjenosti i kilometraži. Uglavnom svemu onome što imate i na instrumentima. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Rocks-e je kompaktan, siromašno opremljen, nekonvencionalnog izgleda i ali i jednostavno - neodoljivo sladak. Sjedeći u njemu, imate osjećaj da sjedite unutar ogromne igračke. Unutrašnjost je prostranija nego što biste mogli očekivati ​​kada je gledate izvana. U sjedalu se osjećate nadrealno, valjda su se tako nekada davno osjećali vozači BMW-a Isette i sličnih minijaturnih "skuter-automobila" iz poslijeratnog razdoblja. Vidljivost i preglednost je genijalno dobra tako da ne nedostaju kamere, senzori, čak ni unutrašnji retrovizor kojeg ovaj auto nema. Prozori pružaju pogled od 360 stupnjeva, a sve je dodatno naglašeno panoramskim krovom. Da, ovaj automobil ima panoramski krov i pripadajuće sjenilo. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

S obzirom na to da sjedite odmah ispred stražnjeg stakla (i pogonskog stroja), Rocks-e nema prtljažnik i ima malo mjesta iza naslona sjedala. S druge strane, prilično ste glavom udaljeni od prednjeg kraja auta. Klasičnog prtljažnika nema, no Opel navodi nekakav kapacitet od 63 litre. Valjda se to odnosi na prostor iza sjedala kojem se može pristupiti između njih ali i kroz sama sjedala jer ona imaju velike rupe u sredini naslona! Dodatni praktični detalj je mjesto za kofer "standardne kabinske veličine" kojeg je moguće ugurati u posebnu rupu ispred suvozača. Tu je i praktična kuka na kontrolnoj ploči za objesiti torbu, ruksak ili vrećicu sa "shoppingom", a velike mreže za odlaganje u vratima mogu progutati i predmete solidne veličine kao što je ranije spomenuti "debeli" zvučnik.

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Još jedan detalj koji govori o asketskoj ogoljenosti Rocksa je to da nema kvake. Ni izvana ni iznutra. Izvana se vrata otvaraju pritiskom na "gumb" kao nekad davno kod klasičnih automobila, recimo Renaulta 4, a iznutra se otvaraju povlačenjem žute tekstilne trakice koja je kod vozača sprijeda, a kod suvozača straga, sukladno s položajem vrata. Nema ni ručke na vratima unutra tako da se ona zatvaraju povlačenjem pomoću još jedne žute trakice. Klima i grijanje? Klima nikako, grijanje donekle. Najbolje rješenje za regulaciju temperature i ventilaciju su preklopni prozori koji se otvaraju prema van, dok je ventilator s malim grijačem sposoban odmagliti vjetrobransko staklo i ne puno više od toga. Upravo uz taj ventilator/grijač su vezane dvije od jedine tri tipke na armaturama ovog auta, jedna za grijanje, druga samo za ventilaciju, a treća za sva četiri žmigavca. Sve ostale kontrole su na ručici kojom se pokreću žmigavci i pali brisač vjetrobrana te aktivira truba. Usput rečeno, žmigavci se ne gase sami izlaskom iz raskrižja već ih je potrebno ručno ugasiti, što je još jedna sličnost sa skuterom. Prekidača za svjetla nema, ona se pale automatski davanjem kontakta. Tu su još tri tipke za upravljanje mjenjačem (D, N i R) no one su na krajnje neobičnom mjestu, na vozačevom sjedalu s lijeve bočne donje strane. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

S druge strane auta, u okviru oko vrata pokraj suvozača smješten je još jedan zanimljiv detalj, kabel punjača. Automobil ima integrirani punjač pa je samo potrebno izvući integrirani kabel iz priručnog spremišta i uključiti ga u klasičnu utičnicu. To je vrlo pametno i praktično rješenje, no i ovdje postoji jedan - "ali". Kabel je dugačak oko 3 metra, a Opel savjetuje da ga tijekom punjenja izvučete do kraja iz vrata kako biste izbjegli pregrijavanje. Nažalost, kabel se ne uvlači automatski, kao što je to , recimo, slučaj na većini usisavača. To baš nije praktično, pogotovo kad pada kiša, a vi se morate gnjaviti s mokrim i prljavim kablom kojeg pokušavate ugurati u malu rupu. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Još jedan spartanski detalj je zvučna izolacija u unutrašnjosti koja je gotovo nepostojeća. Električni motor se prilično glasno čuje, glasnije i od benzinskih u nekim "pravim autima", a zvukovi guma i prometa oko vas jedva da su malo prigušeni. Ali to nije ništa drugačije na skuteru. Barem ne morate nositi kacigu kada vozite Rocks. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Kad smo već kod punjača spomenimo da je potrebno samo tri do četiri sata da se baterija napuni do vrha koristeći standardnu ​​kućnu utičnicu. Kod klasičnih električnih auta za to vrijeme na kućnoj utičnici ćete napuniti možda 10 do 20 posto baterije. Maksimalna snaga punjenja je 2,3 kW, a baterija skrivena ispod sjedala ima kapacitet od 5,5 kWh, što omogućuje maksimalni doseg od 75 km. Ovo se ne može usporediti s pravim električnim autom, no za grad je sasvim dovoljno. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Ostaje još samo pitanje kako se Rocks vozi? Je li zabavan? Pa i da i ne. U svakom slučaju, Renault Twizy kojeg smo vozili prije nekoliko godina bio je mnogo zabavniji, prvenstveno zbog mnogo veće maksimalne brzine. Najviše zabave u vožnji zapravo možete dobiti promatrajući ljude oko sebe i njihove začuđene, nerijetko i šokirane poglede. Ljudi su znatiželjni i započinju razgovore želeći saznati više o "automobilu". Drugi ne prilaze nego samo gledaju s čudom. Tijekom testa primijetili smo stotine takvih situacija, od smijanja, ruganja, sažaljenja i čuđenja, preko simpatičnog odobravanja, znatiželje pa sve do šoka. Najviše je šokiran bio jedan drugi vozač Rocksa kojeg smo susreli na cesti nedugo (samo par minuta) nakon što smo podigli auto. Ne znamo tko je bio više iznenađen, mi što smo vidjeli drugi Rocks zagrebačke registracije ili on koji je vidio blizanca svojeg auta u retrovizorima. U svakom slučaju čovjek je na semaforu izašao iz svog auta da bi se uvjerio u to što vidi i izgledao je zaprepašteno. No, takvih situacija će biti sve manje, a Rocksa sve više na cestama. Kada smo preuzimali testni auto vidjeli smo jedan primjerak spreman za isporuku kupcu. Dakle, prodaje se...

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Vratimo se na vozne karakteristike. Očekivali smo osjećaj go-karta, ali Rocks nije baš blizu tome. Ovjes je čvrst, a volan bez serva (servo nije ni potreban) vrlo izravan, no "auto" nije nimalo sportski. Jedino sportsko u čitavoj stvari je osjećaj koji imate zbog povezanosti s cestom i izuzetno tvrd ovjes zbog kojeg osjetite svaku malu neravninu u bubrezima, čemu pomažu vrlo tvrda sjedala. Za više "go-kart osjećaja" mu fali brzine, uvjerljivije kočnice i prvenstveno snage. Na dugim uzbrdicama možete osjetiti kako motor usporava, često smanjujući najveću brzinu i ispod 30 km/h kada uspon postane jak. Na ravnom ste za oko 15 sekundi na 45 km/h i možete uglavnom pratiti ostali promet, no samo na cestama gdje su gužve i ograničenje je 50 km/h. Tamo gdje se smije voziti brže, recimo na Slavonskoj aveniji u Zagrebu, Rocks postaje svojevrsno smetalo na cesti jer njegovih 45 km/h je ništa u odnosu na ostale aute koji tamo nerijetko voze i 90 km/h (dozvoljeno je 70 km/h)... U centru grada i na manjim cestama u predgrađu, brzina Rocksa je sasvim dovoljna, no izvan grada stvari postaju kritične. Rocks nema mnogo smisla na prometnoj otvorenoj cesti budući da ga mala brzina pretvara u smetnju poput nekakvog minijaturnog traktora. No nas to nije spriječilo da se automobilom uputimo na vrh Medvednice, Sljeme. Jednosmjerna cesta i mnogo mjesta gdje se možemo maknuti sa strane su nas ohrabrile, no na kraju je ispalo da smo se micati morali samo jednom. Ostali automobili u realnosti nisu puno brži od 45 km/h na toj cesti, a tako ni u gradu.

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Što se dosega tiče, izlet na Sljeme nas je uvjerio u to da Rocks uvijek ima doseg od oko 75 km, bez obzira kako se i gdje vi vozili (pod uvjetom da se ne "vučete" 20-30 na sat). Maksimalna brzina ograničena na 45 km/h ne da vam da potrošite više jer uglavnom, skoro uvijek držite gas stisnut do daske. Uspon na planinu, potrošit će više, no na spuštanju ćete sve opet nadoknaditi regeneracijom. Na primjer, od centra Zagreba do vrha Medvednice potrošili smo skoro pola baterije i doseg nam je pao na 39 kilometara nakon dvadesetak kilometara vožnje, uglavnom uspona. Kada smo se vratili natrag doseg je iznosio 36 kilometara, a baterija i dalje bila na polovici. Što bi značilo ukupan doseg oko 75 kilometara. Iste rezultate smo ostvarili i vožnjom po ravnom u gradu, a i na prigradskim ulicama. Uglavnom, u ovom autu je 75 kilometara skoro uvijek - 75 kilometara. Ni više, ni manje. 

Author: Dubravko Kolarić foto: Dubravko Kolarić

Pred kraj otkrit ćemo vam i jednu tajnu koju smo otkrili sasvim slučajno. Rocks može "pojuriti" i brže od 45 km/h no za to vam je potrebna dobra nizbrdica i puna baterija. Naime, na nizbrdici automobil blokadu brzine održava regenerativnim kočenjem. Ako je baterija sasvim puna, regenerativno kočenje nije moguće i automobil će ubrzavati sve dok ga ne zaustavite klasičnim kočnicama. Na jednoj nizbrdici postigli smo skoro 60 km/h...
 

Zaključak

Opel Rocks-e vrlo je pametno i ekonomično rješenje za mobilnost, iako baš nije morao biti toliko spartanski. Više od 10.000 eura za ovaj automobil poprilična je svota, pogotovo za prvo vozilo nekog 15-godišnjaka i mnogo više od novca kojeg ćete platiti za električni skuter, o romobilima da i ne govorimo. Pa čak iako je to više nego upola jeftinije od najjeftinijeg "pravog električnog automobila" Dacie Spring (od 23.700 eura), Rocks je namijenjen gotovo isključivo za grad, što znači vrlo ograničenu primjenu. Ipak za ljubitelje e-mobilnosti koji imaju dovoljno novaca i znaju da im Rocks može ispuniti sve njihove potrebe u gradu ovo je genijalno i inteligentno rješenje. Možete ga okrenuti na najužim prostorima i parkirati "gdje želite". A i u eksploataciji je izuzetno jeftin. Iznosi koje morate izdvojiti za registraciju i osiguranje su gotovo simbolični, a 100 km vožnje će vas uz punjenje na noćnoj tarifi koštati oko 50 centi! To znači da ćete 10.000 kilometara u jednoj godini prevaliti za manje od 200 eura s "gorivom", osiguranjem, registracijom i održavanjem. Jeftinije ne može.  

Plus:

Male dimenzije/okretnost
Cijena energije, registracije i osiguranja
Može se voziti s AM kategorijom, od 15 godina

Minus: 

Neudoban ovjes i sjedala
Siromašna oprema
Premala maksimalna brzina

TVORNIČKI TEHNIČKI PODACI: 

masa: 471 kg
dimenzije: 241 x 139 x 152 cm
snaga: 6 kW/ 8 KS (12 KS Boost)
baterija: 5,5 kWh 
0-45 km/h: oko 15 sekundi
najveća brzina: 45 km/h 
doseg kombinirano: 75 km
potrošnja: 7,3 kWh/100 km
cijena:  10.750 € (testni model Rocks TeKno), 9.990  € (osnovni Opel Rocks)

Važnija oprema testirani Opel Rocks TeKno

Čelični kotači s ukrasnim poklopcima 14" , grijač i ventilacija kabine, dvobojna karoserija. LED svjetla, panoramski stakleni krov, bočni prozori s preklopnim otvaranjem, kukica za torbu, držač za pametni telefon, USB utičnica

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.