Prijava
Najvažnija osoba u mom životu je moj otac Ivica. Najviše volim jesti lazanje. Najradije slušam dubsteb i moderni rock. Moje ime je Martin Vugrinec. Moj sport je Road Racing - Red Bull MotoGP Rookies Cup
Prijatelji me zovu Vugra, no moj vozački nadimak je Spidermartin. Rođen sam 14. travnja 1999. u Varaždinu. Najvažnija osoba u mom životu je moj otac Ivica. Najviše volim jesti lazanje. Najradije slušam dubsteb i moderni rock. Teško je ostati ravnodušan kada doživite nešto o čemu ste prije samo godinu dana sanjali. Sav pod dojmovima i pun adrenalina krenuo sam u testiranja krajem prošle godine. Jako puno novina i stvari za naučiti. Jerez je staza svjetskih razmjera, jedna od ljepših na kojima sam vozio, tehnički je zahtjevna i da bih bio brz, kao i na svakoj stazi potrebni su krugovi, puno krugova...
Zatim KTM RC 250 R motocikl moto3 specifikacije. Nisam mogao vjerovati da „motor“ od samo 70 kg može biti tako snažan i brz. Dunlop gume su mi također jedna od nepoznanica s kojima sam se trebao upoznati, jer one daju drukčije povratne informacije od guma na kojima sam do sada vozio. Za priviknuti se na sve to treba vremena i vožnje, ali siguran sam da ćemo ja i KTM funkcionirati savršeno nakon prvih par trka.
Što se tiče samog Rookies Cup-a i mojih ovogodišnjih konkurenata, mogu samo reći da je to ono što svakom vozaču treba ako želi napredovati. Činjenica da razliku između 1. i 10. mjesta čini samo osam desetina sekunde dovoljno govori o kakvoj se vožnji radi. Kako ja to volim reći „na nož“. U slučaju da pogriješite, iza vas je najmanje petorica vozača koji će to skupo naplatiti. U radionici je sve izrazito profesionalno i po rasporedu. Tu mi je velika podrška moj tata Ivica koji se izrazito trudi i na čemu sam mu jako zahvalan.
Nažalost, nije baš sve bilo tako bajno, jer sam na kraju prvog dana klasifikacijskog treninga doživio gadan highside s otprilike 160 km/h. Ozlijedio sam obje sake. Nakon povratka kući došla je vijest iz bolnice da mi je pukla kost u desnoj ruci. Osjećao sam jaku bol, osobito prilikom kočenja, ali što je još gore nisam, imao snage u ruci, zbog čega sam morao kočiti ranije i duže. Upravo zbog kočenja doživio sam još tri pada od kojih su dva bila izlijetanje u šljunak zbog prekočavanja.
Svi vozači su napredovali na nadolazećim treninzima, dok sam se ja borio s rukom. Zbog toga nisam baš sto posto zadovoljan testom, ali naučio sam da se na natjecanja takvog ranga ne može doći glavom kroz zid, već treba ići korak po korak. Učinio sam pogrešku, jer sam prerano želio previše, potrudit ću se da se takvo nešto ne ponovi. Mjesec dana bilo mi je dovoljno za rehabilitaciju i znam da svoj skalp neću prodati tako lako. Jedva čekam priliku i start prve utrke u Jerezu.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.