To boli: Zašto proizvođači uništavaju savršeno nove automobile?

Snimke koje prikazuju besprijekorne, ponekad i nikad vožene automobile kako završavaju pod hidrauličnom prešom, redovito izazivaju nevjericu i zgražanje javnosti. Dok mnogi godinama štede za novi automobil, prizor uništavanja skupocjenih novih modela djeluje kao čisto rasipništvo. Ipak, iza ove naizgled nerazumne prakse stoje vrlo čvrsti pravni, sigurnosni i financijski razlozi zbog kojih proizvođači nemaju drugog izbora.

Deseci tisuća automobila godišnje, od unikatnih konceptnih modela do testnih prototipova i predserijskih modela, namjerno se uništavaju iako izvana izgledaju savršeno. To je neizbježan dio ciklusa razvoja svakog novog vozila koje će se tek pojaviti na tržištu.

Prototipovi, koncepti i vozila koja ne smiju na cestu

Automobili koji najčešće završavaju u drobilici spadaju u nekoliko kategorija vozila koja nikada nisu ni bila namijenjena prodaji. Riječ je o pretprodukcijskim modelima, koji se izrađuju prije početka serijske proizvodnje kako bi se testirali alati i procesi sklapanja. Tu su i takozvane testne "mule", vozila koja ispod stare karoserije skrivaju potpuno novu mehaniku, motore, mjenjače ili ovjese, koja se tek razvija i ispituje u stvarnim uvjetima, često s desecima tisuća prijeđenih kilometara.

Posebna kategorija su konceptni automobili, zvijezde automobilskih sajmova. Iako izgledaju kao vozila iz budućnosti, često su to samo dizajnerske skulpture bez motora ili bilo kakve sigurnosne opreme. Izrađeni su od materijala poput stakloplastike ili čak drva, koji nisu predviđeni za dugotrajnu upotrebu i mogu se deformirati na suncu. Njihova je jedina svrha privući pažnju i pokazati smjer u kojem marka razmišlja, a nakon što ta svrha ispuni, najčešće odlaze u drobilicu.

"Ponekad je prava šteta što ti automobili završe kao kocke, jer su kasni pretprodukcijski modeli nevjerojatno dobro napravljeni, praktički ručno, i kvalitetom jednaki ili čak bolji od serijskih automobila. No, bilo bi nepromišljeno prodavati ih, prvenstveno zbog mogućih razlika u specifikacijama između tih modela i onih koji idu u masovnu proizvodnju za tržište", objasnio je svojedobno Bill Thomas, menadžer za odnose s javnošću australskog Hyundaija.

Od zvijezda na premijeri do tragičara

Posebno je tužna činjenica da se često uništavaju i automobili koje gledamo na promotivnim slikama i koje novinari testiraju na svjetskim premijerama. Ta vozila, koja postaju zvijezde medijskih objava i "prva lica novog modela", često su također pretprodukcijski primjerci. Naime, mjesecima prije službenog početka prodaje, proizvođač izrađuje manju seriju vozila isključivo za potrebe marketinga i prezentacija. Služe isključivo kako bi "zadivili javnost", a nakon što odrade svoju ulogu pod svjetlima reflektora, i oni završavaju na istom putu prema preši. Tako automobili koji su "dosegnuli vrhunac slave", postavši simbolom novog modela, postaju tihi tragičari razvojnog procesa.

foto: Porsche

Pravna odgovornost je nepremostiva prepreka

Glavni razlog za uništavanje leži u pravnoj odgovornosti. Pretprodukcijski automobili često nemaju valjane certifikate o sigurnosti ili emisijama štetnih plinova. Sadrže dijelove koji mogu biti ručno izrađeni ili se razlikuju od onih koji će se kasnije ugrađivati u serijske modele. Da takvo vozilo sudjeluje u prometnoj nesreći zbog kvara , proizvođač bi se suočio s višemilijunskim tužbama.

Osim toga, mnoga od tih vozila nemaju ni važeći identifikacijski broj vozila (VIN), bez kojeg ih je nemoguće legalno registrirati i osigurati. Njihovi troškovi su već ukalkulirani u razvojni budžet novog modela, pa proizvođač nema financijsku potrebu prodavati ih. Čuvanje tisuća takvih vozila bilo bi logistički i financijski neizdrživo.

Ipak, ne završavaju svi prototipovi odmah u komadićima. Proizvođači ih ponekad doniraju tehničkim školama i fakultetima za obuku budućih mehaničara i inženjera. U tom slučaju, vozila dolaze uz strogi ugovor koji izričito zabranjuje njihovu registraciju i vožnju u javnom prometu. Nakon što odsluže svojoj edukativnoj svrsi, proizvođač ih često povlači i šalje na uništenje. Druga česta praksa je donacija vatrogasnim postrojbama, koje ih koriste za vježbe spašavanja, uvježbavajući rezanje karoserije hidrauličnim alatom.

Samo rijetki najznačajniji povijesni primjerci imaju tu sreću da ostatak postojanja provedu kao cijenjeni eksponati u muzejima proizvođača.