Sustavno praćenje kvalitete zraka potvrđuje kako mjere zaštite okoliša uzrokuju održavanje razine zagađenja na istoj razini već 5 godina, dok smanjenje možemo samo sanjati...
Općenito i u usporedbi sa zemljama zapadne Europe koje imaju snažnu industrijsku proizvodnju, zrak u Hrvatskoj može se smatrati uglavnom čistim ili neznatno onečišćenim. Razloga za zabrinutost ipak ima, posebice u urbanim sredinama, jer naši gradovi nemaju ništa bolju kakvoću zraka od europskih metropola.
Zagreb, s najgušćim prometom u našoj zemlji, polovinu nečistoća u zraku dušikovim dioksidom dobiva iz cestovnoga prometa. Potvrđuju to mjerenja koja sustavno na državnoj razini prati Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, odnosno Odsjek za kakvoću zraka. Najveće krajnje vrijednosti onečišćenja zraka događaju se upravo u vršnim satima kada je gustoća prometa najveća. Najkritičnije je ujutro od 8 do 9 sati, kada se ide na posao, a potom u popodnevnim satima, između 17 i 18, kada se većina zaposlenih vraća kući automobilima.
Slično je i u ostalim gradovima. Onečišćenje je najveće tik uz prometnice, a već dvadesetak metara dalje količine dušikova dioksida i lebdećih čestica drastično opadaju. Te lebdeće čestice najopasnije su za zdravlje, jer ulaze u organizam kroz dišni sustav. Riječ je o mikro ili nano česticama koje mogu prouzročiti ozbiljne zdrastvene probleme, osobito u djece i starijih osoba. Iako zrak u hrvatskim gradovima rijetko dostiže ili prekoračuje prag upozorenja, dugoročno izlaganje može imati ozbiljan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Glavobolja, bolesti krvožilnoga sustava, inadražaj očiju, astma, smanjenje funkcije pa čak i rak pluća posljedice su koje može izazvati onečišćenje zraka. Također, dizelski motori, koji su u Hrvatskoj zastupljeni gotovo u jednakom omjeru kao benzinski, ispuštaju i pet puta više krutih čestica nego benzinci. Emisije onečišćenja izravno sudjeluju u stvaranju smoga, a uključuju dušikov oksid, ozon, ugljikov monoksid, benzen i lebdeće čestice. U prilog nam ne ide ni starost voznoga parka koja je veća od 12,5 godina.
Zanimljivo je što količina CO2/km, koja se najčešće spominje uz potrošnju goriva u automobila, nema izravne veze sa zdravljem nego sa stvaranjem efekta staklenika. Onečišćenje u našim gradovima, posebice u Zagrebu, dvostruko je veće za zimskih mjeseci, jer osim prometa onečišćuju ga toplane i sagorijevanje krutih goriva.
Podaci o koncentraciji onečišćujućih tvari, izmjerene na državnoj razini i ažurne u svakome trenutku, dostupni su na internetskoj stranici Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Možemo li sami utjecati na poboljšanje kvalitete zraka? Možemo, pa stoga ponekad budimo malo svjesniji, ako ništa drugo pokoji put možemo se kretati gradom i bez automobila.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.