Prijava
Ne može se zamisliti nijedno vozilo bez mjenjača, on je nezaobilazan dio svakoga motora, a postoji više vrsta i inačica toga sofisticiranog sklopa koji je s godinama evoluirao do mehaničkog i elektronskoga savršenstva...
Uvijek su najbitnije značajke svakog automobila bili motor i njegova snaga, mnogi su se zaklinjali u 'ležanje' u zavojima no malotko se zapitao kako se sve to prenosi na asfalt. Automobilski dio koji je zadužen za to je sustav mehaničkih komponenti, koji motor spaja s pogonskim kotačima.
Sve je počelo u kasnim godinama XIX. stoljeća kada su Joe Clulow i Emile Levassor svijetu ponudili izum – ručni mjenjač. Ovaj jednostavni sustav isprepletenih i poredanih zupčanika funkcionira tako što vozač polugama bira jedan od nekoliko omjera između ulazne osovine na motoru i izlazne osovine na kotačima. Ti omjeri nama su poznati kao 'brzine'. Počinju prvim stupnjem koji nudi najmanju krajnju brzinu, i tako dalje, sve do posljednjega zupčanika, odnosno 'brzine' koja omogućava najveću krajnju brzinu.
Kako bi se sve ovo odvijalo fino i uglađeno 'brine' kvačilo. Ono služi da u danome trenutku 'odvoji' mjenjač od motora. Naime, kada vozač makne nogu s pedale kvačila opruga stisne lamelu u prostor između magneta i potisne ploče, što omogućava osovini motora da okrene mjenjač.
Za većinu modernih osobnih automobila predviđeno je pet ili šest 'brzina' za kretanje naprijed te jedna za vožnju unatrag. U prošlosti su auti imali samo tri 'brzine' i 'rikverc'. Sinkronizirani mjenjači danas su standard u svim automobilim, te u većini drugih vozila i radnih strojeva. Uz dodatak sinkrona, odnosno sustava u kojemu su svi zupčanici stalno umreženi, vozaču je omogućeno puno lakše, uglađenije i tiše mijenjanje 'brzina'.
No već 1932. dvojica brazilskih inženjera – Jose Braza Araripe i Fernando Lehly Lemos izumili su prvi automatski mjenjač koji je samostalno birao optimalnu 'brzinu', bez intervencije vozača. Sustav funkcionira tako što uređaj nazvan pretvaračem momenta hidrauličkom tekućinom snagu motora prenosi na mjenjač. Za još veću učinkovitost pri većim brzinama ploča kvačila pomaže stvaranju direktne mehaničke poveznice između mjenjača i motora.
Uvođenjem mikroprocesora i mnogobrojnih senzora njihova učinkovitost postala je još veća. Podaci o brzini motora i o tlaku ispušnoga sustava šalju se mikroprocesoru koji upravlja selektiranjem i mijenjanjem 'brzina', kao i kvačilom. Sve se odvija pomoću elektronike i zavojnica, kojima se odabire idealna raspodjela snage u različitim omjerima, na različitim 'brzinama'. Danas se uvelike koriste mjenjači s dvjema spojkama, koji su se pokazali najučinkovitijim i najbržim načinom mijenjanja 'brzina' u automobilu. Takvi moderni automatski mjenjači koriste dva kvačila, svako za jedan set brzina (jedno za parne, drugo za neparne zupčanike brzina).
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.