Prijava
Ova je godina za najbolje hrvatske motocikliste bila jedna od najuspješnijih u posljednjih desetak godina. Dva europska Alpe Adria naslova, pobjede u ozbiljnoj konkurenciji i predstavljanje hrvatskog sporta u najboljem svjetlu, sve su to uspjeli naši vozači za koje i dalje - nikoga nije briga...
Sezona 2017. u hrvatskome mot sportu urodila je plodom. Hrvati su osvojili prvenstvo FIM Alpe Adria Road Racing u čak dvije klase - 125 SP i Superstock600. Riječ je o natjecanju koje se zapravo može nazvati europskim, jer u njemu sudjeluju vozači iz Češke, Austrije, Poljske, Slovačke, Mađarske, Turske, Hrvatske, Slovenije, Švicarske, Njemačke i Bugarske. Veliki je to broj talentiranih vozača i nije mala stvar nastupiti, a kamoli pobijediti na nekoj od utrka, odnosno osvojiti naslov prvaka.
Naravno, prvenstvo Alpe Adria izuzima četiri najjače europske moto-nacije, koje vode svoja posebna prvenstva u svjetskom rangu. Riječ je o prvenstvima u Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Tako se Alpe Adria Championship zapravo smatra prvenstvom središnje Europe, jer zasebno i prvenstvo kompletne Europe već godinama ne postoji.
No, vratimo se na hrvatske vozače. Ove godine, u najmanjoj klasi 125 SP prvak je postao Križevčanin Denis Petric, koji je na svojoj Apriliji naslov prvaka Europe osvojio s 36 bodova ispred viceprvaka Mirka Zidarića, također iz Križevaca. Treće mjesto na velikoj sceni osvojio je Marin Ian DiLenardo, pa je tako hrvatski trio dominirao u najmanjoj klasi do 125 kubika.
U klasi Superstock600, gdje je konkurencija bila puno veća, a ishod prvenstva nije se znao do posljednje utrke sezone, najbolji je bio Novomarofčanin Martin Vugrinec. Osamnaestgodišnji Martin pokazao je zavidnu formu i svjetsku klasu, a podsjećamo da je Vugrinec i jedini hrvatski vozač koji je nastupio u Red Bull Rookies Cupu, najelitnijem svjetskom natjecanju mladih talenata, koje se vozi u sklopu prvenstva MotoGP.
Također, 2015. Spidermartin, kako mu je nadimak, osvojio je i prve MotoGP bodove za Hrvatsku. Ove godine, vozeći svoj Kawasaki ZX-6R, ostvario je pet pobjeda i zasluženo odnio naslov prvaka Europe. Uz europske naslove, Petric i Vugrinec potvrdili su svoj talent i formu osvojivši usto i domaće, hrvatsko prvenstvo.
Ne smiju se zaboraviti ni drugi hrvatski predstavnici, koji su također ostvarili zapažene rezultate. Istranin Vedran Močibob sezonu je završio na 14. mjestu, uz dva pobjednička postolja. Križevčanin Ivan Višak, inače prvi Hrvat koji je nastupio u utrci MotoGP (klasa 125 GP, 2009.) većinu sezone oporavljao se od ozljede, ali je u posljednjoj utrci sezone ipak uspio nastupiti i završiti. Mladi Ivan Oreški iz Zagreba također je nastupio na posljednjoj utrci, voženoj na Grobniku. U jačoj klasi Supersport/Moto2 klasi također smo imali predstavnika. Marin Ivanov iz Zadra osvojio je treće mjesto u generalnome poretku vozača, uz dva treća mjesta i dvije pobjede u sezoni.
U najjačoj Superstock1000 klasi imali smo nekoliko predstavnika. Dario Horvat iz Zagreba kroz sezonu je ostvario dvije pobjede i jedno treće mjesto, no u borbi za sami vrh prije posljednje utrke spriječio ga je težak pad na utrci hrvatskoga prvenstva u Požegi.
Križevčanin Renato Novosel je na svojoj Yamahi R1 #99 zauzeo treće mjesto u generalnome poretku, s jednom pobjedom i tri podijuma u sezoni. Valja spomenuti i Marija Oreškog, koji je na svojoj Apriliji RSV4 RF #3 novi nosilac titule europskoga prvaka u seniorskoj konkurenciji (+40). Usto, odlični Mario osvojio je i naslov hrvatskoga prvaka u istoj klasi.
Sve u svemu, ova sezona je pokazala i dokazala kvalitetu mladih vozača iz Hrvatske, koji se uz velika odricanja, naporne treninge i puno utrošenoga novca, bore u samome vrhu središnje Europe. Dok je brzinski motociklizam (MotoGP, WSBK,...) jedan od najpopularnijih, najplaćenijih i najfinanciranijih sportova u svijetu, u Lijepoj Našoj stvari su potpuno suprotne.
Unatoč apsolutno nikakvoj potpori i priznanju od strane hrvatskoga sporta i javnosti, pred našim vozačima je itekako svijetla budućnost. Jedina hrvatska staza - Automotodrom Grobnik već se godinama ne asfaltira, podloga je stara 40 godina, a i ostala infrastrukutura je ostala "netaknuta" od izgradnje 1978. godine. Ljubiteljima motoutrka u Hrvatskoj ostaje nada da će se jednom stvari promijeniti nabolje i da će Hrvatska postati zemlja s prepoznatim svjetskim talentima...
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.