Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Alfa Romeo 90, neugledni automobil iz vrlo teških vremena za Alfu koji je trajao samo tri godine...
Znate za njih, ali ste ih nekako i zaboravili. Ovi automobili obilježili su našu prošlost, neki od njih su svojedobno bili i vrlo uspješni, no istodobno toliko neupadljivi da su brzo zaboravljeni. U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" podsjećamo vas na automobile koje ipak ne bismo trebali prepustiti zaboravu. Iz ovog ili onog razloga...
Krajem sedamdesetih i u prvoj polovici osamdesetih godina tvrtka Alfa Romeo bila je u velikoj krizi. To je jasno vidljivo i iz nekih automobila koje je slavna tvrtka tada proizvodila, a koji su u povijest ušli kao neke on najgorih i najnekvalitetnijih alfi u povijesti. Jedan takav primjer je i nesretna Alfa 90. Novanta, što na talijanskom znači 90 se zbog konfuzije koja je tada vladala u Alfi proizvodila samo tri godine. A za to vrijeme se nije nimalo proslavila.
Alfa Romeo 90 bio je zamišljen kao zamjena za Alfettu (slika iznad), ali i za model Alfa 6 te djelomično za Giuliettu (njen izravni nasljednik je bila Alfa 75) između kojih se smjestio u ponudi. Na kraju je ispalo tako da je 90 nestala s tržišta ubrzo nakon ukidanja svih ovih modela.
Za dizajn je bio zadužen slavni dizajnerski studio Bertone koji se s ovim automobilom definitivno nije proslavio. Dizajn je bio vrlo konzervativan i ni blizu onoga što su kupci očekivali od Alfe, 90 bi se po tome bolje uklopio u tadašnju ponudu Fiata. Jednostavna siva plastična maska, pravokutna svjetla, nezanimljive i ravne linije nisu činile automobil nimalo uzbudljivim. Još gori je bio stražnji dio koji je zbog mjesta za registarsku tablicu pomaknutog prema gore izgledao vrlo neobično i potpuno neskladno. Nije se moglo ne primijetiti i mnogo sličnosti s Alfettom iz toga doba pa su mnogi prigovarali da je automobil zapravo samo redizajnirana i preimenovana Alfetta.To baš nije bilo točno jer automobil je imao 70 posto novih dijelova karoserije i definitivno se mogao smatrati potpuno novim modelom.
No da bismo shvatili kako je 90 nastao i zašto je trajao tako kratko moramo se vratiti još malo u prošlost. Kajem 1970-ih Alfa Romeo lansirao je projekte 154 i 156 (ne, to nije onaj 156 iz 1997. godine), dva nova automobila sa stražnjim pogonom koji su trebali zamijeniti Giuliettu i Alfettu. Međutim, velika kriza tvrtke iz Milana natjerala je vodeće ljude tvrtke da ubrzo odustanu od projekta nove platforme i ovih novih modela.
Kako bi ipak napravili nekakvu zamjenu za svoje ostarjele modele u Alfi su se odlučili za kompromisno rješenje. Godine 1982. pokrenuti su projekti 162A i 162B iz kojih će nastati budući modeli 90 i 75. Cilj je bio uštedjeti korištenjem stare tehnologije modela koji su tada bili na tržištu, naime Alfette i Giuliette, što je više bilo moguće. Model 90 je tako preuzeo svu tehnologiju Alfette, uključujući motore, velik dio podvozja i ovjesa, ali i neke vanjske karoserijske dijelove kao i okvire vrata. Duljina od 4,39 metara i međuosovinski razmak od 2,51 metara također su bili vrlo slični prethodnom modelu.
Zadatak koji je dodijeljen Bertoneu bio je prilično težak. On nije imao nikakvu slobodu već je na osnovi Alfette trebao dizajnirati novi oblik za što je imao mnoga konstrukcijska ograničenja. Stoga mu možemo oprostiti što 90 baš nije ispao najskladnije i ne previše elegantno dizajnirani automobil.
Alfa, naravno nije htjela priznati da je 90 polovično rješenje. U tadašnjoj brošuri su se isticali epiteti kao što su "Skladna kombinacija impresivnih performansi, visoke sigurnosti, izvanredne udobnosti i nenametljive elegancije", no marketinški napisi nisu nikoga mogli zavarati. Alfa 90 nije po ničemu bila poseban ili posebno moderan auto.
Ponuda motora je bila prilično široka. Nudili su se stari 1,8-litreni i dvolitreni benzinci s dva dvostruka rasplinjača i 120, odnosno 128 KS. Bila je tu i modernija dvolitrena verzija sa 130 KS i elektroničkim ubrizgavanjem goriva, a vrh benzinske ponude su predstavljala dva V6 motora, mali dvolitreni sa 132 KS i veći 2,5-litreni koji je razvijao 156 KS. Bilo je to dovoljno za najveću brzinu od 205 km/h. Nudio se i jedan turbodizelski agregat obujma 2,4 litre i snage 110 KS. Proizvedeno je samo 1577 primjeraka Alfe 90 s 2,0-litrenim V6 i 132 KS, a najpopularniji je bio četverocilindrični motor s ubrizgavanjem istog obujma.
Alfa 90, ne bi bila prava Alfa da nije imala nekoliko naprednih tehnoloških posebnosti. Tu je bio varijabilni prednji spojler ovisan o brzini, a trebao je poboljšati držanje ceste. Zanimljiv je i “Alfa Control System” za stalni nadzor devet najvažnijih radnih funkcija, uključujući temperaturu rashladne tekućine. A 2,5-litreni top model dobio je LED instrumente i progresivni servo upravljač koji se prilagođavao brzini. Model 90 bio je i prva Alfa koja se nudila s ABS sustavom, doduše samo kao opcijom. Od ne tako tehnoloških detalja valja istaknuti da se ispod pretinca za rukavice nalazio uklonjiv kofer koju se u brošuri nazivalo "kutija za dokumente".
Alfa 90 bila je izuzetno loše prihvaćena kod kupaca, a djelomično je za to bila zaslužna i vrlo visoka cijena. Sredinom 1985. model s dvolitrenim benzincem i ubrizgavanjem je u Njemačkoj koštao 29.990 maraka, turbo diesel 32.900 maraka, a šesterocilindraš 34.590 maraka. Za usporedbu tada je BMW 520i, koji je realno spadao u višu klasu od 90, koštao 30.650 maraka.
Prodaju je donekle spasila država. Alfa je tada bila državna tvrtka pa je bilo logično da 90 postane zadani izbor talijanske policije i karabinjera. Slično se dogodilo i s još jedim Alfinim promašajem iz toga doba, modelom Arna. No unatoč prodaji državnim institucijama i tvrtkama Alfa 90 je nakon tri godine proizvodnje prodana u samo 56.428 primjeraka. Proizvodnja je završila je u srpnju 1987. godine jer je stigao mnogo ozbiljniji i uspješniji nasljednik. Bio je to Alfa Romeo 164, razvijen u suradnji sa Saabom, Fiatom i Lanciom.
U Hrvatskoj je Alfa Romeo bio izuzetno rijedak automobil, kao uostalom u čitavoj Europi izuzev Italije i Njemačke. Danas ju je gotovo nemoguće vidjeti na cestama. U inozemstvu, posebice u Italiji ima nešto rabljenih primjeraka koji se nude na prodaju. Iako je 90 bila "neslavna" Alfa kultni status marke joj je pomogao da danas postigne status klasika. Modeli u lošem stanju prodaju se za oko 5000 eura, a oni u dobrom postižu cijene do 20.000 eura!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.