Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Alfa koju su mnogi obožavali 90-ih godina zbog voznih svojstava i motora. Motor je bio odličan za voziti i imao dobar zvuk, no nije bio previše trajan...
Alfa Romeo je 80-ih godina bio u velikim problemima. Bili su na rubu bankrota i morali su biti prodani, a kupac je 1986. bila Fiat grupa. Alfa Romeo je u to vrijeme također izgubio mnogo popularnosti među svojim obožavateljima. Ljubitelji Alfe marki su zamjerali "premalo emocionalan" dizajn i dijeljenje tehnike s Fiatom, a bilo je i dosta problema sa samim autima. Model Alfasud je imao velikih problema s hrđom i kvalitetom izrade, što je dosta naškodilo imidžu marke. Tražilo se rješenje koje će vratiti Alfu na staze uspjeha.
Alfa je zbog toga poduzela mnogo toga kako bi svoj novi kompaktni model učinila što poželjnijim i uklonila boljke iz recentne povijesti. No kako nije bilo previše novca kao kao osnova je morala poslužiti Alfa Alfasud čija je mehanika uvelike korištena u novom modelu.
U fazi razvoja koji je započeo još krajem 70-ih godina automobil je nosio oznaku Type 905. Da bi se odmaklo od dosadašnjih modela za naziv modela odabran broj umjesto dosadašnjih imena. Broj 33 su nekoć nosili trkaći automobili Tipo 33/2 i 33TT i Alfi se to učinilo kao zgodan odabir. Tako je u lipnju 1983. godine, prije točno 40 godina predstavljena nova Alfa 33. Njen funkcionalan i prilično atraktivan dizajn s petora vrata bio je djelo Ermanna Cressonija, šefa Alfine dizajnerske tvrtke kćeri "Centro Stile". Automobil je s dužinom od 402 cm bio tipičnih dimenzija za tadašnje kompakte.
Ubrzo, u siječnju 1984. godine ponudu je popunio karavan "Giardinetta". Ovog se imena samo rijetki sjećaju jer je karavanski 33 kasnije preimenovan u Sport Wagon. Karavan je bio dobrih 20 centimetara duži od uobičajenih 33.
Tehnički, "Trenta-Tre" se uvelike temeljio na Alfasudu. Alfa 33 je imala prednje smještene bokser motore, prednji pogon (kasnije su postojale i verzije s pogonom na sve kotače), ali sam automobil bio je manje sportski orijentiran od Alfasuda što se nije baš svidjelo svim alfistima, no privuklo je mnoge nove kupce. Tržište je ubrzo pokazalo da je Alfa uspjela u svojim nakanama sa 33. Automobil se vrlo dobro prodavao, a više nije bilo ni toliko problema s kvalitetom zbog uvelike automatizirane proizvodnje.
Pod prednjim poklopcem nalazili su se praktično isti motori kao i u Alfasudu. Bili su to legendarni Alfini bokser motori obujma od 1,2 do 1,5 litara koje sum kupci obožavali zbog jedinstvenog zvuka i sportskih radnih karakteristika. Razvijali su od 68 do 105 KS.
Na jesen 1986. Alfa 33 je redizajnirana. Izvana je novi model bilo lako prepoznati po bijelim žmigavcima i promijenjenoj maski. U ponudu je ušao 1,8-litreni dizel sa 73 KS. Bio je to krajnje neobičan motor zbog činjenice da je imao tri cilindra! Uz redizajn je ponuđen i novi benzinski motor, 1,7-litreni bokser benzinac sa 117 KS koji se ugrađivao u sportsku QV verziju.
Krajem 1990. predstavljen je novi 33 koji je nosio kodno ime type 907 . Iako se vizualno jako razlikovao od prethodnika, bio je to zapravo temeljiti redizajn prve generacije Alfe 33 jer je većina mehanike ostala ista. Svjetlosna traka straga podsjećala je na 164-icu, a velike su se promjene dogodile i iznutra. Motori su modernizirani zbog novih ekoloških propisa, većina ih je umjesto rasplinjača dobila verzije s elektronskim ubrizgavanjem a došao je i novi top motor 1,7-litreni 16V sa 137 KS (132 s katalizatorom). Alfa Romeo 33 QV je s tim motorom postizala maksimalnih 205 km/h. Posljednji 33 sišao je s proizvodne trake 1994. godine, nakon čega su uslijedili modeli 145 i 146. Proizvedeno je ukupno oko milijun Alfi 33 što je bio velik uspjeh za tvrtku. Više se u povijesti Alfe prodavao samo Alfasud no on je na tržištu bio mnogo duže, čak 18 godina.
Iako se Alfa potrudila i znatno poboljšala kvalitetu 33 nije bio bez problema. Hrđa je i dalje zadavala probleme vlasnicima i to je riješeno tek pred kraj proizvodnje kada su karoserije konačno bile galvanizirane. No najveći problem su bili motori. Njihova izdržljivost jednostavno nije bila na razini većine konkurentnih motora i bili su podložni kvarovima. Posebno ako se nisu dobro održavali.
Alfa Romeo je mogao biti i daleko ispred svog vremena da su nastavili s razvojem nekih varijanti 33. Godine 1984. predstavljen je Z33 Free Time prototip, monovolumen na bazi 33 sa šest sjedala. Upravo u to vrijeme krenuo je veliki uspon monovolumena, no Alfa nije željela ići dalje od prototipa.
Također, 33 je imao hibridnu verziju. Model 1.5 Sport Wagon opremljen je električnim motorom i baterijama te je radio na istom principu kao i današnji moderni hibridi. Auto je mogao prevaliti do 5 km na struju pri brzinama do 60 km/h, a baterija se punila putem motora i kočenjem. Alfa je proizvela tri primjerka prije nego što se od ove verzije odustalo. Bilo je to 1986. godine, čak 10 godina prije prvog Priusa.
Alfa Romeo 33 mnogi smatraju jednom od zadnjih pravih Alfi zadnjom pravom Alfom jer su budući modeli uvelike koristili Fiatovu tehnologiju, a i od bokser motora se ubrzo odustalo i prešlo na nove manje emotivne, ali izdržljivije i štedljivije Twin Spark agregate.
Alfa Romeo 33 bila prilično popularan model u hrvatskoj tijekom devedesetih i ranih 2000-ih godina, no brzo ej nastala sa cesta. Danas na našim cestama možemo vidjeti samo rijetke primjerke i a rijetko se pojavljuju i u oglasima. Alfisti ih dosta cijene i dobro drže cijenu. Alfe 33 u dobrom stanju danas se prodaju za od oko 3000 eura, a najcjenjeniji su 1.7 QV modeli koji mogu postići cijene i do 20.000 eura.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.