Iako smo suparnici na tržištu usko surađujemo s konkurentima, posebice s Mercedesom – jer jedino tako ćemo proizvoditi još bolje, kvalitetnije i jeftinije aute
Bayern je «oteo» Lewandowskog, Neuera i Gotzea Borussiji iz Dortmunda, svom najljućem supraniku u Bundes ligi. Bavarci ne biraju sredstva kako bi ojačali svoju, a oslabili poziciju konkurenata. Ono što je u nogometnom svijetu sasvim normalno, da se ne preza ni od čega, u svijetu auto industrije je nemoguće. Poslovni fair play toliko je izražen da ne postoji ni jedan trag udarca ispod pojasa. Ono što prolazi u nogometu, ni na pameti nije upravama njemačkih automobilističkih kompanija, njihovim vodećim inženjerima, dizajnerima, marketingašima…
Iako mi jesmo ljuti suparnici, prije svega Audiju i Mercedesu, takve «take overe» ne toleriramo. Štoviše, trudimo se svim snagama unaprijediti znanja i dostignuća i to nerijetko razmijenjujući ih s konkurentskima. Vjerovali ili ne, ali mi na tjednoj razini razmjenjujemo informacije sa stručnjacima iz Stuttgarta. Potezi ispod žita su nedopušteni, jer znamo kako ćemo svi profitirati budemo li igrali pošteno i otvorenih karata. Dakako da male tajne velikih majstora auto industrije njihovi vlasnici ne isporučuju na pladnju kome god i kad god, ali razmjene iskustava, dostignuća i praktičnih savjeta nikad dosta među nema. Iako je teško uspoređivati Bayern i Borussiju s Mercedesom i BMW-om, teško se oteti utisku da mi pripadamo jednom sasvim drukčijem mentalnom sklopu, onome koji ima za cilj unaprijediti cijelu industriju. Nama nije drago kad konkurenti zaostaju. Jedino vas pravi suparnici mogu potaknuti na još bolji rad, na još kvalitetnije i modernije produkte. Komunikacija koja postoji između djelatnika različitih auto kompanija puno je veća nego što si to običan čovjek može zamisliti.
Toyota Supra će biti BMW Z4 za manje novca, a povijest zna za Chrysler 300 koji je bio puno jeftiniji Mercedes E Klase, a što tek reći za isti monovolumen; VW Sharan, Seat Alhambru i Ford Galaxy…
Mi se ne kontaminiramo poluinformacijama iz medija, kuloara i kružoka. Mi surađujemo. BMW i Mercedes imaju dogovor da ono najvažnije ne skrivaju jedni od drugih. Želimo zajedno napredovati i želimo zajedno ostati najbolji na svijetu u onome što radimo. Svaki odjel u BMW-u ima suradnju s istim odjelom u Mercedesu. Na primjer, iz Mercedesa nam jave kako rješavaju aerodinamiku i to ne stoga što žele da ih slijepo slijedimo, već da nam prošire vidike. Na obostranu je korist da znamo tko gdje stoji. Nikada ne dobijemo sve informacije, ali znamo o čemu se radi. Na primjer, kažu nam da u sljedećem modelu imaju određene funkcije, ali mi ne znamo koja je tehnologija iza toga. S obzirom da imamo iste dobavljače, na primjer Bosch, odemo do njega i kažemo: „Mi bi željeli iste funkcije, da li ih možete napraviti?“ Njihov je odgovor: „Imamo tehnologiju, ali rezervirana je za jednog klijenta, a vama možemo isporučiti drugu verziju.“
Nije šija, već je vrat! Bit je da tehnološki napredujemo zajedno i da ne čuvamo tajne ljubomorno za sebe. Pokušala je to u povijesti raditi auto industrija, no uspostavilo se da su znanost i patenti poput vode – uvijek nađu put!
Naša suradnja je na obostranu korist, bez štete za kupce. Na primjer, stražnja sjedala u Active Toureru i B klasi imaju isti nagib od 23 posto i to zato da bi razvoj bio jeftiniji. To nisu ista sjedala, već imaju samo isti nagib. To je korist za oboje, a za kupce nevažno. Nerijetko nam sjedala isporučuje isti kooperant i njemu to igra itekako veliku ulogu. Mi ne radimo skupa, već samo dijelimo informaciju da znamo gdje je tko i da «katiramo» troškove, unaprijedimo tehnologiju i kvalitetu.
To nije tajno, već službeno. Šef aerodinamike Mercedsa nazove šefa aerodinamike BMW-a i kaže: «Cd iduće E klase biti će 0,24, onda mi kažemo OK i radimo podjednako aerodinamičan model. Naša je suradnja važna za njemačko gospodarstvo i postoji ta svijest da BMW i Mercedes moraju ostati na vrhu. Svatko od nas ima neke prednosti. Mi smo bolji u motorima i pogonu, oni možda u sigurnosti i tako se tržište dijeli. Svatko radi na svoj način, ali imamo za cilj, standarde koje oboje moramo doseći.
Suradnja među proizvođačima auta i na drugim je meridijanima česta. Na primjer, nova Toyota Supra će se proizvoditi u BMW-ovoj tvornici, jer će dijeliti šasiju s nasljednikom Z4. Toyota će od nas kupovati Supre i preprodavati ih. Ova je suradnja isključivo tehničke prirode i mi kao dizajneri nismo surađivali. Toyotini dizajneri razgovarali su s našim inženjerima. Nije tu bilo puno zahtjeva. To su Japanci, oni rade. Uzmu što dobiju i od toga naprave nešto, uopće ne diskutiraju… Koncept auta je BMW-ov i Toyota nam samo pomaže da dosegnemo isplativu seriju. Godišnje se proda 74.000 Z4, a to je premalo za isplativu proizvodnju. Mogli smo napraviti nasljednika na istoj šasiji, ali ona je konzervativna, a i takav je koncept skup. Retro je postavljena šasija s dugom nosim, previše je roadster, što danas kupci ne žele. Primjerice, SLK se prodaje puno bolje. Sljedeći model će biti manje retro. Na kraju, Toyota će biti vrijedniji auto, jer ćete za manje novca dobiti auto koji je proizveo BMW. Ista je situacija bila s Chryslerom 300, koji je dobar auto, jer je bila riječ zapravo o Mercedesu E za manje novaca.
Dok sam bio u Citroënu puno smo surađivali s FIAT-om, ali ti auti nisu nikada izašli na tržište. Surađivali smo i s Volkswagenom, kada su C8 i Sharan trebali nastati na istoj platformi. Na kraju se nismo dogovorili, pa je VW surađivao s Fordom. Ja sam tada bio stalno na telefonu s Oliverom Stefanijem, koji je danas direktor dizajna eksterijera VW-a. On mi je slao dizajn Sharana, ja sam mu rekao iskreno da je to loše i da će im Citroën preraditi dizajn da bolje izgleda. Šala mala. I on je meni slično uzvraćao. Sljedeći C5 će dijeliti platformu s Insignijom. Dizajnerima je svejedno da li surađuju s drugim timom dizajnera ili ne. Uvijek se daje maksimum. Puno veća je suradnja na tehnološkom polju nego među dizajnerima, pa i BMW i PSA dijele motore. Raste suradnja za „User Interface“ (korisničko sučelje) s proizvođačima softwarea. Autoindustrija nije sposobna izbacivati proizvod svake godine kao industrija mobitela.
Mi imamo cikluse od sedam godina. Mi sami razvijamo svoj software, jer niti jedna tvrtka nije u stanju razviti software za 200.000 auta, kad oni proizvode software za 40 milijuna mobitela. Svi surađuju sa svima oko svega. Svjetla proizvode samo tri-četiri tvrtke, isto kao i kočnice, gume, baterije, stakla… Za svaki novi model imamo natječaj za dobavljače. Na primjer, nova Petica limuzina i touring imaju ista svjetla, ali različitih proizvođača. Kod svakog auta moraš ići na maksimum, na limit, u svakom detalju, inače ne možeš preživjeti.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.