Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je automobil koji je bio odličan, no zbog nedostatka šarma nikada nije postigao slavu koju je zasluživao
Bilo je vrijeme prije Dacie kada je marka Fiat često u svojoj ponudi imala automobil koji je mogao ponijeti "titulu" najjeftinijeg auta na tržištu. Imali su Peglicu, pa Pandu, Cinquecento. Svaki od njih bio je među najjeftinijim autima koje ste mogli kupiti. Tako je bilo i s nasljednikom Cinquecenta, koji je očekivano dobio ime Seicento, što na talijanskom znači 600.
Fiat Seicento na tržište je stigao tijekom 1998. godine. Fiat nije previše filozofirao oko razvoja. Kao osnova je uzet provjereni Cinquecento, a novi model je osjetno moderniziran i malo povećan. Bio je duži desetak centimetara, a dizajn mu je bio osjetno zaobljeniji.
Bio je to pravi mikroautomobil, jedan od najmanjih svog vremena, a danas bi od njega bio kraći samo Smart ForTwo. Auto je bio dugačak samo 3,32 metra i širok 1,51 metar, a masa je iznosila oko 800 kilograma. U pogledu sigurnosti nije nudio mnogo, no bio je na razini konkurencije: u serijskoj opremi bili su prednji sigurnosni pojasevi sa zatezačima, volan koji apsorbira energiju udarca i sjedala koja sprječavaju proklizavanje putnika ispod sigurnosnog pojasa u slučaju sudara. Dodatna oprema uključivala je ABS i zračne jastuke za vozača i suvozača.
Za pogon su se ispočetka nudila dva motora, četverocilindrični od 0,9 i 1,1 litara. Motor od 899 cm3 isporučivao je najveću snagu od 39 KS pri 5500 o/min i okretni moment od 66 Nm pri 3000 o/min.
Motor od 1108 cm3, koji pripada poznatoj "obitelji motora" Fire, korišten je u Sporting verziji. Razvijao je 54 KS pri 5500 o/min i okretni moment od 86 Nm pri 3250 o/min. Ovaj model je za današnje pojmove bio daleko od sportskog, no performanse su bile sasvim solidne. Do 100 km/h Sporting je ubrzavao za 13,8 sekundi i postizao 150 km/h. Dodatne karakteristike ove verzije koja je bila vrlo dobro prihvaćena u Hrvatskoj bili su sportski odbojnici u boji karoserije, aluminijski naplatci s gumama 165/55-13, upravljač i ručica mjenjača presvučeni kožom, sportska sjedala i sportske papučice. Kasnije je postojao čak i "Michael Schumacher World Champion Edition", za više snage razni tuneri nudili su turbo konverzije, a rezultat su bile male jurilice koje su ponekad imale i više od 100 KS.
Za one koji su htjeli još više tu je bio sportski Abarth Gruppo A-Kit. Ovdje je mjenjač imao šest stupnjeva prijenosa, a diferencijalu je pomagao sustav s ograničenim proklizavanjem. Šasija je također modificirana da izdrži velika opterećenja: prednji i stražnji ovjes su poboljšani, dobio je disk kočnice na sva četiri kotača. Najvažnije motor od 1147 cm3 razvijao je čak 115 KS. Armada divljih Seicenta natjecala se i na raznim relijima, a najbolji vozač je osvojio 32. mjesto na reliju Monte Carlo 1999. godine. Nije loše.
Rijetko tko to zna, ali postojala je čak i električna verzija: Fiat Seicento Elettra. Na raspolaganju je bilo 15 kW kontinuirane snage, što je bilo dovoljno za najveću brzinu od 100 km/h. Doseg je bio skromnih 90 km. Fiat je čak testirao i Seicento s gorivom ćelijom. Pogon na vodik je pružao snagu od 30 kW na kotačima, najveću brzinu od 130 km/h i doseg od 200 km.
Fiat Seicento se proizvodio u Fiatovoj tvornici u Poljskoj iz koje je svojedobno izlazila i Peglica. Jedino se električna i trkaća Abarth verzija radila i Italiji. Do ožujka 2004. više od 1,1 milijun Seicenta sišlo je s proizvodne trake, no Seicento je nakon šest godina bio daleko od kraja karijere iako mu je prodaja osjetno pala.
U povodu 50. obljetnice originalnog modela 600 (osnova za Fiću), Fiat je 2005. odlučio obnoviti aktualni Seicento. Novi automobil imao je niz stilskih obilježja koja su asocirala na klasični Fiat 600, počevši od samog imena, koje je od sada bilo napisano brojkama i u kromiranom logu na stražnjem dijelu automobila. Postojalo je i ograničeno posebno izdanje pod nazivom Fiat 600 "50th". Pastelni tonovi trebali bi podsjećati na pedesete godine prošlog stoljeća.
2007. godine Seicento je dobio i 1,2-litreni benzinac sa 69 KS koji će nakon toga još dugo biti osnovni i omiljeni motor za Fiat 500 i Pandu. No redizajnirani Seicento se praktično nije ni prodavao u Hrvatskoj tako da su modeli proizvedeni nakon 2005. kod nas prava rijetkost.
Ipak, kako je Seicento stario, interes za njega je opadao, a tome je znatno pridonijela podjednako jeftina, a nešto veća Panda. Konkurent mu je bio i novi Fiat 500, iako je to bio osjetno skuplji auto. Proizvodnja je napokon završila krajem 2009. godine, a a Fiat je prodao posljednje primjerke 2010. Izravnog nasljednika nije bilo jer Fiat je procijenio da uz Pandu i 500 ne treba još jedan mali model. Ukupno je prodano oko 1,3 milijuna primjeraka Seicenta.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.