Prijava
Iako naftne kompanije imaju svoja tehnička objašnjenja za ovakvo kretanje cijena, teško je izbjeći dojam da sustav je napravljen u korist profita i protiv kupaca
Pad cijene nafte na svjetskom tržištu, poput ovoga koji se dogodio zadnjih dana, često stvori dojam da bi i gorivo na benzinskim postajama trebalo brzo pojeftiniti. No stvarnost je gotovo uvijek drugačija. Dok cijene nafte znaju pasti naglo, cijene benzina i dizela u Europi spuštaju se polako, u malim koracima. Taj fenomen nije iznimka, nego pravilo gotovo u cijeloj Europi, gdje tržište nije regulirano kao u Hrvatskoj, a u praksi uvijek djeluje u korist industrije, protiv potrošača.
Prvi razlog leži u samoj strukturi cijene goriva, ali i tu se često skriva dio problema. U svakoj naftnoj kompaniji će vam "objasniti" da nafta je samo jedan segment, dok ostatak otpada na preradu, transport, logistiku, marže i poreze koji u mnogim državama čine više od polovice cijene litre. Kada sirova nafta pojeftini, taj efekt se "razvodni", no zanimljivo je da isti taj mehanizam ne sprječava brza poskupljenja kada cijena nafte raste.
Drugi ključni faktor je vrijeme, ali i način na koji se ono interpretira. Benzinske postaje doista prodaju gorivo kupljeno ranije, često po višim cijenama. No dok se to pravilo striktno primjenjuje kada cijene padaju, kod rasta cijena ono se praktički zanemaruje. Tada se nove, skuplje cijene uvode odmah, iako se u spremnicima još uvijek nalazi jeftinije gorivo nabavljeno po nižim cijenama.
Upravo tu dolazimo do ključne točke cijele priče. Službeno objašnjenje naftnih kompanija govori o zaštiti od rizika, ali u praksi to znači da distributeri unaprijed podižu cijene kako bi zaštitili svoje marže. Drugim riječima, očekivani trošak odmah se prebacuje na kupca, dok se stvarni pad troškova uvodi tek kada postane neizbježan. Rezultat je sustav u kojem potrošači vrlo brzo osjete poskupljenja, ali pojeftinjenja dolaze sporo i neprimjetno i rijetko se uopće spuste na razinu prije naglog skoka .
Treći element je tržišna dinamika i očekivanja, koja se također često koriste selektivno. Geopolitička neizvjesnost, poput trenutačnog krhkog primirja na Bliskom istoku, redovito služi kao opravdanje za oprez i sporo spuštanje cijena. No ista ta neizvjesnost ne sprječava brze korekcije prema gore. Takva asimetrija teško se može objasniti samo tržišnom logikom. Upravo zato se među vozačima uvriježila jednostavna, ali vrlo točna izreka "cijene idu gore liftom, a dolje stepenicama".
Iako naftne kompanije imaju svoja tehnička objašnjenja za ovakvo kretanje cijena, teško je izbjeći dojam da sustav je napravljen u korist profita i protiv kupaca. Teško je ovo nazvati samo tržišnom logikom. Kada cijene rastu, reakcija je trenutačna i nemilosrdna, kada padaju, sve se usporava i razvodnjava. Takav obrazac nije slučajnost, nego model poslovanja koji sustavno ide u korist naftnih kompanija. One ne prodaju samo gorivo, nego i percepciju neizbježnosti, uvjerenje da su ovakva kretanja cijena normalna. No realnost je jednostavnija. Riječ je o industriji koja vrlo učinkovito štiti vlastite marže, dok rizik i trošak prebacuje na milijune vozača. U praksi to znači jedno, potrošači plaćaju odmah, dok olakšanje dolazi sporo, ako uopće dođe.
Zbog toga se i kroz desetljeća drastično mijenjao odnos između cijene nafte i cijene benzina. Na primjer, 2008. godine kada je cijena nafte bila najviša u povijesti, oko 147 dolara po barelu, u Hrvatskoj smo benzin plaćali oko 10,50 kuna (1,40 eura), a dizel oko 10 kuna (1,35 eura). Danas, kada je vrhunac cijena nafte iznosio oko 120 dolara, cijena benzina je skočila na 1,66 eura, a dizela na 1,85 eura, i to uz državno regulirane cijene. Još ekstremniji razvoj situacije dogodio se na tržištima gdje cijene nisu regulirane. Pogledajmo primjer Njemačke. Benzin je 2008. koštao oko 1,60 eura, a dizel oko 1,50 eura. Na vrhuncu ovogodišnje krize prosječne cijene benzina u Njemačkoj su bile oko 2,25, a dizela 2,40 eura! Neku ulogu u ovako ekstremnim razlikama su odigrali novi državni nameti koji su u međuvremenu uvedeni na benzin, no oni su samo djelomično utjecali na rast cijene. Najveći dio rasta dogodio se zbog profita proizvođača.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.