Prijava
U Londonu, 1868. godine, prvi uređaj koji je korišten za regulaciju prometa funkcionirao je pomoću plina. Prva žrtva tada revolucionarne tehnologije bio je lokalni prometni policajac koji je toga dana u Londonu njime upravljao. Nakon curenja plina iz semafora došlo je do eksplozije koja je ubila nesretnog policajca...
Semafor danas služi kao uređaj za davanje svjetlosnih ili drugih vidnih signala, najčešće za reguliranje cestovnog i željezničkog prometa. Boje ili znakovi koji se na njima izmjenjuju se i pokazuju kada i tko i kamo smije proći, a kada za to nema dozvolu. Tako su kroz povijest spriječeni brojni sudari, ali i prometni kolapsi dok nisu postojali prometni znakovi i pravila. Današnji su semafori tehnološki na visokoj razini pa su neki potpuno kompatibilni s odvijanjem prometa i prema potrebi pale, odnosno gase svjetla ili mijenjaju znakove ako je riječ o tramvajima.
Naprimjer, postoje semafori s ugrađenim senzorima koji prate događanja u prometu, a postoje i takozvani nagazni semafori čiji su senzori smješteni u asfaltu pa kada vozilo naiđe svjetla se na njima mijenjaju. No nekada to nije bilo tako, a evo ukratko kako je sve počelo.
Prvoj reguliranje prometa zabilježeno je u Londonu 1722. godine. Tada su trojica prometnih policajaca svojim tijelima davali prednost prolaska na popularnome London Bridgeu.
Vratimo se semaforima. Njihova povijest seže i dalje no što to mnogi misle, a rijetki znaju da se semafori prvotno nisu koristili za regulaciju prometa. Godine 1792., za revolucijskih ratova, francuski je izumitelj Claude Chappe osmislio uređaj za optički prijenos poruka s jednoga mjesta na drugo. Činio ga je stup na kojemu je položaj mehanički pokretljivih dijelova u obliku ruke imao određeno značenje. Niz takvih semafora bio je postavljen diljem Francuske i omogućavao je brz prijenos poruka na velikim udaljenostima.
Razvojem žične i radijske telegrafije potreba za njima nestaje, ali zbog sve većega broja cestovnih vozila prijenosnici poruka bivaju prenamijenjeni. Upravo se zbog toga s pravom mogu nazvati pretečom današnjih semafora.
Doduše, trebalo ih je malo prilagoditi pa se u Londonu 1868. godine koristio uređaj koji je danju funkcionirao mehaničkim signalima u obliku ruke, a noću crvenim i zelenim plinskim svjetiljkama. Iako se mislilo kako je takav sustav odlično rješenje prometnih kolapsa, njegov radni vijek bio je kratak. Godinu poslije, kao posljedica curenja plina dogodila se eksplozija u kojoj je poginuo lokalni policajac koji je semaforom upravljao.
Novo rješenje čekalo se do 1912. godine, kada je svijetu predstavljen prvi električni semafor. Izumio ga je policajac Laster Wire iz Salt Lake Cityja, a koristio je samo crveno i zeleno svjetlo. Osam godina poslije (1920.) izumljen je trobojni semafor kakav poznajemo i danas, a konstruirao ga je policajac William Potts iz Detroita. Iste je godine u Los Angelesu proizveden i instaliran prvi automatski regulator prometa, a 1922. godine je izumljen cijeli sustav automatskih, međusobno povezanih semafora.
U Europi se prvi električni, trobojni semafor pojavio 1922. godine u Parizu. Neki izvori tvrde kako je upravo takav semafor u Hrvatskoj prvi put postavljen u Požegi 1929. godine, ali i da je u Zagrebu zaživio 1959. godine. No u enciklopediji piše kako se prvi semafor u Hrvatskoj pojavio 1941. u Rijeci, a Zagreb je svoj prvi moderan sustav regulacije prometa dobio 1963. godine.
Bacite oko i na naš YouTube kanal:
(KLIKNI OVDJE)
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.