Usporedo s razvojem automobila razvijali su se i načini te sustavi rasvjete, a zanimljivo je da je iza tehnologije svjetala također više od 100 godina razvoja...
Standardna halogena svjetla kakva su danas na većini automobila uzimamo zdravo za gotovo. Ona su samo prijelazna faza u razvoju tehnologije automobilske rasvjete. Već danas mnogi automobili opremljeni su sustavima rasvjete u LED tehnologiji. No, nisu automobilska svjetla oduvijek električna. Prvi automobili koristili su rasvjetu dobivenu kemijskim procesima. Primjerice, Fordov model T je sprijeda imao karbidna, a straga uljna svjetla.
Karbidne ili acetilenske plinske svjetiljke stvarale su svjetlo kemijskom reakcijom kalcij-karbida s vodom. Takva su više služila obilježavanju vozila nego kvalitetnom osvjetljenju ceste. Prvi značajan korak u daljnjemu razvoju bio je izum dinama, odnosno generatora. On je postao standard oko 1920. godine iako se sporadično ugrađivao u pojedina vozila i desetak godina prije. Istovremeno su i stražnja svjetla s kočnim svjetlima postala standard.
Pred početak Drugog svjetskog rata uvedena su svjetla najsličnija današnjima, nekoliko godina kasnije i pokazivači smjera, a 1945. prvi put svjetla su se počela integrirati u automobile, kao važan dizajnerski detalj. Po Ženevskoj konvenciji o sigurnosti na cestama, iz 1949., standardizirana je i boja svjetla kakvu danas znamo – crvena za stražnji kraj, narančasta za pokazivače smjera, a bijela ili žuta za svjetla sprijeda.
Halogena svjetla u automobile su se počela ugrađivati u Europi u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. S vremenom su postajala sve učinkovitija i bolja, a mijenjao se i njihov oblik. Danas je primjerice uobičajena halogena žaruljica H7. Inženjeri ipak nisu stali na tome. Kasnih osamdesetih testirala su se HID svjetla, odnosno žarulje punjene ksenonskim plinom, koje su se na serijskom automobilu prvi put pojavile 1996.
Iako učinkovitija nego halogena nisu uspjela zauzeti značajan udio u automobilima, prije svega zbog većih troškova proizvodnje, ali i obveznoga sustava pranja farova, koji dodatno poskupljuje proizvodnju. No, svoju sve češću primjenu u automobilskoj industriji LED svjetla duguju prednostima kao što su jačina iluminacije, dug vijek trajanja, otpornost na vibracije i promjene temperature, uz relativno nisku cijenu proizvodnje. Novih ideja u glavama inženjera ne nedostaje pa su tako u Audiju i BMW-u u svoje najluksuznije automobile već počeli ugrađivati svjetla u laserskoj tehnologiji. Domet je nevjerojatnih pet stotina metara, a svijetle dva puta jače nego konvencionalna LED svjetla. Rade tako što se plava laserska zraka projicira na diode koje proizvode difuzno svijetlo.
Vremenska linija
1880. - 1900. Acetilenska svjetla
1890. Prva svjetla s električnom žaruljom na strujom pokretanom automobilu Columbia
1910. Corning Glass Company – prvo svjetlo preteča modernog automobilskog svjetla s električnom žaruljom I staklenom lećom
1915. Cadillac predstavlja prve farove s kratkim i dugim svjetlom
1920. Stražnja i kočna svjetla postaju standard
1940. Prva hermetički zatvorena svjetla, čime je znatno produžena trajnost
1945. Automobilska svjetla prvi put su integrirana u karoseriju
1949. Ženevska konvencija o standardiziranoj boji svjetala
1968. UN-ova konvencija o standardima jačine i dometa svjetla, te međunarodnih simbola o svjetlima
1960. Prva halogena žarulja
1983. Prva svjetla od polikarbonata
1986. Prva halogena lampa sa žarišnom lećom
1990. Prvo LED treće kočno svjetlo
1993. Ukidanje opcijskih prednjih svjetala u selektivnoj žutoj boji
1996. Prva serijska ugradnja svjetla Xenon
2008. Prva serijska ugradnja prednjih LED svjetala
2011. Serijska upotreba dnevnih LED svjetala
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.