Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Toyota Previa, model koji je bio krajnje neobičan zbog svojeg središnje smještenog motora
Znate za njih, ali ste ih nekako i zaboravili. Ovi automobili obilježili su našu prošlost, neki od njih su svojedobno bili i vrlo uspješni, no istodobno toliko neupadljivi da su brzo zaboravljeni. U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" podsjećamo vas na automobile koje ipak ne bismo trebali prepustiti zaboravu. Iz ovog ili onog razloga...
Iako danas imamo mnogo automobila koji tehnički jedni drugima nalikuju "kao jaje jajetu" tu i tamo se nađe neki model koji se dosta razlikuje. Recimo, imamo Mazdu s rotacijskim Wankel motorom u MX-30 ili pak mali Twingo koji ima stražnje smješteni motor i stražnji pogon što je krajnje neobično za gradsku klasu. Dalo bi se tu još pronaći nekoliko "ekshibicionista" automobilskog svijeta, no činjenica je da ih je nekada bilo mnogo više- Jedan od njih je bila i današnja "zvijezda" rubrike "SJEĆATE LI GA SE" Toyota Previa.
Previa je bila veliki monovolumen što u ono doba nije bilo nimalo neobično, štoviše ovakvi automobili su bili jedna od popularnijih klasa. Ono što je Previu činilo neobičnim automobilom nije bio ni dizajn koji je definitivno bio prilično futuristički i izvan konkurencija. Neobično ta ma modelu Toyota Previa bila je njena tehnologija sa središnje smještenim motorom, po čemu je Previa bila i ostala jedini serijski monovolumen ovakve koncepcije (Renault je svojedobno napravio unikatni ekstremni Espace F1 sa središnje smještenim motorom iz F1).
Kada netko spomene središnje smješten motor prvo nam na pamet padaju sportski modeli, ali kad malo razmislimo moramo priznati da nisu bili potpuno neuobičajeni ni u kombi vozilima. Ali u monovolumenima? Kako je to toga uopće došlo?
Prva generacija Previe dobila je središnje smješteni motor iz vrlo jednostavnog i logičnog razloga - da bi se povećao iskoristivi prostor u automobilu. Krajem 80-ih proizvođači su se sve više i više natjecali tko će izbaciti prostraniji monovolumen, pa je Toyota odlučila uštedjeti prostor tako što se odlučila na smještaj motora ispod prednjih sjedala.
Na tu ideju su došli Toyotin dizajner Tokuo Fukuichi i dizajner David Doyle iz tvrtke Calty, jedinstven patent za Previu je prijavljen 1987. godine. Tri godine kasnije, 27. siječnja 1990. predstavljena je serijska Previa. Automobil je koristio posebno razvijenu platformu s četverocilindričnim benzinskim motorom od 2,4 litre koji je bio postavljen gotovo doslovno ispod prednjih sjedala, dok je pogon bio na stražnje kotače. Kako bi unutarnja podnica ostala ravna, bez neželjenih grba, morao se razviti prilično tanki motor koji bi mogao stati između podvozja i putničkog prostora.
Pored uštede prostora, ovaj koncept je u teoriji donosio brojne prednosti. Zbog pozicije motora raspored mase je bio uravnotežen što je trebalo donijeti bolja vozna svojstva i veću sigurnost, a automobil je bio kompaktnijih dimenzija zbog kraćeg prednjeg dijela. No inovativni koncept Previe imao je i jedan veliki nedostatak. Automobil je bio vrlo nepraktičan za servisiranje i održavanje zbog teškog pristupanja motoru, te je zbog toga bio "noćna mora za servisere".
Motor oznake 2TZ bio je uzdužno postavljen četverocilindraš, a da bi se na njemu, primjerice zamijenile svjećice trebalo je ukloniti desno prednje sjedalo i desnu podnu ploču. Bregastu osovinu DOHC motora sa 16 ventila pokretao je lanac koji nije zahtijevao održavanje. Barem jedna stvar zbog koje se nije trebalo probijati do motora. No Toyota se sjetila i jedne genijalne ideje. Da bi dodatno olakšala održavanje i popravak Toyota se potrudila da mnogi elementi kao što su alternator, pumpa servoupravljača, kompresor klima uređaja i ventilator hladnjaka budu dostupni s prednje strane automobila, no zato su morali biti pogonjeni preko pomoćnog pogonskog vratila koje je Toyota nazvala Supplemental Accessory Drive System (SADS).
Prva generacija Previe (XR10/XR20) bila je duga 475 cm i široka 1800 cm. Nudile su se konfiguracije sa sedam ili osam sjedala, pri čemu je varijanta sa sedam sjedala imala dvije odvojene fotelje u drugom redu. Dizajn unutrašnjosti je bio prilično moderan za ono doba.
Novinari i ljubitelji automobila uglavnom su imali pozitivna mišljenja o automobilu. Hvalila se vrlo niska razina buke i relativno razumna potrošnja goriva. Mjenjač i jednostavnost rukovanja dobili su pozitivne ocjene, a ponudom prostora i prtljažnikom od 670 litara svi su bili oduševljeni. Ipak, motoru od 132 KS se zamjerala lošija elastičnost, a autu loša preglednost prilikom parkiranja.
Previa je ostvarila skromne prodajne rezultate i na europskom tržištu se nije mogla približiti tadašnjem vladaru klase monovolumena Renaultu Espaceu koji je se prodavao mnogo bolje unatoč malo višoj cijeni. Auto se na tržištu zadržao do 2000. godine kada je stigla zamjena, s mnogo konvencionalnijom koncepcijom prednje smještenog motora i prednjeg pogona.
U Hrvatskoj Previa nikada nije bila hit. Pojavila se u nezgodno vrijeme Domovinskog rata te uglavnom bila preskupa većini kupaca. Također, oni koji su imali novca radije su kupovali Espace koji je u Hrvatskoj bio na mnogo boljem glasu. Previa je bila i ostala vrlo rijetka pojava na našim cestama. Preživjele Previe prve generacije vrlo rijetko se pojavljuju u našim oglasima te se nude uglavnom za do 2000 eura. Slično je i u ostatku Europe gdje je previa danas pravi raritet, ali ne i klasik.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.