Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Seat Toledo treće generacije, jedan od načudnijih automobila svojeg vremena koji baš "nije sjeo" kupcima
Znate za njih, ali ste ih nekako i zaboravili. Ovi automobili obilježili su našu prošlost, neki od njih su svojedobno bili i vrlo uspješni, no istodobno toliko neupadljivi da su brzo zaboravljeni. U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" podsjećamo vas na automobile koje ipak ne bismo trebali prepustiti zaboravu. Iz ovog ili onog razloga...
Danas kad su SUV-ovi vrlo popularni ne iznenađuje da proizvođači automobila svoju pažnju posvećuju njima i pokušavaju osvježiti ili revitalizirati svoje postojeće poznate modele njihovim prelaskom na potpuno drugi karoserijski oblik. Recentni primjeri za to su Renault Scenic i Espace koji su iz monovolumena pretvoreni u SUV-ove... Slično je postupio Seat sa svojim Toledom 2004. godine, samo što tada nisu bili popularni SUV-ovi već jednovolumeni, pa je Seat Toledo preuredio po uzoru na jednovolumene i napravio radikalan zaokret sa svojim automobilom koji će se pokazati toliko neuspješnim da će Seat u idućoj generaciji Toledo ponovo pretvoriti u limuzinu s petora vrata i nakon toga ga potpuno ugasiti.
U čemu je bio problem. Prvenstveno u izgledu, jer Toledo je bio, blago rečeno, jedan od najčudnijih automobila svojeg vremena i izgledao je izuzetno nezgrapno. Čelni ljudi u Seatu su iz nekog čudnog razloga smatrali da će se kupcima svidjeti kombinacija monovolumena i limuzine te su odobrili ideju da se na kompaktni monovolumen Alteu "nalijepi" stražnji limuzinski dio. Tako je monovolumen postao "dvovolumen" s većim prtljažnikom i prilično komičnim izgledom koji je izazivao pažnju gdje god se pojavio, no ne u pozitivnom smislu.
U obranu Seata ovdje moramo spomenuti da oni nisu bili prvi kojima je tako nešto palo na pamet. Slično je izgledao i Renault Vel Satis predstavljen 2002. godine, no on je ipak bio samostalan model koji se jako razlikovao od drugih Renaulta, a Toledo je izgledao kao Altea "s prtljažnikom".
No sve je moglo biti i potpuno drugačije. Izvorno, treća generacija Seat Toleda trebala je slijediti linije prethodnih generacija, budući da se trebala temeljiti na izgledu prototipa Tango i biti limuzina s petora vrata. No Seat je od tih planova odustao. Zašto? Jasno je da je Seat s ovim modelom htio nešto uštedjeti. Nije bilo potrebno razvijati poseban model jer je velik dio razvoja već odrađen s Alteom, a auti su se mogli također mogli proizvoditi u istoj tvornici, praktično na istoj pokretnoj traci. Još jedan od razloga za zaokret s limuzine bio je taj da Volkswagen grupa nije htjela konkurirati Octaviji koja se u prošlosti pokazala (mnogo) uspješnijom od Toleda.
Toledo treće generacije je na tržište stigao 2004. godine, praktično paralelno s Alteom. Za dizajn oba auta je bio zadužen genijalni Walter de Silva, Talijan koji je u svojoj karijeri dizajnirao izuzetno lijepe automobile poput Alfe 156, 166 i 147. Da Silva je bio prava "rok zvijezda" auto dizajna kada je 1999. prešao u Volkswagen Grupu i od tada je njegova slava samo blijedila. Zašto? Pa ovaj automobil jedan je od razloga za to. Suočen sa surovom korporacijom stvarnosti u VW-u de Silva je počeo "crtati" automobile koji nisu bili ni sijena njegovih prethodnih radova. Još jedan auto iz tog razdoblja s kojim se definitivno nije proslavio bila je Seat Cordoba. Da Silvin dizajn se toliko promijenio da su u auto krugovima počele kružiti šale da ga u VW-u drže kao zarobljenika u podrumu i pod prijetnjom oružja tjeraju da crta automobile kakve su oni zamislili...
Toledo je nastao na VW-ovoj platformi A5 (PQ35) koja je bila osnova za mnoge megauspješnice VW grupe poput Golfa V i VI, druge generacije Audija A3 i prvog Q3, druge generacije Octavie... Seat je namjeravao automobil opremiti i vratima prtljažnika pod nazivom "Twin Door". Ideja je bila da bi se ta vrata mogla otvarati kao kratki poklopac prtljažnika ili kao peta vrata. Od toga se odustalo, no ideja je zaživjela kanije na Škodi Superb gdje se pokazala prilično nepotrebnim detaljem koji nije impresionirao kupce.
Toledo je tako dobio klasična peta vrata iza kojih se skrivao (tada) ogroman prtljažnik do čak 500 litara. Bilo je to zaista impresivno za kompaktni automobil dugačak 447 centimetara i Toledo je ubrzo postao omiljen odabir taksista u Španjolskoj, ali i u nekim drugim državama. No ostatak kupaca nije previše mario za to jer im je dizajn bio jednostavno previše bizaran. Dodatni razlog za odbijanje Toleda bila je i produžena Altea XL. Klasičan produženi kompaktni monovolumen nudio je još veći prtljažnik i mnogo prihvatljiviji (i praktičniji) karoserijski oblik. Kada se Altea XL 2006. našla na tržištu, ionako slaba prdaja Toleda doživjela je još jedan veliki udarac.
Prodaja jednostavno nije išla pa je Seat već 2009., nakon samo pet godina na tržištu, ugasio Toledo bez da je imao izravnog nasljednika. Četvrta generacija Toleda stigla je tek 2012. godine. Koliko je Toledo bio promašen govori i činjenica da je njegova (mnogo) ljepša "sestra" Altea na tržištu trajala čak 11 godina, sve do 2015. godine.
Šteta, jer osim što nije bio lijep, Toledo je bio sasvim dobar automobil. Iznenađujuće dobro se vozio, bio je kvalitetno izrađen i prilično izdržljiv te vrlo dobro motoriziran. Za pogon su se koristili dobro poznati VW-ovi strojevi. Osnova (samo za neka tržišta poput Rusije , Ukrajine i Turske) je bio 1,4-litreni benzinac s 86 KS, no kod nas i u većini Europe osnovni motor je bio 1,6-litreni sa 102 KS. Iznad njega s smjestio niz benzinaca snage 115 do 200 KS, a tu su bili i TDI motori snage 105 do 170 KS.
Dosta neobična unutrašnjost nije bila među najljepšima na tržištu i to je dodatno odbijalo kupce. No bila je prostrana, vrlo ergonomična i praktična te se nakon godina pokazala dosta kvalitetnom.
Toledo III je bio prava rijetkost na našim cestama i kada je bio aktualan stoga ne čudi da ga danas, samo 15 godina nakon prestanka proizvodnje, vrlo rijetko viđamo u prometu. I u oglasnicima ih je vrlo teško pronaći, u trenutku pisanja ovog članka nudio se samo jedan. U ostatku Europe ima ih nešto više (najviše u Njemačkoj, Nizozemskoj i Španjolskoj) s cijenama od uglavnom 2000 do 4000 eura. Status klasika ovaj auto sigurno neće nikada izboriti no sigurno da će za nekoliko godina biti vrlo zanimljiv i neobičan raritet. Koliko je Toleda III ukupno proizvedeno Seat nikada nije javno objavio, iz razumljivih razloga, sigurno to nije bila brojka na koju bi se neki ozbiljan proizvođač ponosio.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.