Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Nakon ljetne pauze vraćamo se s automobilom koji svakako nije bio neupadljiv ali je bio vrlo neuspješan. Razlog za to bio je prvenstveno njegov izgled, kao da ga je dizajnirao dr. Frankenstein
Još se jako dobro sjećam kad sam prvi puta ugledao Volvo 480 na cesti. Bilo je to davne 1987. godine kada sam kao klinac ljetovao u Tisnom na Murteru koje se tada još zvalo Tijesno. Tadašnja država bila je prilično dosadno mjesto za dijete koje je bilo ludo za automobilima. Ceste pune Zastava, Buba, Spačeka, ruskih Lada i Moskviča, čeških Škoda uz dosta Golfova jedinica i pokoju "dvojku" JX koja se koju godinu ranije počela proizvoditi u TAS-u u Sarajevu. Zapadni auti bili su većinom svojevrsna egzotika, no sve bi se promijenilo kada bi stiglo ljeto i na naše more masovno nahrupili strani turisti i naši gastarbajteri u novim sjajnim automobilima kakvih kod nas uglavnom nije bilo. Meni je to bio praznik za oči, no kada sam vidio Volvo 480 ostao sam zbunjen. Nisam znao što bih mislio. Sprijeda egzotični coupe s preklopnim svjetlima, s boka nekakav čudan hatchback, a straga futuristički karavan. Kao da ga je dizajnirao dr. Frankenstein koji je uzeo dijelove drugih automobila i spojio ih u cjelinu koja nikako ne ide zajedno... Ili?
Kako je vrijeme prolazilo, a ovaj Volvo postajao sve češća pojava na cestama (da se ne lažemo, nikada nije bio česta pojava), ja i dalje nisam znao što misliti o ovom autu. Bio je tako čudan, a opet tako neodoljivo zanimljiv. Svojevrsna čudna privlačnost, a siguran sam da su se i mnogi drugi osjećali tako kada bi vidjeli ovaj auto. Nakon skoro četiri desetljeća od premijere ništa se nije promijenilo. Auto i dalje zbunjuje, a mnogi, kao ni ja, ne znaju što bi mislili o njemu. U svakom slučaju, ljubav na prvi pogled ovaj je Volvo bio samo kod rijetkih jer je, gledamo li prodaju, bio potpuni promašaj za ovu marku, kao i neki drugi auti koje je Volvo tada radio.
Volvo 480 je na tržište stigao 1986. godine. Bilo je to vrijeme kada je Volvo prolazio tranziciju iz marke koja je proizvodila "kockaste" i zastarjele aute u marku koja je počela proizvoditi modernije, no još uvijek prilično kockaste aute. Tada je stigla nova serija 7, redizajnirani moderni model serije 3, novi model serije 4. Volvo se mijenjao postupno, no 480 je bio sve samo ne postupna evolucija. Bio je pravi šok. Volvo je automobil htio pozicionirati kao sportski coupe s dvoja vrata, no on je lako mogao proći i kao kompaktni hatchback i kao karavan, a danas bismo nešto takvo nazvali shooting brake.
Zašto je bio tako neobičan. Pa, Volvo je ovaj automobil prvenstveno dizajnirao za američko tržište nadajući se da će oni htjeti prihvatiti nešto drugačije. Volvo je tada bio sve popularniji u SAD-u, prvenstveno zbog 760, a dizajn 480 je prvenstveno bio posljedica američkih trendova ali djelomično i propisa. Auti s preklopnim svjetlima bili su izuzetno moderni i traženi, a propisi su nalagali neke detalje poput specijalnih oblika odbojnika i katadioptera (mačjih oči) koje su bili neobičan detalj na boku ovog auta.
Volvo je u 480 uložio vrlo mnogo i imao jako velika očekivanja od ovog auta. Razvoj je trajao čitavih osam godina, a za to vrijeme se situacija u SAD-u jako promijenila, dolar je pao, dogodio se slom slom burze na Wall Streetu... Ironija čitave priče je da na kraju 480 nikada nije ugledao tržište SAD-a. Volvo je odustao od njegovog uvođenja "preko bare" zbog "nepovoljnih tržišnih uvjeta i nepovoljnog tečaja dolara". Tako je "dinamični automobil za dinamične ljude", kako su ga u Volvu reklamirali, ostao isključivo europski model.
Po "karavanskom obliku" ovog automobila mogli bismo zaključiti da je bio praktičan, no realnost je bila vrlo daleko od toga. Stražnja vrata (vrata prtljažnika) bila su malena, a posebnost im je bila da se otvarao samo stakleni dio što je otežavalo utovar. Kapacitet prtljažnika bio je smiješnih 161 litar što je eliminiralo ikakve prednosti karavanskog stražnjeg dijela, no preklapanjem stražnjih sjedala dobivalo bi se 660 litara što je pak bilo raskošno ako su auto koristile maksimalno dvije osobe. Ponuda prostora na prednjim sjedalima je bila solidna, a i na stražnjim je bilo dovoljno mjesta po tadašnjim standardima. Ipak, za automobil dugačak 425 cm, što je tada bilo na mnogo veće od tadašnjih kompakta, Volvo 480 je bio prilično skučen.
Tehnologija u je bila prilično napredna. Volvo je bio ponosan an nešto što je nazivao "Središnjim elektroničkim modulom" za upravljanje do 27 funkcija motora, pogona i osvjetljenja. Oprema je bila prilično bogata.
Motori su za ono vrijeme bili dovoljno snažni da bi se automobil smatralo sportskim. Bili su to isključivo benzinci koji su razvijeni u suradnji s Renaultom. Osnovni motor bio je 1,7-litreni atmosferski motor u tri varijante sa 95 do 109 KS, a 1992 ga je zamijenio 2-litreni sa 110 KS i više okretnog momenta. Top model je bio 1.7 turbo sa 120 KS koji je automobil težak otprilike tonu do 100 km/h ubrzavao za samo 8,9 sekundi. Da 8,9 sekundi je tada bilo "samo". U seriji je automobil dolazio uz ručni mjenjač s pet stupnjeva prijenosa, a automatski s četiri stupnja prijenosa dostupan je kao opcija.
Automobil se na našem tržištu nikada nije službeno prodavao, a u vrijeme premijere je u Njemačkoj koštao 34.000 maraka što je bilo vrlo skupo. Za usporedbu, za isti novac se 1987. moglo kupiti odlično opremljen i podjednako snažan Audi 80, BMW serije 3 ili dva vrlo solidna Golfa. Golf 16V, koji je sa 129 KS bio osjetno brži i mnogo prostraniji koštao je te godine oko 28.000 maraka. U Hrvatskoj smo ih sve više počeli viđati tijekom devedesetih, no i to je bilo vrlo rijetko. Rijetki su ovaj auto odlučili kupiti, što zbog cijene, što zbog dizajna. Nije bio ni praktičan, a ni posebno sportski tako da je tijekom desetak godina proizvodnje iz tvornice u Nizozemskoj, gdje se isključivo proizvodio, izašlo samo 76.375 primjeraka. A Volvo je planirao samo u SAD-u godišnje prodavati više od 25.000 primjeraka. Razvili su i kabriolet, no on je samo prikazan na salonu u Ženevi 1990. i pospremljen u muzej. Volvo je već tada odustao od daljnjih planova s 480 i pustio da auto polako "umre prirodnom smrću", bez nasljednika.
Neobičnost i rijetkost ovog auta danas je zaustavilo pad cijena pa se rijetki očuvani primjerci mogu u oglasnicima izvan Hrvatske pronaći za od oko 4000 do 10.000 eura, a Turbo postiže cijene i do 15.000 eura. Sve to s tendencijom danjeg rasta. Dr. Frankenstein bi bio ponosan na svoju kreaciju...
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.