Prijava
U hitnoj situaciji, ako je razina tekućine kritično niska, a pri ruci nemate odgovarajući antifriz, manja je šteta doliti destiliranu vodu...
Gotovo svaki vozač se barem jednom našao u situaciji da mu se na instrumentnoj ploči upali lampica za nisku razinu rashladne tekućine. Prva stanica je obično benzinska postaja ili trgovina autodijelovima, gdje se suočava s policama punim boca antifriza u jarkim bojama. zelene, narančaste, plave, ružičaste. Logično pitanje koje se nameće jest: mogu li jednostavno doliti bilo koji, ili se antifrizi različitih boja ne smiju miješati? Odgovor je jasan miješanje je recept za katastrofu i može dovesti do kvarova čiji popravak stoji i nekoliko tisuća eura.
Zašto boja više nije pouzdan vodič
U prošlosti je boja antifriza bila jasan indikator o kojoj se vrsti radi. Starija vozila uglavnom su koristila zeleni antifriz, dok su se s novijim generacijama motora pojavile i druge boje, poput narančaste. Međutim, danas je situacija znatno kompliciranija. Proizvođači više ne slijede strogo pravilo kodiranja bojama, što znači da dvije tekućine iste boje mogu imati potpuno različit kemijski sastav.
Primjerice, na tržištu možete pronaći nekoliko različitih vrsta antifriza ružičaste boje, ali jedni su namijenjeni europskim, a drugi azijskim vozilima i međusobno su nekompatibilni. Zbog toga se oslanjanje isključivo na boju pokazalo kao vrlo nepouzdana metoda koja može dovesti do ozbiljnih problema. Boja služi samo da bi se lakše uočilo curenje u sustavu, a ne kao vodič za kompatibilnost.
Tri glavne tehnologije antifriza
Problem leži u tome što se rashladne tekućine ne razlikuju samo po boji, već prvenstveno po tehnologiji aditiva koji se koriste za zaštitu motora od korozije, naslaga i pregrijavanja. Svaka je kemijska formula projektirana za specifične materijale od kojih je motor izrađen. Postoje tri glavne vrste:
IAT (Inorganic Additive Technology)
Ovo je najstarija tehnologija, karakteristična za klasični zeleni ili plavi antifriz. Koristi anorganske aditive poput silikata i fosfata za zaštitu metalnih dijelova, prvenstveno čelika i bakra, koji su se koristili u motorima starijih vozila, uglavnom proizvedenih prije 2000. godine. Nedostatak ove tehnologije je kraći vijek trajanja pa se preporučuje zamjena svake dvije do tri godine ili nakon otprilike 50.000 kilometara.
OAT (Organic Acid Technology)
S krajem devedesetih, proizvođači automobila počeli su koristiti više aluminija i plastike u rashladnim sustavima, zbog čega anorganski aditivi iz IAT formule više nisu bili učinkoviti. Razvijena je tehnologija organskih kiselina (OAT), koja pruža dugotrajniju zaštitu. Ovi antifrizi su najčešće narančaste, crvene, ružičaste ili ljubičaste boje, a interval zamjene im je značajno duži do pet godina ili čak 250.000 kilometara. Danas se koriste u velikom broju modernih vozila.
HOAT (Hybrid Organic Acid Technology)
Kako samo ime govori, hibridna tehnologija (HOAT) predstavlja kombinaciju IAT i OAT tehnologije. Koristi organske kiseline uz dodatak male količine anorganskih aditiva, najčešće silikata, kako bi se pružila uravnotežena i dugoročna zaštita. Ovu vrstu antifriza često koriste europski i azijski proizvođači, a dolazi u raznim bojama poput žute, tirkizne, plave ili ružičaste.
Što se događa kada se antifrizi pomiješaju?
Najopasnija pogreška je miješanje antifriza temeljenih na potpuno različitim tehnologijama, poput klasičnog zelenog (IAT) i modernog narančastog (OAT). Kada se aditivi iz ove dvije tekućine pomiješaju, dolazi do kemijske reakcije. Umjesto da štite motor, oni se pretvaraju u gustu, smeđu želatinoznu smjesu ili talog.
Taj gel, poznat i kao "želatinozni efekt", izuzetno je destruktivan za vozilo. On začepljuje uske kanale u hladnjaku, grijaču kabine i samom bloku motora. Kada je protok rashladne tekućine blokiran, motor gubi sposobnost regulacije temperature, što neizbježno dovodi do pregrijavanja. Posljedice mogu biti katastrofalne i skupe: oštećenje ili pucanje glave motora, probijanje brtve glave motora, ubrzana korozija hladnjaka i pumpe za vodu, začepljenje grijača kabine i kvar pumpe za vodu. U konačnici, takav kvar može dovesti do potpune havarije motora, čiji je popravak ili zamjena jedan od najskupljih zahvata na automobilu.
Kako pravilno postupati
Da biste izbjegli skupe popravke, ključno je pridržavati se pravila. Najsigurniji način da saznate koji antifriz vaše vozilo treba jest provjera u priručniku za vlasnika. Tamo proizvođač navodi točnu specifikaciju (npr. G11, G12, G13 kod Volkswagen grupe) koju morate koristiti. Ako niste sigurni koja je tekućina trenutno u sustavu, primjerice kod kupnje rabljenog vozila, najpametnije je odvesti automobil u servis na potpuno ispiranje rashladnog sustava i punjenje novim, odgovarajućim antifrizom.
U hitnoj situaciji, ako je razina tekućine kritično niska, a pri ruci nemate odgovarajući antifriz, manja je šteta doliti destiliranu vodu. To će privremeno riješiti problem, ali imajte na umu da voda razrjeđuje antifriz i smanjuje njegovu učinkovitost, posebno točku ledišta i vrenja. Stoga je to samo privremeno rješenje nakon kojeg je potrebno što prije posjetiti servis.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.